Catwoman's Agenda

Piše :veki


IZBORI


Danas bi svakoj osobi u ovoj zemlji, bilo mladom ili starom, trebalo biti jasno da su političari i politika svrha sama sebi. Oni ne služe narodu, već nažalost narod služi njima. Najbolji primjer toga su IZBORI. Dan kad imamo pravo odabrati tko će vladati nama iduće četiri godine, dan kad se odričemo svoje odgovornosti i prebacujemo je na nekog lika koji nas gleda sa jumbo plakata, koji se šepuri i prikazuje na televiziji na način na koji to njemu odgovara. Kao kinder jaja, nude nam ispunjenje tri želja odjednom.

1.Ulazak u EU, protiv čega je trenutno oko 75% naroda, ali - to njih nije briga.
2.Borbu protiv KORUPCIJE, koju - naravno - sami proizvode i potiču.
3.Funkcioniranje PRAVNE DRŽAVE koju oni guše već 18 godina da funkcionira.
+
BONUS, zapošljavanje nezaposlenih i mjere protiv krize, koju produbljuju od nastanka države.

Jednom riječju, nude nam riješenja onih problema koje su sami potaknuli, stvorili, proizveli. Ali baš danas, na dan izbora trebaju nas, male ljude, domoljube, da im damo svoj glas i time pridonesemo u borbi protiv korupcije, funkcioniranja pravne države, nezaposlenosti, kriminala - jer oni su jedini koji nas od tih pošasti mogu i hoće spasiti.

Da su umjesto utrošenog novca na reklame, ( koje i tako nemaju nikakav učinak ), taj ogroman novac, vrtoglavih 200 milijuna kuna potrošenih na prošlim parlamentarnim izborima ( i tako na svakim do sada ) uložili u poticanje proizvodnje i gospodarstva, danas ne bismo bili u krizi i morali slušati predizborna obećanja o izlasku iz te krize.

Jedino mjesto gdje bi se KAMPANJA trebala voditi jest televizija, ( a to je besplatno ) i radio stanice s direktnim prijenosom sučeljavanja. Narod interesira njihov način razmišljanja, rješenja problema koje su sami proizveli, a ne plakati koji govore ono što narod želi čuti .

Moglo bi se reći da kampanja više služi da se podsjeti stranačke podobnike, mašineriju da moraju izaći na izbore i zaokružiti onog koji mu je omogućio da bude zaposlen, pa makar i na izmišljenom radnom mjestu, da dobije ratnu mirovinu, mada nije niti kročio na ratište, da dobije povlastice, mada ne živi u Hrvatskoj i ne plaća porez.

Političari su toliko dobri, imaju toliku želju da čine dobro, da troše čak i vlastiti novac za kampanju da bi došli na vlast i mogli služiti narodu! Moš' mislit'!
Narod grca u nezaposlenosti, a ministri i zastupnici uz ogromne plaće uz samo nekoliko mjeseci rada u godinu dana, sjede i u do deset nadzornih odbora i primaju naknade. Zašto to ne rade nezaposleni stručni ljudi ?!

Ali pitanje je, čemu izbori, čemu stranke, ministri, zastupnici ako svi tvrdimo da nam je u interesu samo dobrobit naroda i države. Čemu lijevi, čemu desni? Zašto jednostavno svi ne rade dobro i to je to!?

Zašto godišnje izdvajamo milijarde i milijarde kuna za plaće ministra, zastupnika, tajnika . . . ako sav taj posao možemo odraditi sami bez utrošene lipe. Nekad su možda trebali vladari, možda, ali danas je tehnologija toliko napredovala da svaki zakon, propis ili bilo koja odluka može biti referendum. Svi imamo telefonske linije, svi možemo biti umreženi i u nekoliko minuta izglasati, ko narod, dali želimo neki zakon ili ne. Da li želimo pregovore sa EU ili ne.
Izbori su iluzija. Biranje između "lijevih" i "desnih", a jedni i drugi razmišljaju isto, samo drugačije interpretirano.
Njihov cilj nije izliječiti sustav, jer kad – tad, kad dođu na vlast, moći će koristiti povlastice koje im taj bolestan i nepravedan sustav dozvoljava.



