31.05.2004., ponedjeljak
VARAŽDIN (sa zakašnjenjem)
Jos jedno zanimljivo navijacko gostovanje opisano je na blogu moga lege cobre a dio toga prenosim i ovdje jer sam i ja bio u toj ekipi!
Ostatak teksta je na : http://cobra.blog.hr
Glavni junaci: Tomo, Igor, Malta, Mata iz Koritne, Cobra
Prijevozno sredstvo: crveni bolid
Vrijeme: kišovito, sunce se pojavilo pred Karlovom kućom, ali kad smo shvatili da nas Nikoleta neće doći pozdraviti brzo nam se smračilo pred očima
Pogonsko gorivo: pivo (više vrsta, jedino je Igoru mama za put spremila malo osječko) i vozač coca cola
Sve je krenulo, točnije trebalo krenuti u 11 sati, ali sam ja po običaju (za sreću) malo zakasnio tako da sam u Udrugu došao sa petnaestak minuta zakašnjenja. Prvi auto je već krenuo, a mi smo se polako potrpali u crvenog bolida ali smo morali pokupiti još neke kasete uz put tako da smo krenuli tek oko 12. Transparenti su potrpani u prtljažnik, dečki su pootvarali pivo, što sam ja čeznutljivo gledao (ipak sam ostao karakter), i krenulo se. Uz put smo svratili do Karla po još neke transparente i razočarali se činjenicom da njegova seka neće izaći da nas pozdravi i zaželi nam sretan put. Ali pregrmili smo i to, i krenulo se, ovaj put ozbiljno(pretpostavljam da je Lukas onda već bio na pola puta).
Velike količine piva su dovele do toga da se svako malo moralo stajati. Čovjek koji definitivno može najviše popiti bio je Mata, Igor zahvaljujući svakodnevnom vježbanju nije zaostajao za njim, a Malta i Tomo... a znate i sami. Kopajući po kasetama, našli smo jednu od Vesne Pezo, sa mixevima narodnih pjesama, koja se od tog trenutka cijelo vrijeme vrtila u autu. Malta i Mata navodno ne slušaju narodnjake, ali priličan broj pjesama su znali, tako da smo posumnjali u to. Sve u svemu, Vesna Pezo je postala nova kraljica Kohorte (jebem mu, ako može Doris Torcidi...), a najveći hit je bio "Ne klepeći nanulama" ali u njenoj interpretaciji.
Dečki su prilično brzo pili pa je gotovo svaka benzinska i trgovina uz put bila mjesto ponovne opskrbe. Uz pjesmu, brzo smo stigli do Koprivnice (DA, KOPRIVNICE). Naime, naš vrli Centurion je na gostovanju u Koprivnici ostavio ruksak sa par šalova tako da je dogovorio sa Mijatovićem iz Slavena da mu ostavi taj ruksak u birtiji preko puta stadiona. Nakon dosta lutanja u potrazi za stadionom (najljepše se zahvaljujem mladim damama koje su nam pokazale put, makar nije bio točan), došli smo i do njega. Naravno, zle slutnje su se obistinile, pa konobarica u birtiji nije imala pojma ni o kakvom ruksaku. Onda smo otišli do stadiona, gdje su, slučajno, naši kadeti upravo završili utakmicu protiv kadeta Slavena, i uz pomoć jednog od trenera mladih Osječana potražili nekog iz uprave tko nas može spojiti sa Mijatovićem (on je, naravno, imao isključen mobitel) ili nekog tko zna što je bilo s tim ruksakom. Tomin šarm je došao do izražaja (ili onaj molećivi pogled), pa se jedna mlada dama dobrano potrudila da nam pomogne, ali do ruksaka ipak nismo došli. Odustali smo od potrage i odlučili krenuti za Varaždin.......
