Catwoman's Agenda

Pričam svojoj boljoj polovici što ima novog u Codexu Alimentariusu : oštre restrikcije u upotrebi ljekovitog bilja u EU od travnja slijedeće godine ... Naravno – sve što ja kažem totalna je paranoja.

Pitam ga vjeruje li u postojanje koncentracijskih logora u doba drugog svjetskog rata i činjenicu kako je puno ljudi tada bilo sustavno uključeno u organizaciju iskorištavanja i eliminacije jedne ogromne populacije. Naravno da vjeruje u to, u svaki detalj.

E, pa – je li onda logično pretpostaviti, ako su se takvi masovni organizirani zločini mogli događati prije, da se mogu dešavati i sada, tim više što je tehnologija napredovala do te mjere, da metode mogu biti daleko raznovrsnije i prikrivenije, učesnika u programu neizmjerno manje, a zahvaćene populacije daleko više ( chemtrails, GMO, Codex Alimentarius, fluoriranje vode, svinjske gripe i cjepiva protiv njih ... ) ?

E, sad sam pretjerala ... Opet su to moje paranoje, veli on. Kaže da su preteče chemtrailsa bili pokušaji da se posipanjem aluminijevih čestica u određene slojeve atomsfere kreira zaštita ozonskih rupa od sunčevog UV spektra. Pa zar se onda ta metoda ne može kasnije izvrnuti u svojoj namjeni za nešto drugo ? Zar se to nikada nije dešavalo u povijesti znanosti i tehnologije ?

Što vi mislite o tome ? Je li povijest neponovljiva ? Nije li svaki rat napretkom tehnologije odnosio sve više i više života ? Zar nije naivno misliti kako će odjednom, bez nekih drugih promjena ( recimo u svijesti ljudi, da se oni trebaju aktivirati i angažirati, a ne čekati uvijek neke druge, nekog " vođu " i sl. ) doći do promjene u tim povijesnim trendovima ? Da će odjednom nestati vijekovne, tisućljetne potrebe određene vrste ljudi ( ne znamo u krajnjoj liniji jesu li to uopće ljudi - s takvim mentalnim i emotivnim sklopovima ! ) da okupiraju što više materijalnih resursa i vrijednosti, upregnu u svoju korist što više drugih ljudi , nastojeći ih potčiniti koječime ( mediji, čipiranje, GMO hrana, fluorirana voda ... ), samo da bi bili što poslušniji i manipulabilniji, tj. jednostavniji i jefitiniji za uporabu ?

Lukava strategija sitnih koraka ne iritira previše sitne duše, jer ne tiče se svaki njen korak velike većine, ali jednog nelijepog dana - najednom će gotovo svačiji interes biti oštro okrznut nekim od takvih apsurdnih zakona ... No, kada se to desi dovoljno velikom broju ljudi, bit će kasno za bilo kakvu legalnu reakciju, jer ćemo svi već duboko tonuti u živom pijesku pravnih zabrana i ograničenja. ( A na što odavno upozoravaju "malo" puno veći autoriteti, poput Engdahla, Klein, ili Icke-a )

Zakoni se, srećom, uvijek mogu promijeniti, ukoliko postoji neka vlada ili uprava državom, voljna to učiniti. Dok god je uprava ove države smještena u njoj, za to postoje realne šanse. Ali, ako se ona prenese u Bruxelles - sve legalne mogućnosti za promjenu propadaju.

Je li nam draže probleme rješavati na miran način, građanskim i političkim angažmanom, ili ćemo kasnije biti prisiljeni na kojekakve pokrete otpora i tko zna kakve sve daleko rizičnije i grublje metode da zaštitimo svoj sve ugroženiji opstanak – pitanje je sadašnjeg odabira naše inteligencije.