STRANKE


Stranke, ili bolje rečeno sekte, su grupe istomišljenika koje vladaju ovom zemljom, a to znači - nama. Njihov zadatak je što veća podjela naroda,okupljanje što većeg broja istomišljenika (za uzvrat ih zaposliš, umiroviš...) i samim time spriječavanje naroda da poduzme samostalno neke korake. Podjeljeni smo do te mjere da nitko od Vas, koji ovo sada čita, ne može u svom susjedstvu, obitelji pronaći osobe koje bi se uspjele složiti oko neke važne teme, a kamoli okupili neku masu ljudi i organizirati prosvijed.

Stranke su izmišljotina sa svrhom podjele naroda. Podjeli pa vladaj.



VLADAJUĆI


Vladajući, ili bolje rečeno troje ili četvoro ljudi koji vladaju ovom zemljom, kroje nam sudbinu, donose zakone.
Kažem troje ili četvoro zato što i jesu troje ili četvoro. Ne kroje nam zakone saborski zastupnici, ministri ...oni su samo ponavljači, marionete koje izvršavaju zapovjedi svojih stranačkih šefova, diktatora. Zar mislite da baš svi zastupnici HDZ-a SDP-a razmišljaju uvijek jednako? Ne razmišljaju, ali su prisiljeni razmišljati. To je "demokracija". Kad šef kaže da glasate za ili protiv, vi glasate, ili gubite svoj status i vraćate se u rupu iz koje ste predhodno ispuzali. To su isti ti zastupnici, ministri na koje godišnje trošimo milijarde dok ljudi gladuju.

Zakoni koji se donose, ne donose se za dobrobit naroda, barem koliko ja vidim. Nema manje kriminala, droge, nasilja, nepravde . . . Ali ima sve manje ljudskih prava i sve više kazni, kao da će one podići moju razinu svijesti pa da više ne radim te grozote. Prevencija u našoj državi ne postoji. Da se malu djecu pravilno uči u školama, na vjeronauku, kod kuće, putem medija, kad bi porasli ne bi morali konkretno znati za pojmove: nasilje, droga, kriminal ....Ali - onda vlada ne bi imala svrhe, a nema je ni sada, osim sama sebi. Onda ni policija, sudstvo, vojska ... ne bi imale svrhu. To očito nije cilj politike i vlade, pošto su u tom slučaju nepotrebni.


Produžena ruka politike - SINDIKATI


SINDIKATI, koji su produžena ruka politike (njihova nezainteresiranost drugačije nije objašnjiva ), očito odlično provode svoj plan. Velikih prosvjeda još nije bilo, a očito ih biti niti neće. Ali sam siguran kako čemo i dalje u medijima slušati o njihovoj odlučnosti u borbi protiv korupcije i očuvanju radnih mjesta, i moći koju imaju ukoliko svi zajedno krenu u prosvjede. Kako kaže Sever: "Prosvjedi su zadnja mogućnost, oni nam uvijek preostaju." Samo je pitanje, za što čemo prosvjedovati i koja korist od prosvjeda kad će već sve biti rasprodano, gospodarstvo i radna mjesta uništena? Isto kako se novac štedi kad ga imaš, tako se i radna mjesta čuvaju kad još postoje. Svi znamo da je deset puta lakše održat postojeće radno mjesto nego stvarati novo. Danas, svaki dan, bez radnog mjesta ostane 170 radnika! 170!! Ali prosvjeda nema.

Kaže Sever da je više za pregovore - očito je jako senilan, ili nije, jer skoro svaki dogovor u pregovorima na kraju nije bio ispoštovan, samo je narod bio još više podijeljen i imao još veći osjećaj nemoći. Što mi imamo pregovarati, tražimo samo ono što se tako i tako mora poštovati, što je Ustavom određeno i zajamčeno!
SINDIKATI vode psihološki rat sa narodom, ili bolje rečeno, osiguravaju vladi vrijeme za provedbu njihovog prljavog plana, RASPRODAJE I PLJAČKE DRŽAVNE IMOVINE I POROBLJAVANJA NARODA! Ide im jako dobro !


**********************


Tu naravno ima mjesta i za CRKVU, MEDIJE, UDRUGE . . . koje su jednaki vjetar u leđa ovakvoj strukuri vladanja.

Smiješno je da trebamo sve ove udruge, ustanove, političare,vladu ... da bi nadgledali, donosili zakone u vezi onog što ne bi trebalo niti postojati. Da se borimo protiv korupcije, koja nam ne bi trebala biti poznata ko riječ, a kamoli kao način života, da se borimo za osnovna ljudska prava koja su dar svakoj osobi prilikom rođenja. Da se borimo protiv rasprodaje zemlje, koja je majka svih živih bića na planeti - ni naša, ni njihova. Da se borimo oko cijene energije, a energija je sve što nas okružuje, ima je u izobilju. ...Ako nema potreba, stvori ih!