|
- 22:37 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Rijeka: HRVATSKA - Slovacka 1:0
by Lufus:
Evo jedan «kraći» pregleda izleta u Rijeku.Nemoguće je ponoviti sve one gluposti, ali nadam se da ću uspjet bar veći dio. Oko 5 ujutro Šime dolazi po Tomu i mene u Osijek nakon čega odlazimo u Dalj po Profu. Kako smo bili poprilično gladni odlazimo u jednu daljsku pekaru, koja vjerojatno drži rekord po duljini radnog vremena, 5.30-10. A i u pekari srećemo jednu od lokalnih legendi, Thompsona. Čovjek je svestran, a jedno od najvećih umijeća, bar je Profa rekao, vožnja bicikla preko kanala!? Nakon opskrbe pravac autocesta. Iako od četvrtka nisam uspio skupit ni 4-5 sati sna, ja preuzimam kormilo Shimobusa jer Šime normalno uopće nije spavao. Profa po dobrom starom običaju preuzima navigaciju, padaju brojni komentari o «podobnosti» za funkciju uz neizbježna prisjećanje na zadnje njegovo navodjenje kad smo putovali u Ljubljanu, a malo svratili u Kozari Bok(za neupućene: u Pervanovim emisijama često spominjano romsko naselje) tražeći izlaz iz Zagreba prema Ljubljani. U biti Profa je tada bio na dobrom putu i ne može ga se krivit što je na mjestu gdje je trebao biti most par stupića koji tek najavljuju gradilište...Dok sam ja zauzet vožnjom, a Profa navigacijom, Šime i Tomo se zabavljaju na zadnjem sjedištu: Šime pokušava uhvatit malo sna, Tomo mu svesrdno pomaže, maskira ga šalovima u huligana, «uspavljuje» blicevima fotoaparata...U početku je pao dogovor da ćemo se okupati u moru. Ja jer se nisam kupao u moru 9 godina, neki jer se nisu kupali 9 godina...Vrijeme baš i nije ohrabrujuće, pada jaka kiša, a zakazali su i brisači pa se vožnja pretvorila u pravu avanturu. Šime naziva Fiatovu «pomoć na cestama» ili tako nešto, ali oni nisu sigurni što bi mogao biti uzrok kvara niti su znali kako da ga otklonimo, rekli su da nazovemo poslije ukoliko se kvar ne otkloni ili kiša ne prestane!?Pravimo stanku na stajalištu «Stari hrastovi», a u isto vrijeme tamo hrpa djece koja putuju na ekskurziju. Znatiželjno nas promatraju, a neki od njih uvjeravaju ostale da mi putujemo u Portugal.
Na autocesti gradilište do gradilišta tako da se put prilično oduljio, a i opravdanost onako visoke cestarine je došla u pitanje. Iza Karlovca pravimo još jednu stanku, punimo spremnik Shimobusa superdizelom, a svoj superpivom tj nije baš bilo super jer osječkog naravno nije bilo. Na benzinskoj Tomu piči nostalgija na mlade dane kad je fušario po benzinskim kao perač stakala i u silnom naletu emocija pere stakla Shimobusa. Izgleda da su ga emocije previše shrvale pa posao baš i nije odradio najbolje tako da je Profa uz Gundjanje izvršio popravke.Avantura zvana hrvatske autoceste se nastavlja, svakih malo zbog radova na autocesti mora se sići na lokalne, ali prije nego što sidjete debelo vam naplate onih par kilometara autoceste. Polako se bližimo Rijeci, bar smo tako mislili. Znakovi sve ludji, na jednom raskrižju nacrtana dva pravca za Rijeku, lijevo i ravno, mi naravno nismo ovce da bi za većinom išli lijevo već se odlučujemo za ravno. Izbor se pokazuje kao pun pogodak jer umjesto da se vozimo dosadnom autocestom vozimo se cestom koja odiše poviješću, naime kako bi sačuvali originalnost i tradiciju cestu nisu popravljali od njenog nastanka. Šime gundja kako mu je krajolik totalno nepoznat, ali malo se smirio kad smo došli na vrh neke planine odakle je pucao fenomenalan pogled na dolinu i neko veliko jezero. Iako nismo imali pojma gdje smo i koje bi to jezero moglo biti uživali smo u pogledu i ispucali par slika. Put se nastavlja, tu i tamo vozimo se paralelno s autocestom što nam daje nadu da idemo u dobrom smjeru, «pojavljuje» se i more, ali nervoza se povećava jer nam je more malo s lijeve, malo s desne strane. Totalnu pomutnju uzrokovala je ploča Samouprava Bakar(samo da nije SAO Bakar).