( Svi mi na pijedestal svojih prioriteta stavljamo svoje privatne opsesije, a zajednička situacija nas manje zanima, većinu kao predmet kritike, rijetko kada u vidu konkretnog zalaganja za pozitivne promjene. Poslijedica toga zove se kolektivna karma. )

Što mislite, odakle mi sada u realan život ulaze sve više te moje medejsko-redlovske asocijacije ? Tko će moći preživjeti u ovoj zemlji kada se i ovako nepodnošljive cijene udvostruče ? To je bio slučaj u Njemačkoj - brojčani iznosi cijena na proizvodima ostali su isti, a umjesto maraka samo su upisani euri. No, za to nam, ruku na srce, ne treba niti ljudožderka EU, dovoljna je ekipa hdz+sdp+sateliti, koju je ipak lakše otkloniti još kao ovako izolirane tumore, nego kasnije, izravno povezane s cijelom EU metastatikom. Kraljica Kosor još nas je davnih dana kritizirala - da što se žalimo na poskupljenje plina, zar mislimo da će ovakve cijene ostati kada uđemo Tamo ??? Trebamo biti zahvalni što su nas primili u to "elitno" okružje, pa stoga i pošteno platiti parkiralište u A zoni ( živoga pijeska, koji se, naravno, taji ).

And now, something completely different.

Naravno da su pozitivna rješenja moguća, i da mnoga već postoje. Njihova funkcionalnost je to veća, što su brojnija, kompatiblinija s Prirodom i Čovjekom, međusobno usklađenija ... No, njih je neophodno iznjedriti u praksu, a za to je potreban neki ( specifičan, minimalan ili mrvicu veći ) zalog mnogih od nas, i to je taj naš famozni ispit osobne i kolektivne zrelosti, čini mi se.

Dakle, ipak – bar malo šećera na kraju: jedno ( ali vrijedno ! ) od mnogih nedostajućih prijeko potrebnih rješenja, a koje je već posve idejno artikulirano, prezentirano svim našim "vrlim" vladama od 1993. godine, te ( u sličnom obliku ) mnogim drugim državnicima svijeta : Elaborat o znanstvenoj utemeljenosti trajne skladotvorne skupine kao potpore Vladi RH ... Jeftino, ali – valjda nikome, osim svima, ne bi donijelo neki profit, pa onda nikada nije ozbiljno promotreno. Evo ga, stoga, na uvid vama, koje smatram daleko evoluiranijama, intelektualno i moralno kompetentnijima primjericima ljudske vrste - da se za to sazna u malo širim krugovima.

Ako razmišljate na sličnoj valnoj duljini - nije to ništa strašno : znači samo da smo " paranoici " i " naivci " istovremeno.

( A propos orthorexia-e , pitam se samo hoće li klika i ovakav način razmišljanja proglasiti kao neki novi bipolarni poremećaj ili će dosadašnje etiketiranje "teoretičara zavjere" i " para(ne)normalnih " biti dovoljno, barem još neko vrijeme. )


AD. 04.11.2010.

Demanti službenih medija glede internet - panike nastale uslijed informacija o restrikcijama u korištenju ljekovitog bilja više je nego dvosmislen. Pogledajte zadnjih par minuta, ostalo je nevezano za temu. Sada niti službena glasnogovornica "istine" o Codexu Alimentariusu ni u što nije sigurna ...

To su uloge koje su mi odmah zapele za dušu, još kao djevojčici i vrlo mladoj djevojci.

Nakon jednog razgovora s prijateljem, asociranim filmom " Troja ", o tom predmijevanom, predosjećanom sudbinskom tijeku života i životnih događanja i okolnosti ( karme, što bi rekli dalekoistočnjaci, a sada i naši zapadni suvremenici ), sjetila sam se ponovno tih intimno krajnje blisko, slobodno mogu reći - identično doživljenih trenutaka povezanih sa spomenutim likovima.

Priču o Medeji svi znamo.

Tko nije gledao "Pukovnika Redla": to je čovjek prisiljen birati između samoubojstva i zatvora, nakon što mu je kao oficiru austrougarske vojske smještena vojno-politička spletka. Glumac Erich Maria Brandauer u tim trenucima samoprisiljavanja na samoubojstvo pištoljem ( ostavljeno mu je vrlo malo vremena da to izvrši ili da ga uhite ) tada me potpuno unio u svoj osjećaj, i kao da sam znala da je to nekako i moje, makar neobjašnjivo, isto kao i Medejina užasna odluka na koju je bila prisiljena.

Kako bi to tada moglo biti moje, kada mi život ni na koji način niti približno svojim okolonostima ili težišnom emocijom nije bio sličan njihovim ? Poima nemam.

