Komentari

catwoman009.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • mushin munen

    ... ja ću te za sada samo pozdraviti...a o iskustvima nekom drugom prilikom : )

    avatar

    05.10.2010. (22:29)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Sa zanimanjem sam pročitao post. Ako ni zbog čega drugog onda što de dugo ne bješe.
    Ne, takvih iskustava nisam imao.
    Zašto? Tko zna? Je li zato što nisam u stanju da se s ljudioma vežem na "osjećajnom" nivou već više na "intelektualnom"?
    Je li zato što sam u dosta velikoj mjeri mizantrop, ne volim ljude (pa često ni samog sebe) ako se ponašaju glupo, pokvareno, nasilnički..., a takvih je mnogo (uključivo ponekad i mene).
    .Sve to vjerojatno pravi branu prema, ajmo tako reći, telepatskim valovima koji bi mogli od drugih doprijeti do mene.

    avatar

    06.10.2010. (17:28)    -   -   -   -  

  • Para(ne)normalan!

    (:-))

    avatar

    06.10.2010. (22:07)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    pozdrav catwoman... u vezi rekonekcije, mene je u toj emisiji najviše zainteresirao sam pojam, metoda iscjeljenja (barem za sada) - ne. Iako, ako žališ što nisi emisiju gledala do kraja, možda se može pogledati preko htv.hr-a ili neke druge stranice. A knjiga mu je izašla u HR, najavio je autor i neke tečajeve.

    avatar

    07.10.2010. (07:32)    -   -   -   -  

  • Y Tu Mama Tambien

    Super post.Pa sada koiko sam ja skužila povremeno sam znala u stuhovima sama sebi nešto nagovijestiti, ali to se događalo kada sam bila dijete, kasnije ne baš.Sve je to povezanost sa onostranim, beskrajem izvan nas kojem pripadamo nepogrešivo.
    Hvala ti draga cat na divnim mislima kod mene ti si carica.

    avatar

    07.10.2010. (14:29)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Da mi se događalo...događa mi se neprestano. Meni je priroda oko mene često poruka. Nebo, ptica, stablo, cvijet, kamen, voda. Naoko beznačajne stvari. Promatrajuć se, skužila sam da mi se takvo "čitanje" i nagovještanje budućih događaja, meni ili mojim bližnjima, događa onda kad sam na kakvoj mentalnoj raskrsnici, u nedoumici ili stvarnom problemu kojeg trebam i mogu rješiti. S naglaskom na mogu.Valjda nesvjesno tražimo odgovor, učitelja, savjet.
    NIje uvijek lako, jer znakove možeš potpuno pogrešno protumačiti. Iščitati ih kako ti trenutačno odgovara.Nedokučive su zamke ega, želje za ugodom i nepodnošljivom lakoćom postojanja. Odmahneš rukom, kao da se to ne tiče tebe. Vratiš se s pola puta, nakon što se nešto odigralo samo od sebe, i shvatiš odjednom što si zapravo trebao učiniti. Shvatiš da si zeznula stvar.
    Več dugo nisam srela knjigu- učitelja.
    Zato buljim u nebo.
    A tvoje komentare i ovakve postove jako, jako volim.