Zar nije malo čudno, da uz svu tu mašineriju političara koji nam žele dobro, policije, ne vladinih udruga, vojske, crkve, sudstva, školstva, sindikata . . . svakim danom smo sve bliže i bliže totalnom kaosu.

Mi nismo krivci za to, već ovi gore nabrojani, koji proizvode kaos, a kažu da se bore protiv njega, te ih mi pri tom još i financiamo. Jer - kakav bi bio svijet da nitko njime ne vlada – KAOS !

Pozdrav!

Ovo je jedan moj san, od otprilike prije godinu i pol, možda simboličan, možda ne, ne znam, tako nešto slično nikada nisam sanjala, niti se ikada poslije tako precizno sjećala svakog detalja ...


<>


Prolazim trgom nekog velegrada ( mogao je to biti Zagreb, Pariz, svejedno ... ) i osjetim kako odjednom „čujem“ misli prolaznika... ne nadaleko, već kad mi se približe na nekoliko metara ... košmarne misli, samo neki strahovi, zabrinutost, panika ... i odjednom začujem realan izvanjski glas: „Hej, Cat, pa to si ti !“

Bili su to jedna moja priljateljica i njezin brat. ( Prijateljica koja se u stvarnosti prije više od deset godina odselila u inozemstvo, prvenstveno stoga što joj se ovdje sve zamjerilo i zgadilo, a doista, učiteljica poput mene, nije niti imala neke perspektive, osim loše - ruku na srce ... kako je otputovala, izgubio se kontakt. Svatko je, valjda, gurao svoje jade i nije bilo svrhe pričati o tome ... ) „ Pa ti izgledaš fantastično ! Nisi ostarila niti sekundu! „ izlanuh, zapanjena njenim mladolikim, ali neveselim licem, zastrtim u crvenu kapuljaču. „ Dođi da te s nekim upoznam“, reče ona. Pomislih da ću sigurno vidjeti njenog krasnog malog sina i gospodina supruga ( koji doista postoje u stvarnosti, mali se rodio tamo, a tata je naš čovjek i živi u toj zemlji od ranog djetinjstva. ) Pa pođosmo tamo nekamo, gdje bih trebala upoznati „tog nekog“.

Uđosmo u ugodno namještenu veću prostoriju gdje je, međusobno kulturno žamoreći, ljubazno kimajući nam glavama, komuniciralo oko dvadesetak-tridesetak ljudi. Mi dvije izdvojismo se u jednu malu prostoriju, za koju sam očekivala da krije te zanimljive ljude. No, bila je prazna...., a prijateljica mi pokazuje fotografije svog djeteta... nostalgično, no nekako i mehanički ( što mi nikada nije bilo svojstveno za nju, uvijek je bila puna temperamenta, bilo energičnog ili sjetnog, ali uvijek je bila baš krcata emocijama ... ) „ Zašto maleni nije s tobom? “ upitah. „ Čuva ga gospođa XY . " mehanički odgovori ona. ... Meni se u glavi vrte upitnici, uskličnici, svi oni zbunjeni smajlići ... U sobu ulazi njezin otac i isto tako mehanički krene deklamirati neku pjesmicu ili što god to bilo, nešto u stilu: „On najbolje zna što je najbolje za nas, On najbolje zna kako možemo biti sretni ...“ „Gee“, pomislih, „ovo mora da je neka sekta ispranih mozgova, brišem ja odavde.“

Pristojno se oprostih od svih tih ljudi s izlikom da mi se žuri, moram još nešto obaviti do toliko i toliko sati ... oni mi uljudno pridržaše kaput, no dok sam se tako odijevala, opazih da nema mog mačka, koji je do tada cijelo vrijeme bio priljubljen uz mene ( a i u stvarnosti obožava stalno biti u krilu, slijediti me... kartuzijski geni ...i mila, premila duša ... ) “Gdje je moj Michio ?“ kriknem ... Tajac ..., kao - kakav mačak ?.... Pa tu nije bilo nikakvog mačka, zaboga ... rekoše nijemo začuđeni pogledi ljudi oko mene.

Pojurim iz dvorane u hodnik i čujem žamor u uredima koji su ga okruživali... uđem u jedan : uredan, opremljen elegantno, no ne napadno, vrlo hladim stilom, ... ali prazan. Uletim u drugi,... treći..., četvrti..., svi odreda sličnog izgleda i prazni, iako su se izvana doista čuli neki glasovi iz njih.