Nekako ipak dolazimo do Rijeke, ali kako je do utakmice ostalo dosta vremena Šime se javlja svojoj prijateljici u Lovran i ide se za Lovran. Na cesti izmedju Rijeke i Lovrana u tijeku je akcija Hrvatske turističke zajednice «Radovima na cesti protiv turista»,pridružujemo se akciji stojeći u koloni. Stižemo u Lovran tj u Ičiće, tražeći restoran u kojem Željka završavamo na nekom privatnom posjedu. Vlasnik nas u čudu promatra jer ipak je ovo mjesto za elitni turizam, a mi mu baš i ne ličimo na elitu...Nakon što ga upitamo za put i restoran, on nas gleda s još većim čuđenjem i obavještava nas da je taj restoran izgorio?! Mi ne posustajemo i nastavljamo potragu koja je na kraju i dolazimo do restorana koji je gorio, ali srećom nije izgorio. Na putu Tomo je ugledao dimnjačara i za sreću se uhvatio za dugme, problem je bio što je to bilo dugme na boksama tako da je cijelo vrijeme držao ruku u hlačama jer dugme je «mogao» pustiti tek kad vidi ženu s naočalama pa kad je ušetao u restoran s rukom u hlačama navukao je na sebe poglede gostiju. U restoranu smo se malo družili sa Željkom koja je poricala svaku vezu s požarom. Tada se javio i Kiki i napustili smo Željku i otišli u obližnju Iku gdje smo se našli s njim. U Iki smo opustošili lokalni Konzum koji je čak imao i osječko i uputili se na jednu malu plažu. Bilo je prilično vjetrovito i hladno, ali Šime, Profa i ja nismo se predomislili i okupali smo se u moru. Prolaznici su nas u čudu promatrali, a Centurionsi Tomo i Kiki nam se nisu pridružili. Nakon kupanja dolazi do nas neka Madjarica i na nekoj madjarsko-njemačko-engleskoj mješavini želi nas upoznati i traži broj od Kikija za njenu prijateljicu koja je malo dalje sjedila. Kiki i ja odlazimo do njih, ali komunikacija je bila nemoguća jer je njihovo poznavanje stranog jezika bilo na razini osnovne škole tako da smo ih nakon dužeg pokušaja sporazumijevanja napustili. Sve što su nam mogle objasnit je da su one u čoportu(madj. grupa) i da su u zweite klasse što je kod mene izazvalo strah zbog optužbi zbog pedofilije iako je Kiki cijelo vrijeme tvrdio da je to kamp u kojem su smještene zweite klasse. Odlazimo u Rijeku gdje se nalazimo s Bokijem, šetamo po Korzu tražeći birtiju s tv-om kako bi gledali Hrvatska-Bjelorusija. Tv smo našli u robnoj kući i taman smo stigli kad smo dobili gol tako da smo u malo lošijem raspoloženju napustili robnu kuću. Nakon toga slučajno srećem jednu poznanicu iz Švicarske kojoj u naletu emocija i pod utjecajem maligana poklanjam šal. Neću više nikad pit! Susrećemo i neke smiješne talijanske bikere umirovljenike i slikamo se s njima. Vrijeme do utakmice provodimo u jednom kafiću za koji je Kiki rekao da imaju najjeftinije pivo koje i ije bilo tako jeftino. Još je i Tomo pustio priču da je to gay bar...
Utakmica prilično dosadna, ali mi smo našli svoju zabavu, na prolazu uz ogradu bio je jedan grbavi dio o koji se spoticao veći broj onih koji su prolazili tako da smo se ostatkom tribine zabavljali na račun «žrtava». Isto tako urnebes je izazivao prodavač kokica koji je jako čudno izgovarao ono «kokiceee» pa svaki put kad je prolazio izazivao je salve smjeha. Kiki osim Bjelice nije gledao ništa drugo pa se činilo kao da igra Bjelica-Slovačka. Drugo poluvrijeme još dosadnije pa smo morali pronaći novu zanimaciju. Prvo su to bili slovački igrači koji su se zagrijavali blizu nas, dobacivali smo im razne slovačkočeške riječi da bi im nakon toga pjevali «Lolek i Bolek» i melodiju iz «A je to»...Kad je to dosadilo naš dio tribine zabavljao se sa Šimetom koji je slikao iz terena, tako da je Šime bio veća zvijezda od igrača na terenu...Poslije utakmice pozdravili smo se s Kikijem i otišli u grad. Ja sam se našao s jednom prijateljicom, a njih trojica su završili u nekoj birtiji u kojoj je svirao stari Škorin cd. Koliko sam čuo nekog od njih snajpala je debela konbarica, ali neću o tom pisat jer nisam bio nazočan.
