Bili sinoć na koncertu klapa u košarkaškoj dvorani . Jedno s drugim ne ide baš. To je bio jedan od poklona mužiću za rođendan. Pa je na kraju ispao trećerazredan koncert (to je izjavio moj Dalmatinac), baš ono jeftino zgrtanje para. Vrijedilo je 50 kuna, a ne 130 i žuljanja na tvrdim klupama, a i to smo jedva dobili mjesta.
Odmah na početku sam imala okršaj s redarom i to samo zato što mi je na sva pitanja odgovarao sa “ne znam, ja sam tu samo da puštam ljude na parket“
M(mužić) „jel' imamo ulaznice za ovdje?“
R (redar)“ „da, al' nema mjesta“
C (Champs) „Pa gdje da sjednemo?“
R „Ne znam, nemojte mene pitati“
C „A koga ću pitati ?“
R „Nisam ja organizator, ja ne znam“
C „A tko je organizator ?“
R „Ne znam“
Stvarno rijetko ulazim u rasprave al' kad je netko glup ili se pravi glup / pametuje, e onda malo pilam.
Na kraju smo našli nekakva mjesta odmah kraj pozornice koja je bila „prekrasno“ uređena sa dva stupa crveno-bijelih balona. Pa da su barem plavi bili da asociraju na more…
E onda su krenule govorancije, voditeljica i fufljajući Špiro Guberina , nikako stat. A uz njih gradonačelnik Trogira koji nas je pošteno izdavio. Pa nismo došli slušati priče nego klape.
Ali od cca 2 sata koncerta, barem 45 minuta je bilo nekakvo pripovedanje, uvodi , komentari i pokušaji duhovitih dosjetki.
A onda su napokon krenule klape, najprije ženske, o kojima nikad nisam imala visoko mišljenje, jer se njihovo pjevanje najčešće svede na nekakve „specijalne“ izvedbe pa to ispadne (meni) dosadno, a i solistica jedne je malo zafalšala.
Čekala se naravno klapa „Maslina“ i to je bilo stvarno prekrasno, od ostalih klapa još su mi sjele klape „Trogir“ i „Omiš“ i to je to.
Nije da se nismo zabavili, uglavnom komentarima oko nas i jedne cure koja je stalno zvala nekog Bobu na pozornicu.
Bolje i trećerazredni koncert za široke mase, nego sjedit doma ispred TV-a.
Al' klape ipak treba poslušati u autohtonom ambijentu, u toplim ljetnim večerima , na obalama plavog Jadrana…
Post je objavljen 02.02.2007. u 10:43 sati.