    avatar

    07.10.2010. (20:01)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Uvijek me oduševljavaju priče i mitovi koji svoju analogiju imaju u pokušaju odgonetavanja naših unutarnjih života. A slijed je ovakav: postojanje mitova ili priča - svejedno, posljedica je upita na koji generacijama nije odgovoreno. Ako već znanost (!) s dovoljnom podudarnošću u razumijevanju s nama ne pronalazi potreban odgovor, okrećemo se intuitivnom markiranju neodgovorljivosti s bojama mogućnosti koje su razumu najuočljivije. TAda su kapaciteti i lijeve i desne strane umnogostručeni i uzajamnom kombinatorikom vjerojatnosti stvarat će se potrebno gorivo za uzgon duha. To je plus za svu misaonost ovoga svijeta. Kada se sustavnost udruži s improvizacijom, preciznost s vizijom, stvaramo mitos koji će se održavati i trajati. No, čini mi se kako tvoje pitanje ide u sferu pred-viđanja, pred-vidjelosti, a tu nisam darovan. Čak sam pomalo i skeptičan u taj dar. To je putovanje brže od svjetlosti. Tijelo to ne bi moglo izdržati. Međutim, ne ignoriram razine svijesti. Evolucijski smo prihvatili ovu svijest koja je postala shematska inačica iskustvenih matrica i nje se držimo kako bismo tjelesno opstali. Kao pijani plota. A začuđujuće je koliki potencijal je potisnut. Sjetimo se savanta. Otkidanjem funkcionaranja u svakodnevnom životu ostvaren je pomak u geometrijskoj progresiji nekih drugih aktivnosti. Kao u filmu Kišni čovjek.
    Ako logički pretpostavimo kako se može prije-vidjeti / pred-vidjeti, tada je nešto već upisano i nije sklono brisanju ili mijenjanju. To bi bila knjiga, a mi bismo skokovito, ovisno o pobudi, zavirivali u već otipkana poglavlja.
    No, ako je sve u domeni mogućnosti, tada nema ciljanja predviđanja, već je sve matematička vrijednost to bliža što posjedujemo sve veću i veću gomilu informacija u nekom kauzalitetu slijeda događanja IF i OR. Dakle - bila bi to prijevara, ako se promaši, ili prorokovanje ako se zaključivanje po informacijama ostvari. Dvije strane jednog bačenog novčića. Vjerojatnost. Pamtimo uvijek pogođeno. Neuspjehe pokušavamo zaboraviti.

    avatar

    07.10.2010. (21:01)    -   -   -   -  

  • rU

    mala sirena ... pa onda pjena na vrhu vala ...
    i ja sam to vrlo rano znala ...
    :-)

    avatar

    08.10.2010. (09:28)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    unutarnji glas koji mi se ponekad javi kroz neku slutnju, san, ili kroz nelagodni osjećaj;
    tako nekako bih mogla definirati to kod mene. taj glas mnogo puta bude u pravu, ali
    u meni očito ima još nekoliko glasova, pa se taj izgubi, prečuje, tek se poslije njega
    prisjetim.
    mnogo puta mi se pak čini da nema ničeg, da su to sve kamenčići koji nasumce padaju u neku posudu, slažu se bez nekog smisla sve dok se ta posuda ne napuni i onda sve bude gotovo.

    avatar

    08.10.2010. (09:38)    -   -   -   -  

  • duliba

    Jako me zanimaju knjige i filmovi koji se dotiču neobičnih i "nemogućih" pojava i
    doživljaja. Ne bih o svojima jer su dosta potresne.
    Pozdrav Catwoman :))

    avatar

    08.10.2010. (12:10)    -   -   -   -  

  • Algon Cordy

    Mislim da si se otkrila na kraju svog posta sa magičnom riječi depresija. To je stanje i poveznica ovih mitova. Mene je Medeja uvijek očaravala, tim više što sam imao priliku čitati je i na izvorniku. Žena koja se odlučuje "na najužasniji put, a ove (djecu) ću poslati na još užasniji." A bespomoćnost stare vještice koja se svega ostavlja radi duhovnog iskustva, sama je za se jedna skrajnja metafora. Upravo je depresija početak filozofije, ono stanje kad si zasićen svim stvarima utoliko da se od njih povlačiš u sebe. Depresija je zapravo jedna viša spoznaja, jedan visoki pogled iz tamnih dubina života.

    avatar

    08.10.2010. (16:06)    -   -   -   -  

  • Algon Cordy

    Odgovor na tvoje pitanje o jeziku. Zaobilazeći sada niz složenih pitanja o tome što je jezik i koja je njegova definicija, osvrnimo se samo na najočitiji aspekt jezika, a to je komunikacija. Iz jedne filološke perspektive, najbitnija za sagledavanje jezika jest povijest istoga, tzv. dijakronija. Na području Hrvatske i njenih povijesnih granica još od Srednjega Vijeka prepoznajemo najmanje tri različita jezika. To su kajkavski, čakavski i štokavski jezik.