I tako je došlo i vrijeme da se krene za Osijek. Krenuli smo oko pola sata iza ponoći. Ovaj put su Šime i Profa sjedili iza, Tomo suvozač, a ja na kormilu Shimobusa. Šime i Profa ubrzo su zaspali. Nagomilani umor počeo se ispoljavati i kod nas dvojice, imali smo razne halucinacije, ljudi pokraj ceste i pretrčavaju cestu, svinje i puhovi pretrčavaju cestu...Cijelo to vrijeme Šime mi je «masirao» bubrege svojim koljenima, da mi je znati što je sanjao...A onda je i Tomo zaspao i ostavio mene da se borim s umorom i snom. Stali smo kao i uvijek u Ježevu i tamo se dosta zadržali uz Profine priče iz rata, o majpanima...Nakon što smo krenuli Tomo je i dalje spavao, a Šime i Profa su pregledavali brojne slike koje su nastale prethodnog dana, a zatim su se prikopčali na net i gledali stranice s Profinim kolegicama iz američkih škola. Negdje iza Slavonskog Broda umor je bio prevelik i kada sam jednom skoro zaspao bilo je vrijeme da Šime preuzme. Negdje na đakovačkoj obilaznici Šime je uletio u škarice obilazeći autobus, Profa i ja smo se smrzli i već sam pomislio da ćemo na posljednje i najduže ostovanje, ali sad kad razmislim Šime je to napravio samo da bi nas razbudio da mu ne bi bilo dosadno. Tomo nije imao tu sreću da doživi taj dogadjaj jer je i dalje spavao mrtvačkim snom. Mene je umor sve više savladao i bio sam u nekom polusnu dok je Profa pričao o ratnim taktikama, mogućoj sotonističkoj pjesmi Roling Stonesa nekim likovima iz Dalja i ne znam o još čemu jer me je san svladavao i čuo uspio sam uhvatiti tek poneku riječ. I tako oko 7 sati napokon stigosmo u Osijek, ne sjećam se kad sam zadnji put toliko željno čekao krevet, Profa je o tome imao čak i pjesmu. Tomu i mene su istovarili, a koliko mi je poznato naš novopečeni vozač je prvi put preuzeo kormilo Shimobusa i vozio do Dalja. Šime, Tomo i Kiki mogli bi stavit neku od brojnih slika kako bi neke stvari iz ove priče bile jasnije...
p.s. slike pogledajte na forumu kohorte...OVAJ TOPIC
|
- 00:02 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
23.05.2004., nedjelja
Kohorta u sezoni 2003/2004
Ove sezone digli smo marketing na jednu pristojnu razinu( 3 vrste bar salova,sal KOHORTA, salovi za repku OSJECANI,kape,fanzin...a i neke druge ekipe rade sebi...salovi KOHORTA VISNJEVAC..)
Barjaci su podigli izgled tribine a uz pravi raspored transparenata i jedan udarni transparent i ograda bi mogla izgledati kak treba...
GOSTOVANJA- Iako ovih 20ak ljudi kolko je sada neki prosjek na nasim gostovanjima nije ni priblizno brojci kojoj bi mi trebali teziti svakako je bolje nego proslih sezona kad je na gostovanja islo samo 5-6 ljudi- nadam se brojci od oko 30-50 ljudi (prosjek) na gostovanjima a ako sredimo bus preko udruge onda bi taj broj napokon stalno bio iznad 50 ljudi
Od sljedece sezone ocekujem prije svega normalan rad Udruge,dakle dosta clanova koji bi svojim uclanjenjem pomogli rad kohorte ali isto tako i da se neki od tih clanova aktivnije "ubace" u rad kohorte jer sadasnji rad kohorte je na ledjima 10ak mladjih ljudi i 5-6 starijih a to je malo i za udrugu ljubitelja igracaka iz kinder jajeta a ne za navijacku grupu..
|
- 13:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.05.2004., subota
Subota bez nogometa..
