Najgora stavka u poslu je kada netko naruči nešto pogrešno, a gore od najgorega kada netko oće nekoga naguziti, pa naruči dostavu na njegovo ime. Što mislite koga ste naguzili? Naguzili ste dostavljača, naguzili ste nevinog dostavljača, nevinog kao sexy srednjoškolka sa sisom peticom. Mrzim takve likove iz dna svoje crne duše. Misliš da je meni dostava nekakva zajebancija, radim dostava po noći jer nemam pametnijeg posla?!

Dostava cuge je posao za pustiti mozak na pašu. Utovariš, voziš se po zacrtanoj ruti i samo istovaraš, završiš posao i gibaš doma. Nema mrčenja u mozak kako im je hladna pizza, pa kada ćeš doći, jel mi možeš usput kupiti ovo ono. Sjećam se jedne dostave gdje je tip naručio pizze, a usput je pitao jel mu mogu kupiti kondome. Jebote jel radim dostavu kondoma ili pizze, hoćeš da ti dofuram još jednu sisatu plavušu i držim svijeću dok ševiš?!

Od svih tih budala najdraži su mi ljigavi drotovi kojima je noćna smjena sredstvo za punjenje privatnog proračuna. Nađe te maltretirati za 10 km više kao da si ubio nekoga. Cesta prazna, nigdje žive duše, a on mjeri brzinu. Papčino mjeri si brzinu žene koja se kreše sa ljubavnikom dok si ti kao govno na cesti i maltretiraš ljude koji rade nešto korisno za razliku od tebe. Kao da radim dostave po noći jer mi se da i imam redovitu plaću kao ti, govno u plavom odijelu.

Tko još nije čuo vic o dostavljaču pizze i babi koja vrišti „uđi i raznesi moju“?!

Stvarnost dostavljača je surovija, surova kao smrznuta muda na tomosu kada vani prži 10 ispod nule. Sjedenje na šanku se ne plaća dok vrijeme teče, a narudžbe od nikuda. Plaća se dostava, pizza po pizza, para na paru. Nema dostava, nema para, a možeš izgubiti cijeli dan. Voziš razvaljeni skuter ili automatika koji leluja na cesti poput transfomersa na tripu. Zgadi ti se pizza za cijeli život, a to ti je jedini džabe gablec. Miris paradajza ti počinje mirisat kao solna kiselina, a biljni sir daje osjećaj u ustima kao da preživaš travu uz ljubičastu kravu iz milkine reklame. Dođe narudžba, uzmeš smrdljivu kutiju, sjedneš na automatika i kreneš. Maštaš o plavuši bujnih grudi koja će te dočekati polugola kada pozvoniš dok ti se smrznuta jaja klate po sicu i dok proklinješ što nisi dobio stipendiju.

Napokon dođeš na adresu, pozvoniš, kažeš pizza dostava, a vrata ti otvori ćelavi tip i plati ti točno u kunu. Živote moj dostavljački što me toliko mrziš. Kada bi barem imao dostavu alkohola, pa da se mogu barem pošteno uliti i reći kako mi nisu platili. Uzmeš dostavu pive, sparkaš se u toplu garažu i zgriješ se uz žuju i onu šugavu biljno kiselinsku pizzu.

Zujiš po netu, mahnito klikčeš, tražiš što kupiti, a usput što manje potrošiti. Normalno je postalo da se sve dostavi na vrata jer smo postali ljenoguzsci. Gdje su ona vremena kada sam teglio sve na peti kat jer dostava donese pred ulaz i to je to. Naručiš plin, tip te zove da si dođeš po njega pred ulaz jer on nema vremena, a još manje volje to tegliti na peti kat. Kupujem namještaj i ostanem šokiran kada mi ljubazna plavuša ovećeg poprsja kaže da se dostava plaća posebno, ako se nosi na kat. Živote moj zašto nisam kupio stan u prizemlju, uštedio si struje, a bome i svoja koljena koja nose poveću kilažu.

Neku večer bi nešto popio, a ono ni trunke alkohola u stanu, živote moj jadni što me snađe. Zaboravljam da sam noćna ptica, a do pumpe imam 15 min vožnje, odustajem od svog gin tonica. No, mota mi se po glavi moj voljeni gin tonic, možda ima susjed nešto u pričuvi, ali kako tipu pozvonit na vrata u pol tri. Tugo moja legni bez alkohola, glavno da doma imaš crnog čaja koji je na rubu pljesnjivosti.