    Obzirom da se prva dva svojom bliskošću vežu uz stariji sloj slavenskih pravila i naglasaka, mogli bi se svrstati u istu skupinu kao dva različita dijalekta tog starijeg jezika (dva uglavnom zbog razlika nastalih od što germanskih što od italskih utjecaja). Novija pravila naglašavanja sa pomakom na početak riječi te nizom glasovnih promjena nastupaju uglavnom u štokavskom jeziku koji zbog turskih i anti-turskih napora do 18. st. postaje najzastupljeniji govorni jezik cijelog južnoslavenskog prostora. Da je štokavski isti jezik na području Hrvatske, BiH-a, Srbije i Crne Gore govori i jednostavna kriteriji mutual intellegibility, međusobna sporazumljivost njegovih govornika-komunikacija. Dakle, što se tiče čisto filoloških kriterija, postoje ova tri jezika. No, ono što tada nastupa je, kao i uvijek-politika!

    Stoga se u grani lingvistike koja se zove sociolingvistika uzima da jezik nije samo uvjetovan znanstveno odredivim kriterijima nego političkim i kulturnim implikacijama njegovih korisnika. Ovdje se nalazimo na vrlo labavu terenu jer bi to značilo da bi jednim ukazom vlasti ovih zemalja postojalo najmanje šest novih jezika za ono što danas zovemo engleskim: npr. kanadski, američki, britanski, irski, indijski, australski, itd.

    Nemam, naravno, ništa protiv toga da svoj jezik obzirom na različita politička i kulturna pa i povijesna gledišta nazivamo hrvatskim (ostali srpskim, bosanskim, itd.) Međutim, gledano iz čisto povijesnih i filoloških perspektiva, radi se o malo različitim varijantama jednog jezika. Ovakva zbrka te miješanje pojmova dijalekat-jezik rezultat su ilirskog pokreta, djelovanja Vuka Karadžića i vukovaca o čemu će biti riječi i na mom blogu čim stignem svoj seminar o tim pitanjima uobličiti u članak i objaviti.

    Lijep pozdrav!

    avatar

    08.10.2010. (16:33)    -   -   -   -  

  • Gordian Wolf

    Dobar post, svi smo mi razlicite uloge u razlicitim dijelovima zivota, a ako si otvoren suptilnim znakovima koje ti zivot daje, i ako si u stanju povezati stvari na simbolickom nivou, vidjeces viseslojnost, povezanost i cinjenicu da ti zivot ima smisla, da je uredjen i da ima znacenje.

    Svatko je od nas, poput pahulje, drukciji od onoga drugoga, ali ipak se povinujemo istim zivotnim principima, kojima nas ne uce, i zato bivamo fascinirani kada sami otkrijemo neke od njih.

    Da citiram Wildea, mislim da bas spada u zakljucak ovoga posta:

    Life was never meant to be a struggle; just a gentle progression from one point to another, much like walking through a valley on a sunny day.