Ista priča je i s tom vješticom iz nekog filma fantastike, čiji naziv, a niti radnju ne pamtim. Sjećam se samo kako je neki narod čekao svog mitskog vođu, pa su posumnjali na glavnog junaka, nekog mladića koji se slučajno našao u njihovom okruženju. Presudu o tome je li mladac taj famozni lik ili ne, trebala je donijeti jedna pripradnica tog plemena, starica koja je živjela udaljeno od njihova naselja u krajnje zapuštenoj šumskoj kolibici. Teško bolesna i gotovo potpuno nemoćna, u odrpanoj i prljavoj odjeći ležala je na zemljanom podu, a zamršena sijeda kosa dopirala joj je do stopala. Činilo se da je u samrtoj agoniji, no ipak je malo pridigla lice da bi pogledala mladića i pribrano prosudila kako se doista radi o tom očekivanom vođi. Prema ponašanju suplemenika stekla sam dojam kako je vrlo cijenjena i uvažena osoba, no zbog nekih svojih privatnih razloga ( spiritualnih, magijskih, osobnih ... tko zna ? ) nije htjela da joj itko bude blizu, pomaže joj ili da ju liječi. Činilo mi se čudnim, ali u hipu sam osjetila isto tako duboku intimnu identifikaciju s njenom situacijom.

Sada ju sve više razumijem, i predosjećam njenu "karmu" , kao što sve više uočavam vrlo moguće i vjerojatne takođe i te medejsko-redlovske tendencije u svom životu. Naravno, ne sviđa mi se niti jedna opcija - Medejina storija me maksimalno užasava, već sada vidim kako je biti bolesna vještica, tako da bih se još najbolje provela kao Redl.

A čovjeku se u životu dešava baš ono čega se najviše užasava, budimo realni. Postoji i logično objašnjenje za to. Evolucijska kvaka 22.

Interesantno je što vedska astrologija kaže da nam je u natalnoj karti ucrtano tri termina za transfer iz ovog tijela, ovisno o našim izborima u tim trenutim, a prethodno definiranim uvjetima života. "Baš me zanima kako ćeš ti završiti. ", rekao mi je još prije dvadeset i više godina jedan vrlo neobičan prijatelj, koji je, npr. dvadesetak puta u kinu gledao"Malu Sirenu", te konstatirao da ga jako podsjećam na nju. Ta me njegova izjava tada posve začudila, jer nisam imala ama baš ništa zajedničko s tom Andersenovom djevom. Sada imam slično zdravstveno stanje, i možda prepoznajem čak i neki metaforično sličan motiv zašto bih se odlučila na takav život s gotovo vječitim bolovima.

Jesu li se i vama događale takve mistične identifikacije s nekim ulogama / likovima, gdje kao da doslovno prepoznajte/ vidite sebe i svoj potencijalan budući život na vlas, a da formalno ( još ) nema nikakvih sličnosti, niti naznaka mogućnosti takvih događanja ?

I još nešto.

Kao dvaneastgodišnjakinja vozila sam se s roditeljima u autu i sa zadnjeg sjedišta promatrala nebo, što se široko isticalo iza vjetrobranskog stakla. Na trenutak sam "vidjela"/ spoznala s njega nešto što se ticalo mog budućeg života i to sam bez inhibicije, spontano izjavila pred roditeljima. Kao da sam to izravno "pročitala" s neba. Majčine i očeve reakcije bile su različite – no, to nije bitno, nego me i danas fascinira ta činjenica kako se tijekom života tako u nekim posebnim trenucima može " vidjeti / saznati " to svoje " sudbinsko ", a o čemu vrlo eksplicitno govori stara grčka kultura. Ili to za nas mogu učiniti neki drugi, bliski ljudi. Davno me jedan prijatelj spomenuo u jednoj svojoj pjesmi, gdje me posebno začudio stih : " Neka njen neokajan grijeh bude dvanaest navršenih godina ... " Kasnije sam prebrojala svoje vrijeme provedeno u depresiji – i to je bilo to.

A sada me jako zanimaju vaši osvrti, ali ne na moj napis, već na vaše moguće slične doživljaje.

Pretvorila sam se sva u oči.