Kako da zaspem...Subota je a ja se nespremam na gostovanje niti razmisljam kolko ce nas sutra biti na tekmi,kako ce Osijek igrati,jel Soleta boli aduktor...
Kako stvari sada stoje NK Osijek ce u 2 kolo intertoto kupa igrati sa ruskim predstavnikom Jaroslavom ( trenutno 13.u ruskom prvenstvu) a ako prodjemo njih idemo na pobjednika izmedju spanjolskog i danskog predstavnika( volio bi Atletico ili MAllorcu)..dalje se parovi izvlace..
|
- 02:05 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
20.05.2004., četvrtak
Kako su nastali CENTURIONSI
Ime smo dobili glasajuci na forumu 11.04.2003. (13 ZA i 1 protiv) i od tada je u rad kohorte ova podgrupa ulozila mnogo truda,zivaca a i novaca!
Od 15ak clanova koji spadaju u neku siru ekipu 10ak nas je od pocetka u ekipi a ostali se povremeno malo udalje pa opet priblize...
Od tog 4 mjeseca 2003. pokrenuli smo dosta stvari a na zadnjim tekmama dio ove ekipe i vodi navijanje na utakmicama sto je vjerovatno i neki raritet s obzirom na godine tih ljudi.Prosjek godina je oko 20 i tu je nasa velika prednost a i sansa za buducnost!
Centurionsi imaju i dva clana daleko od Osijeka (Boki - Rijeka; Kiki - Pazin)koji puno pomazu ekipi a cesto su i na gostovanjima i domacim utakmicama (iako im je utakmica u Osijeku najdalje gostovanje)
Od materijalnih stvari potaknuli smo i napravili 3 vrste Bar salova, salove za reprezentaciju OSJECANI(3 boje),salove KOHORTA, barjake na BAR shemu, majice te pilot broj fanzina!
Ovo ljeto nam je primarni cilj napraviti transparent podgrupe iako kao ekipa imamo 10ak transparenata ...
|
- 23:08 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Price iz proslosti..
Nadam se da cu uspjeti jednom tjedno ovdje objaviti neku navijacku pricu tj. pustolovinu iz proslosti...
Za pocetak se prisjecam kako je bilo 2000. u Becu:
U Osijeku se tih dana zivjelo samo za tekme - Bjelica & Co bili tema svih razgovora u gradu pa su cak i politicari priznali na jednoj sjednici gradskog vijeca da jedino sto u gradu funkcionira kako treba je NK Osijek! U prvoj utakmici pobjedu(2:1) donosi Bjelica iz jednaesterca u 90min pa su sanse za prolaz bile 50:50! Organizaciju puta preuzela je samo jedna agencija i preko njih su isla 2 autobusa sto se meni cinilo premalo, tj. znao sma da ide dosta ekipe i autim i kombijima ali uvijek sam mislio da je buseviam najbolje! Prvi bus je popunila ekipa koja je isla u London na tekmu sa West Hamom a drugi ostala ekipa medju kojima sam se smjestio i ja sa svojim legom Matom iz Koritne! Cjelim putem pada kisa i hladno je sto malo ubija atmosferu ali svi su dobro opskrbljeni pivom pa se putem i raspolozenje popravlja!