    avatar

    09.10.2010. (22:01)    -   -   -   -  

  • Jupi

    I u stručnoj psihologiji i u kulturologiji, kao i i najširoj javnosti već od školskih klupa, poznata je pojava POISTOVJEĆIVANJA / IDENTIFIKACIJE gledatelja / čitatelja s: likovima, situacijama, željama, sudbinama koje roman / film pružaju ćitatelju.
    Na toj interakciji poistovjećivanja i počiva kulturološki utjecaj na čovjeka, a najizrazitije je vidljiv već kod djece i adolescenata.
    Mislim da smo svi više manje prošli te interakcije i iz njih izvlačili nešto zasebe, što smo ugledali kao snažno specifično posebno svoje.
    Tako sam i ja osobno u tim kulturološkim / literarnim interakcijama, ili snovima, nalazio meni značenjski važne / teške, odrednice koje su imale pretenziju da postanu i moje sudbinske odrednice. No moja neutaživa čežnja za istinskom slobodom osobnog sudbinskog odabira i suprostavljanje zadanim sudbinskim određenjima do danas je prevladala, i bila je često, pa još i danas, kamen spoticanja između mene i zahednice u kojoj živim.
    Jedan od tih mojih ranih fleševa identifikacije / poistovjećivanja dogodio se je / kulminirao, - u završnoj sceni filma Bliski Susreti Treće Vrste, kad sam čvrsto poželio, da se oblikujem / stremim da budem kao ona ET bića što su izašla iz svemirskog broda među ljude koji su se okupili na tom mjestu kontakta ljudi i ET-ija. Na kraju te završne scene mali ET-ji odovde glavnog junaka / čovjeka u hepyendovskom sinfoničnom ugođaju prema ulazu u njihov svemirski brod, i ja sam se istovremenuo i lecnuo upitavši se - u kakv to svijet zapravo on ide / gdje ga odovde.
    Kasnije kroz moj život, u nekim snovima, vidio sam sebe kao nekoga tko putuje u nekom svemirskom taksiju, kao pregovarač između ljudi i boga, a sve to u nekom futurističkom svijetu, koji se nalazi na rubu svemirskog sukoba civilizacija.

    Istina je i to da sam danas dosta zaokupiran doslovno globalnim odnosima i pespektivama, i osjećam potrebu da u tom smislu nešto pridonesem.
    No, u meni je stalno živo opiranje da se svrstam na neku od poznatih strana u današnjem sukobljenom svijetu, i snažno preteže potreba da zaštitim / očuvam život na ispravnom putu, t.j. na putu života i dostojanstva, a ne destrukcije.

    Takve momente, kakve je catwoman ovdje opisala, i kavima sam i sam bio fleširan, danas shvaćam, kao moguće intenciozno nametnuto sudbinsko nadahnuće, na koje ne želim pristati, i koja nadahnuća su vjerojatno povezana / kompatibilna s našom DNK osnovom.
    No, kako ipak ne možemo, niti je logično, pobjeći od naših DNK odrednica, moja je stalna namjera da ta moja DNK utemljena / sklonosti, iskoristim na način, na koji ću ja sam osobno etički odrediti i konkretizirati.
    Bukvalno poistovjećivanje / identifikaciju s literarnim likovima, ili snovitim, ili drukčijim momentima utjecaja / "prosvjetljenja" - NIKAKO NE PRIHVAĆAM i smatram vrlo opasnim ropstvom - doslovno zaslijepljenošću.

    Namjera mi je suprotstavit se tim feš sudbinskim odrednicama i odigrati svoju DNK životnu rolu, ipak onako kako ja to hoću, i jedino u svrhu zaštite dostojanstva života.

    avatar

    10.10.2010. (12:28)    -   -   -   -  

  • Trn

    Nekako više volim slobodu od predodređene sudbine, oznake ili čega već.

    avatar

    12.10.2010. (08:28)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    cat,sensei znači učitelj...osim profesoru u školi,sensei se kaže i
    učitelju borilačkih vještina ili doktoru...znači svakom učenom autoritetu,
    recimo...nadam se da sam pomogao : )

    avatar

    12.10.2010. (20:38)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    ... još uvijek se privikavam na novo radno mjesto i
    novo radno vrijeme tak da n išta ne stignem...pitala si me
    za instrumente u jednom od prijašnjih postova,nisam baš neki
    stručnjak,ali pretpostavljam da se može čuti koto,shamisen,
    neke udaraljke na trenutke te japanska frula...žao mi je što
    ne mogu iscrpnije i bolje razaznati...

