Jos jedno zanimljivo navijacko gostovanje opisano je na blogu moga lege cobre a dio toga prenosim i ovdje jer sam i ja bio u toj ekipi!
Ostatak teksta je na : http://cobra.blog.hr
Glavni junaci: Tomo, Igor, Malta, Mata iz Koritne, Cobra
Prijevozno sredstvo: crveni bolid
Vrijeme: kišovito, sunce se pojavilo pred Karlovom kućom, ali kad smo shvatili da nas Nikoleta neće doći pozdraviti brzo nam se smračilo pred očima
Pogonsko gorivo: pivo (više vrsta, jedino je Igoru mama za put spremila malo osječko) i vozač coca cola
Sve je krenulo, točnije trebalo krenuti u 11 sati, ali sam ja po običaju (za sreću) malo zakasnio tako da sam u Udrugu došao sa petnaestak minuta zakašnjenja. Prvi auto je već krenuo, a mi smo se polako potrpali u crvenog bolida ali smo morali pokupiti još neke kasete uz put tako da smo krenuli tek oko 12. Transparenti su potrpani u prtljažnik, dečki su pootvarali pivo, što sam ja čeznutljivo gledao (ipak sam ostao karakter), i krenulo se. Uz put smo svratili do Karla po još neke transparente i razočarali se činjenicom da njegova seka neće izaći da nas pozdravi i zaželi nam sretan put. Ali pregrmili smo i to, i krenulo se, ovaj put ozbiljno(pretpostavljam da je Lukas onda već bio na pola puta).
Velike količine piva su dovele do toga da se svako malo moralo stajati. Čovjek koji definitivno može najviše popiti bio je Mata, Igor zahvaljujući svakodnevnom vježbanju nije zaostajao za njim, a Malta i Tomo... a znate i sami. Kopajući po kasetama, našli smo jednu od Vesne Pezo, sa mixevima narodnih pjesama, koja se od tog trenutka cijelo vrijeme vrtila u autu. Malta i Mata navodno ne slušaju narodnjake, ali priličan broj pjesama su znali, tako da smo posumnjali u to. Sve u svemu, Vesna Pezo je postala nova kraljica Kohorte (jebem mu, ako može Doris Torcidi...), a najveći hit je bio "Ne klepeći nanulama" ali u njenoj interpretaciji.
Dečki su prilično brzo pili pa je gotovo svaka benzinska i trgovina uz put bila mjesto ponovne opskrbe. Uz pjesmu, brzo smo stigli do Koprivnice (DA, KOPRIVNICE). Naime, naš vrli Centurion je na gostovanju u Koprivnici ostavio ruksak sa par šalova tako da je dogovorio sa Mijatovićem iz Slavena da mu ostavi taj ruksak u birtiji preko puta stadiona. Nakon dosta lutanja u potrazi za stadionom (najljepše se zahvaljujem mladim damama koje su nam pokazale put, makar nije bio točan), došli smo i do njega. Naravno, zle slutnje su se obistinile, pa konobarica u birtiji nije imala pojma ni o kakvom ruksaku. Onda smo otišli do stadiona, gdje su, slučajno, naši kadeti upravo završili utakmicu protiv kadeta Slavena, i uz pomoć jednog od trenera mladih Osječana potražili nekog iz uprave tko nas može spojiti sa Mijatovićem (on je, naravno, imao isključen mobitel) ili nekog tko zna što je bilo s tim ruksakom. Tomin šarm je došao do izražaja (ili onaj molećivi pogled), pa se jedna mlada dama dobrano potrudila da nam pomogne, ali do ruksaka ipak nismo došli. Odustali smo od potrage i odlučili krenuti za Varaždin.......
Post je objavljen 31.05.2004. u 22:37 sati.