Ovdje donosim tekst pukovnika Mirka Ljubičića predsjednika zagrebačke HVIDRe. Ja tog čovjeka nisam upoznao. Ali za mene je taj tekst zanimljiv jer govori o ratnoj bolnici u Topuskom gdje sam ja bio ratni zapovijednik obrane i koja je opstala u Topuskom jer sam uspio steći povjerenje medicinskog ooblja koje se u nekoliko navrata htjelo povući iz Topuskog u neki mirniji kraj. Duša te bolnice bio je danas već pokojni kirurg dr. Nino Šikić. U mojoj arhivi pronašao sam jedan izvještaj kojeg je dr.Šikić uputio i meni kao zapovjedniku a koji zorno prikazuje u kojem teškom položaju smo se mi tada u Topuskom nalazili. Isto tako priznajem da nisam znao( sve do ovih dana) da je bolnica u Topuskom jedna od prvih ratnih bolnica u Hrvatskoj i da su druge bolnice rađene po njenom uzoru. Pogotovo mi je drago što se u ovom tekstu hvali ono što mi je kroz tolike godine stavljano na teret: povlačenje iz Topuskog. Uostalom pročitajte.
Taktički aspekt formiranja Ratne bolnice Topusko
Poštovani uzvanici i gosti, gospodine gradonačelniče, dragi branitelji, liječnici, zdravstveni djelatnici i prijatelji, u svoje ime te ispred Zajednice udruga HVIDR-e Grada Zagreba zahvaljujem Vam na sveopćoj potpori, organizaciji i aktivnom sudjelovanju na znanstveno – stručnoj tribini „Ratna bolnica Topusko“.
Prije nego što se iz vlastitog kuta hrvatskog vojnika i branitelja osvrnem na ogromnu ulogu domoljuba, liječnika i branitelja Topuskog na formiranje i djelovanje Ratne bolnice Topusko, dozvolite mi samo da kratko iznesem svoje viđenje o značaju, nastanku i povijesnom razvoju Topuskog i njegovih žitelja na vjetrometini starih hrvatskih prostora Banovine i Korduna. Iako su se stoljećima smjenjivali tuđinski vlastodršci na ovim prostorima, značajni razvoj Topuskog otpočinje ukidanjem Vojne krajine 1881. godine i ulaskom u sastav banske Hrvatske. To je ujedno i razdoblje intenzivnog razvoja lječilišnog i bolničkog turizma. Odmah potom, početkom 20. stoljeća Topusko biva povezano željeznicom prema Sisku, Karlovcu i Zagrebu što dovodi do općeg procvata, kako samoga mjesta tako i šireg prostora Banovine i Korduna. Izgrađuje se kanalizacija, uređuju se i dograđuju bolnički i lječilišni kompleksi, perivoji i bazeni. Topusko postaje prepoznatljivo mjesto za liječenje, rehabilitaciju, odmor i kopneni turizam. Iako je, povijesno i demografski gledano, Topusko oduvijek bilo nastanjeno većinskim hrvatskim življem, intenzivan razvoj postepeno mijenja i demografsku strukturu stanovništva. Okruženo većinskim srpskim naseljima s prostora Korduna i Banovine, a shodno popisu stanovništva iz 1991. godine Topusko je Domovinski i oslobodilački rat od velikosrpske agresije dočekalo s dvostruko više srpskoga življa. Činjenice govore kako su jugoslavenske i velikosrpske politike desetljećima sustavno i gotovo agresivno mijenjale demografsku sliku Hrvatske. Takovi, za Hrvatsku državu i hrvatski narod, nepovoljni demografski procesi iščitavaju se u mnogim većim naseljima i gradovima na prostoru nekadašnje Vojne krajine. Možemo spomenuti Karlovac, Sisak, Petrinju, Osijek, Vukovar, Knin i mnoge druge gradove i manja mjesta. Navedenim je demografskim procesima već unaprijed iscrtavana ratna karta stvaranja Velike Srbije iz 19. stoljeća a proklamirana je objavljivanjem Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) kojom je zapadna granica tzv. Velike Srbije zamišljala povijesne hrvatske prostore na crti Virovitica – Karlovac - Karlobag.