Na koncu stignem do izlaza iz zgrade, u predvorje ... i tamo spazim dvije žene, recepcionistice, valjda ... zgrabim jednu i stisnem joj kemijsku olovku u jamicu ispod grla. „ Zovi svoje nadređene da mi vrate mačka, ili ću ovoj zabiti kemijsku u grkljan !!! “ zaurlam na drugu ženu.

No, ova mi ležerno odvrati:“ Samo dajte, nje se ionako želimo riješiti.“
.

<>


Tada sam se - valjda od muke, jer ne znah više što mi je činiti - probudila.

I cijeli dan mislim: " Bože, što bih dalje, da mi se to zaista dogodilo? " Jer u stvarnosti nema tako lakog i spasonosnog spontanog buđenja kad su stvarne „noćne more“ u pitanju ... tu sve moraš dovršiti do kraja, kako god znaš i umiješ.

Da pokušam priprijetiti smrću ove druge recepcionistice, pa dobijem isti odgovor ? Da odem i ostavim mačka, jer osjećala sam da bi njemu tamo fizički bilo sasvim dobro ( to je ono, kad neke stvari, naročito u snu, jednostavno „znate“ ... ), ljudi su kulturni i brižni, sigurno bi ga mazili i pazili..., ali ipak: Moj Michio u društvu zombija ???!!! Nedopustivo!!! No, ako ostanem zbog mačka, u nadi da ću ga već jednom nekako uspjeti pronaći i pobjeći s njim, hoće li i mene u međuvremenu to „fino društvance“ uspjeti pozombiti ... ??? Jer, činilo se očitim da su svi bili savršeno koordinirani i ispolirani, uniformirani - znači pod istom stegom i kontrolom.

Ne, ne odlazim, svaki se rizik isplati kada je ljubav u pitanju. Inače nema života. Možda ipak uspijem nekako nadmudriti i izigrati tu ekipu, njihovo nevidljivo vodstvo i vođu. Pod svaku cijenu moram spasiti svog Michia.

( tekst posvećen: @ Jupiju )

citiram :

" Poštovani,

budući ovih dana dobivam puno upita glede mojeg očitovanja o drugom krugu predsjedničkih izbora, te osobnim dvojbama mojih prijatelja, poznanika i podupiratelja, šaljem svima dva kratka dopisa, koja će pomoći objektivnosti i boljem razumijevanju.
Prvi dopis (poveznica) je moje prioćenje za medije, koje su neki... mediji prenijeli veoma skraćeno. Drugi dopis (tekst ispod) je sličan, a radi se mojem sažetom odgovoru na upite mnogih koji su u dvojbi kako postupiti u drugom krugu (možda je to ipak Danteov deveti krug) predsjedničkih izbora, a ostati moralan.
Pojedinim osobama sam napisao i znatno duža pojašnjenja i činjenice, pa kad za koji dan prođu ova uzavrela emotivna stanja, objavit ću i zbirno ova detaljnija pisma.

Dvojba: NE IZAĆI NA IZBORE ILI GLASOVATI ZA MANJE ZLO!?

Nudi nam se, kao i toliko puta do sada: ili neizaći na izbore, ili izaći i birati manje zlo. S time su pošteni ljudi dovedeni u zbunjujuću, tjeskobnu dvojbu. Naime, navodi nas se na zaključke: prvo – „Nije dobro ne izaći na izbore!“ i drugo – „Ne osjećam se dobro ako glasujem za tzv. manje zlo jer tako ipak činim zlo“. Dovođenje čestitih ljudi u takvu neugodnu situaciju nije slučajno, nego je zapravo cilj dobrim ljudima postupno ubiti nadu i vjeru u vlastite mogućnosti, te ih tako navesti na odustajanje od bilo kakvih društvenih i političkih djelovanja.No, u ovoj uzavreloj emotivnoj situaciji, ipak se treba pribrati, promisliti i odlučiti onako kako je moralno. Rješenje dvojbe je veoma jednostavno.
Dakle:

1. Ne izaći na izbore je sigurni znak malodušja, beznađa, odustajanja, poraza i predaje (pojedinačno-psihološki i zajednički).