Na granici sa Austrijom tj na granici sa EU kao da je neka magicna crta jer sa ove strane pljusti kisa a sa austrijske je suncano i toplo - da nisam vidio nebi vjerovao- to mi je probudilo neki dodatni optimizam da ce tekma biti dobra i da IDEMO DALJE!! Dolazimo u Bec 4-5 sati prije tekme i kako se priblizavamo stadionu vidim da je doslo puno vise osjecana nego sam mislio da ce doci a uz njih sve je puno i nasih iseljenika koji su po defaultu imali Sukerove dresove! Bus napokon staje pred stadionom i mi okupiramo okolne standove sa hranom i cugome ali i neki caff( na uglu te ulice gdje je stadion) za koji smo kasnije saznali kako se tamo okupljaju njihovi navijaci!? Ushicenje pa cak bi rekao i nevjerica bilo je vidljivo na nasim licima - tko bi rekao da igramo tekmu 2kola kupa Uefa u Becu - kao da sve to sanjam!!! Na stadion se ulazi jedan po jedan jer se broje svi gledatelji na nekom stroju za karte - welcome to EU! Trebali smo biti smjesteni na tribinu iza gola ali skuzili su oni da su navijaci sa ovih prostora grlati pa nas smjestili na dio tribine iza korner zastavice da se losije cujemo medjutim nas se skupilo dovoljno (oko 700) da im pokazemo da se bolje cuejmo od njihovih navijaca i ako bi nas stavili u misiju rupu! Njihovi navijaci prosvjeduju protiv lose igre i okrecu transparente naopako a navijanje se vodi megafonom! Na pocetku tekme neka koreografija sa papirima ali nije mi bas ostalo u sjecanju pa neznam tocno sta je to bilo! Prvih 10ak min Rapid napada ali bezuspjesno i onda u 14 min Bjelica prvo u stativu i onda u gol i to je 0:1 - kakvo slavlje -ludnica ,ljudi skacu na glavu sa tribine ....:) Navijanje odlicno - navijamo samo mi na stadionu ori se kao da je tekma u Osijeku - drugo poluvrijeme protice polako i onda nakon penal za Savicevica kojeg Balic sjajno brani i to je bio znak da je gotovo- pocinju pjesme Rapid,rapid aufwidersehn i Aufiedersehn i mahanje njihovim navijacima - oni uzvracaju sa bacanjem papira,pljuvanjem i dizanjem 3 prsta ali i sa odlaskom sa stadiona na sto mi jos jace pjevamo AUFWIEDERSEHN, AUFWIEDERSEHN :) Zadnji napad u 90min i Jukicev gol donosi i konacnu potvrdu prolaza u 3 krug - igraci slave sa nama 15ak min a zadnji ostaje Bjelko - Zapjevali smo mu u sav glas OSTANI,OSTANI! Sa stadiona idemo svi presretni pa cak ni kazne za parkiranje koje su dobili mnogi koji su isli autima nisu bile tesko prihvacene!
Put nazad je zapamcen po sitnijim akcijama na benzinskoj postaji u predgradju Beca i po posjetu madjarskim cardama u sitnim nocnim satima :)
|
- 02:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Kup UEFA; Marseille-Valencia 0:2
Nogometaši španjolske Valencije pobjednici su ovosezonskog Kupa UEFA nakon što su u finalu u Goteborgu svladali francuski Marseille sa 2:0 (1:0). Pogotke za Valenciju postigli su Vicente u 45. minuti iz jedanaesterca, te Mista u 58. minuti utakmice.
Pocelo je u sjajnoj atmosferi prije svega zahvaljujuci francuskim navijacima..odlicna koreografija zastavicama,pjevne pjesme...ludiloo!
U zadnjoj minuti prvog pol. Barthez pravi penal i dobija crveni karton sto je i odlucilo ovu utakmicu!
Do kraja tekme slabije navijanje francuza i festa spanjolaca...
|
- 01:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.05.2004., srijeda
Finale kupa ; Dinamo - Varteks
Upravo gledam finale kupa Dinamo -Varteks, BBB imali solidnu koreografiju na pocetku ( plavi kartoni a medju njima zutim kartonima nacrtan pokal , sa strane narancaste dimne)!
Iako su najavljivali "Flag day" kako se cini na TV nevidim bas puno barjaka??Navijanje njihovo standardno...malo skandiranja i dovikivanja pa malo pjesme..
White Stonesi..Njihov veliki transp na jugu, njih par stotina ..
Trenutno 41.min ,rez 0:0, Dinamo ima inicijativu ali slabo je to..
|
- 18:50 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
centurion.blog.hr
|
Ovaj blog cu pisati par puta tjedno a pretezno ce biti vezan za hrvatsku navijacku scenu, naravno vecina toga ce biti o kohorti i kohortinoj podgrupi - CENTURIONS!
|
- 18:35 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