    avatar

    15.10.2010. (18:47)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Cat....a što da ti kažem....sve mi bliža i bliža postaješ...hvala ti što razumiješ:)

    avatar

    15.10.2010. (23:42)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    nema na čemu Cat,žao mi je samo što trenutno nemamo
    više saznanja o takvoj glazbi koja pomiče granice

    avatar

    16.10.2010. (13:38)    -   -   -   -  

  • greentea

    poneki tvoj post me izbaci iz kolotečine....uvijek mi se kod ovakih tema "prepoznavanja" situacija pojavi ista slika pred očima: prije 30-ak godina vidjela sam u prolazu ulicom na prozoru nagorjelih ratnih ruševina neke kuće staricu -samu, zapuštenu,bolesnu, jadnu sasvim kameleonski uklopljenu u prizor ruševne kuće....prizor me nevjerojatno "ošinuo" i urezao mi se u sjećanje, imala sam osjećaj da gledam sebe u budućnosti, a sad više ne znam da li je to bio nagovještaj budućnosti ili sjećanje na neku tko zna kad proživljenu prošlost...ali ona je bila ja.
    netko je spomenuo rekonekciju. gledala sam emisiju, odlična stvar-barem meni. često osjetim energiju oko sebe i oduvijek mi se čini da je sve što nam treba svuda oko nas. nema šanse da odgledam takvu emisiju a da ne osjetim žarenje u dlanovima, kao uostalom i prilikom čitanja te knjige...za mene to nije stvar vjerovanja. to je stvarnost. ali, možeš imati avion, no to ne znači da znaš pilotirati -praksa je sve. vrlo rado bi otišla na seminar,ako taj čovjek dođe kod nas. vjerujem da između nas i ozdravljenja u bilo kojem smislu stojimo samo -mi sami. ...pozdrav cat, nadam se da si mi dobro...:))))

    avatar

    20.10.2010. (01:39)    -   -   -   -  

  • Naly

    Lijepo napisano! Ja sam cijeli život osjećala neku vezu sa Che Guevarom. Još kao mala, kad bih vidjela njegov lik osjećala sam nešto posebno a nisam znala ni tko je on. Prvi puta sam pretraživala o njemu prije nekoliko godina kada sam uključila internet. polako sam otkrivala tu osobu i uvijek mi se činilo da ga poznajem. kada sam prvi puta vidjela njegovu sliku kad je bio dječak, učinilo mi se u momentu da ga dobro znam. i uvijek osječam neku ljubav međusobno kad god vidim njegov lik, ljubav i povezanost kao da je član obitelji. kada sam čitala njegovu biografiju, zaprepastila sam se da je u školi radio gotovo iste spačke iz potpuno istog razloga kao što sam ja radila spačke u srednjoj školi. Prije nekoliko mjeseci sanjala sam san koji mi se duboko urezao u sjećanje i osjećaje. osjećaji u tom snu bili su užasno snažni. najprije tuga, a onda... letim, presretna sam, govorim ljudima u letu :"Idem tamo gdje ću zauvijek biti sretna, u moju Boliviju!" Taj osjećaj sreće neću nikada zaboraviti, ali Bolivija???

    avatar

    23.10.2010. (01:21)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    to je isti tonči tadić,političar i bivši saborski zastupnik,rodom sa
    hvara,bavi se aikidom već godinama,nuklearni fizičar,15 mjeseci
    proveo je u institutu za fiziku u osaki u japanu;nismo se upoznali
    do sada,meni je bilo glupo uletavati,a on je držao predavanje : )

    avatar

    25.10.2010. (18:49)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    hvala za informaciju o tekstu o japanskom društvu,baš me zanima
    mišljenje naše kućanice koja se vratila iz japana

    avatar

    25.10.2010. (19:20)    -   -   -   -  

  • Y Tu Mama Tambien

    Cat sestrice :)) odat ću ti tajnu, napisana je, injoš se čudim zašto je baš takva ispala, kada je reala drugačija i ,par sati poslije točno je oslikala stvarnost.Tako da ako je i ti tako osjećaš za sebe onda će se to i dogoditi i tebi :)Grlim te puno!

    avatar

    25.10.2010. (21:59)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Rizici su mi se uvijek do sada isplatili, kao i s ovim postom, kojeg isprva dugo nisam htjela objaviti, misleći da je previše privatan ... A zauzvrat tom riziku dobila sam meni do tada nezamislivo duboke i inspirativne vaše reakcije.

    Ljudi, genijalni ste! Hvala beskonačno. :)

    avatar

    26.10.2010. (19:10)    -   -   -   -  

učitavam...