2. Nasuprot tome - izaći na izbore, ne odabrati nijedno od dva ponuđena zla, poništiti listić i napisati svoju poruku dobra - je izraz znanja, samosvijesti i nadasve snage i spremnosti da se suprotstavi zlu. Istovremeno, to je poruka kreatorima zla, da hoćemo i znamo kako ubuduće pobijeđivati zlo. To je poruka drugim ljudima dobre volje, da nas ima, da smo spremni činiti dobro, da nismo odustali nego da ćemo djelovati na ostvarenju naših vrijednosti i interesa.

lijepi pozdrav

Prof dr. sc. Josip Jurčević


( kraj citata )

Eksperimenti promatranja kristaliziranja vode pod utjecajem klasične ili heavy metal glazbe, upućivanjam molitava ili psovki, ispisivanjem na posudi s vodom pozitivnih ili negativnih poruka nedbojeno su pokazali fascinantnu njenu reakciju: stvaranjem prekrasnih, skladnih i simetričnih kristaličnih oblika ( u prvom slučaju ) ili kaotičnih, nepravilnih, uznemirujućih " apstrakcija ".

Naše tijelo sadrži više od 70% ... ako ona tako reagira, kako li tek reagiraju i druge, kompleksnije tvari ... ili ljudski duh nematerijalne prirode ?

Pridružujem se, stoga, ovom " političkom eksperimentu ", ne samo zato što sam prirodno sklona iskušavati novo, nego jer nekako imam osjećaj da bi to zaista bilo logično očekivati kao učinkovit skladotvoran impuls na nekoj razini ...

Moram do sutra samo još smisliti neki svoj pozitivno intoniran slogan ...

Već dulje vremena neki povjesničari, istraživači vremena u kojem je navodno živjela ta vjerojatno najslavnija povijesna ( ili mitska ? ) osoba u našem širem kulturnom okruženju, osporavaju vjerodostojnost njena stvarnog postojanja, navodeći navodno relevantne povjesničare tog doba, koji tu ličnost uopće ne spominju. Kreiraju se nove teorije tzv. kulta Sunca, koji je u različita vremena na različitim dijelovima svijeta dobio neka isključivo legandarna oživotvorenja, vrlo sličnih karakteristika. Onda, pak, evo nekih arheološko-genetičkih istraživanja, koja upućuju na egzaktno fizičko postojanje Isusove obitelji ... I tako dalje ... i tako dalje.

Pojava Isusa ( Issa, na sanskrtu ) predviđena je i u Vedama. Pisano je o njemu u brojnim verzijama tvrdo ukoričenih opsežnih zapisa, na koje se ljudi ( barem u nešto starijim američkim filmovima ) zaklinju da će govoriti Istinu i samo Istinu.

Povijest je krajnje neegzaktna znanost ( Voltaire je izjavio kako su " jedini pravi svjedoci povijesti oni, koje se još može zaklati “ ), zato ne bih više navodila daljnje rasprave na tu temu, u biti - besmislene i uzaludne, jer njihova argumentiranost nikada se ne može u potpunosti provjeriti.

Radije bih stoga proširila intrigantnost te (ne)realne ljudsko - božanske figure na opći fenomen postojanja predožbe „idealnog“ u ljudskom umu i osjećajima.

Platon je napisao“ Idealnu državu“ , koju , nažalost, nisam pročitala, pa evo malo iz Wikipedije : " Polazište je njegove filozofije učenje o idejama, koje su jedina prava zbilja, a svijet osjetilnih stvari samo je slika svijeta ideja. Ideje su vječne i nepromjenljive, a osjetna bića su promjenljiva i nesavršena te postoje samo po sudjelovanju u idejama. Među idejama postoji hijerarhijski red. Najviša je ideja dobra koja je istovjetna s božanstvom. Svaka ideja postoji i ima mjesto na hijerarhijskoj ljestvici po većem ili manjem sudjelovanju u ideji dobra. Nasuprot svijetu ideja stoji materija, koja također, kao kaotična, nesređena masa, postoji od vječnosti. Svijet nastaje tako da demijurg oblikuje materiju po uzoru na ideje. ... Čovjek pripada po duši svijetu ideja, a po tijelu prolaznom svijetu materije. Budući da je duša postojala i prije ovog života u tijelu, kamo je došla po kazni, spoznaja je tek sjećanje, koje je to uspješnije što se duša kreposnim životom više oslobađa utjecaja tijela. Nakon smrti tijela, ona nastavlja živjeti u svijetu ideja.“

Identična vjerovanja postoje u istočnim religijama, a i ranokršćanski nauk priznavao je teoriju reinkarnacije do 5. ili 6. stoljeća, kada odlukom nekog pape dolazi do zabrane, te uvođenja predožbe o raju i paklu, čime se nastojalo, navodno, potencirajući strah među sljedbenicima, potaknuti njihovu bržu duhovnu evoluciju.