Hrvatski se narod 1990. godine pod vodstvom dr. Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice na prvim slobodnim višestranačkim izborima plebiscitarnom većinom opredijelio za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Istovremeno, jugoslavenska je politika predvođena Slobodanom Miloševićem dovršavala preustroj JNA u etnički čistu srpsku vojsku, te započela snažnu instrumentalizaciju i organiziranu pobunu srpskog pučanstva u Hrvatskoj. Gotovo vam nemam potrebe pripominjati, jer svi smo ovdje nazočni bili sudionici obrane u Domovinskom ratu, da je Hrvatskoj teritorijalnoj obrane oduzeto sve oružje za obranu. Na banovinskom i kordunskom prostoru paravojne srpske formacije otpočele su oružani otpor prema novoustrojenoj demokratskoj hrvatskoj vlasti i državi, blokadama vitalnih prometnica, napadima na hrvatska sela i policijske postaje, protjerivanjem i ubijanjem hrvatskog pučanstva. Odmetničkim napadom na Policijsku postaju u Glini 26. lipnja 1991. godine, prvi je oružani nasrtaj na legalne institucije hrvatske vlasti od proglašenja neovisnosti. Srpske paravojne i četničke formacije pristigle iz Srbije, uz svu tehničku i ljudsku potporu tzv. JNA otpočele su svakodnevne napade i zvjerstva na cijelom banovinskom prostoru te počinile nezapamćena zvjerstva nad nedužnim hrvatskim življem u Skeli pored Gline, Baćinu i Cerovljanima. Za ova i mnogobrojna druga zvjerstva, nažalost do danas još nitko nije odgovarao. Domaći hrvatski branitelji i pripadnici redarstvenih postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova nadljudskim su snagama branili vjekovne hrvatske prostore Banovine. Ranjavanja i ratna stradavanja branitelja i civila u poluokruženju i odsutnoj obrani Topuskog postali su svakodnevica. Nemjerljivo domoljublje, hrabrost i medicinsku stručnost iskazali su djelatnici, liječnici, sve medicinsko osoblje i vozači lječilišta i bolnice u Topuskom na čelu s pokojnim kirurgom Ninom Šikićem te dr Strikićem i dr. Žunićem. Ratna bolnica Topusko, uz ratnu vukovarsku bolnicu, bile su jedine dvije ratne bolnice na okupiranom dijelu Republike Hrvatske zadnjih mjeseci obrane okupiranih prostora u drugoj polovici 1991. godine. To govori o opradanosti vizionarske odluke Vlade Repubike Hrvtske i ratnog ministra zdravstva dr. Andrije Hebranga o ustrojavanju Ratne bolnice u Topuskom početkom rujna 1991. godine, ali također o strategiji i organizaciji funkcioniranja saniteta u nemogućim ratnim uvjetima, te pripremljenom ustrojstvu Ministarstva zdravstva za obranu Domovine od velikosrpske agresije na cijelome prostoru Republike Hrvatske.
U obrani Topuskog, Gline i šireg hrvatskog prostora Banovine, pored domaćih postrojba ZNG-a i dragovoljaca domobranstva na čelu sa zapovjednikom obrane Topuskog, vojnikom i umjetnikom Ivanom Cerovcem, sudjelovali su dijelovi 1. i 3. bojne 2. Gardijske brigade „Gromovi“, pripadnici Specijalne policije Karlovac i Rijeka, 110. brigada Hrvatske vojske iz Karlovca a također i dijelovi formacija specijalnih postrojbi MUP-a RH „ALFE“ i ATJ Lučko. Sva težina ratovanja, pogibije i stradavanja rezultiralo je brojkom od 450 pacijenata, a od toga 70 teško ranjenih branitelja, što je vidljivo iz knjige bolničkog protokola. No psihološka spoznaja, da ratna bolnica sa svojim sanitetom te hrabrim i stručnim liječničkim timovima besprijekorno funkcionira, davala je dodatnu snagu, sigurnost i ustrajnost u obrani hrvatskim braniteljima, ali i civilima. Kada su ratne prilike obrane na okupiranom prostoru Topuskog zbog brojčane i tehničke nadmoći velikosrpskog agresora bile neizdržive, a prijetio je upad agresorskih hordi u samo mjesto i Ratnu bolnicu, po prvi je puta u Domovinskom ratu organizirano izvlačenje pacijenata i ranjenika helikopterskim zračnim putem. Time je izbjegnuta moguća sudbina ranjenih branitelja i civila vukovarske bolnice i heroja obrane Vukovara.
Stoga danas, znanstveno – stručnom tribinom o Ratnoj bolnici u Topuskom 1991. godine, želimo otrgnuti zaboravu hrabre liječnike i medicinske djelatnike te ukazati na nemjerljiv doprinos medicinske struke i ratnog saniteta u Domovinskom ratu iz ponosnih godina obrane i stvaranja Republike Hrvatske. Poštovani uzvanici i prijatelji, iskreno se nadam da će nas sve zajedno ovaj susret i ova tribina potaknuti da zajedničkim htijenjem objavimo i monografiju o Ratnoj bolnici Topusko. To zaslužuju branitelji i civili čiji su životi spašavani u nemogućim ratnim i medicinskim uvjetima, to zaslužuju svi hrabri liječnici ratnog saniteta i bolnice u Topuskom, a vjerujem da takovo ratno i povijesno štivo hrabroga vremena dugujemo i našoj mladeži. Hrvatska povijest i hrabri ljudi koji su je stvarali, ne smiju se nikada zaboraviti.
Hvala !
|
HRVATI.COM">