Iako nisam čitala Platona, imala sam jako sličnu predožbu postanka i organizacije svijeta: prvo je učinio „Bog“ ( meni osobni subjektivni dokaz: ljepota prirode, biljnog i životinjskog svijeta, mogućnost razvoja ljudskog mentalnog potencijala ), a drugo „Vrag“ ( zasnivanje fizičkog opstanka životinjskih vrsta na međusobnom proždiranju, te bešćutnost i patnja koje iz toga proizlaze. U prehrambenom smislu pripadamo kategoriji životinja, izuzev onih, poput Indijca Hire Ratana Maneka, koji su uspjeli transformirati svoj metabolizam i živjeti od sunca ). Kad sam to izložila prijatelju, složio se da i on ima isti „utisak“, iako niti on nije čitao spomenutog filozofa.

Sigurna sam da postoji još mnogo ljudi s takvim ili sličnim „utiscima“.

A odakle oni, ako tako nešto ne doista ne postoji, taj izvor tih identičnih utisaka, neovisno o bilo kakvom zajedničkom predznanju, kulturi ili skupnim mišljenjima ?

Slučajno bezveze svi smo si samoinicijativno i podsvjesno ufiksali dotične ideje ? Ili nam je to implantirao netko drugi ? Kao i ideje o savršenom prijateljstvu, roditeljstvu, sveopćoj ljubavi, odnosu prema Životu, bratstvu svih ljudi i svih živih bića, savršenom svijetu ? A to su „slučajno“ i arhetipske, simboličke slike Edena, gdje lav i janje mirno piju vodu s istog izvora ... Onda komotno i Ujevića, i Whittmana, i Vesnu Krmpotić, naravno Shakespearea, i mnoštvo ostalih priznatih pjesnika, književnika i filozofa možemo proglasiti ili ludima ili barem zaluđenima istim " glupostima “ ?

Zato i Isusa promatram isključivo kao fenomen pojma Idealnog Čovjeka, kojem teži svako zdravo ljudsko biće. „ Ljubi bližnjeg svoga kao sebe samoga ... “, „ Nahrani gladnog, napoji žednog, liječi bolesnog, udomi beskućnika, utješi nesretnika ... “- pozivi su koji izviru iz dubine duha svake zrele i svjesne ličnosti ... Nije potrebna formalna parola da nam ti osjećaji zatitraju u suštini bića i pretoče se u djela, kada je trenutak za to, no dobro je i kada takve prekrasne zamisli bivaju inkarnirane - bilo legendama, bilo stvarnošću, jer često su takvi impulsi preduboko zapreteni u većini ljudi, a da bi ih uspjeli iznjedriti samostalno, vlastom snagom, spoznati ih i zaživjeti ( osobito u teškim materijalističkim okruženjima potpuno izopačenih izvanjskih težnji ), te je doista potreban konkretan poticaj i iskustvo / doživljaj, nečiji primjer, neki Učitelj ...

Zato - baš naprotiv, nisam protivnik organiziranih religija, koje na predan i pošten način žele oživjeti u ljudima to prekrasno iskustvo bratstva i zajedništva u slozi, solidarnosti i miru. I koje su mi svojevremeno kao mladoj osobi dale ogromnu inspiraciju, a životno iskustvo i promišljanje osoban pristup ideji sveopće Ljubavi .

Kao što je u hinduskoj " Bibliji ", Bhagavadgiti, Bog rekao Čovjeku : „ Ostavi sve religije i dođi k Meni.“

Ili kao što je prekrasno napisala blogerica @ zzbu: “ .. vjerujem u ljubav, poštenje, ljepotu prirode, pomoć ljudima i životinjama , pazim da što manje pravim zla bilo kome .... za mene je to svetost i tu pokušavam zaslužiti svoj vječni život zajedno s dobrim dušama .... lijepo je biti poduhovljen, što ne znači da moraš bilo što raditi što ti se ne sviđa, jednostavno se vodiš za svojom intuicijom ...“


Radostan i blagoslovljen Božić svim pravoslavnim vjernicima, te svima onima " svevjernicima ", kojima je Božić ( kao rađanje nove svjesnosti ) svaki dan ... te ne rabijaju glavu niti sebi, niti drugima potrebom za formalnim / racionalnim objašnjenjima.






Velika hvala blogoprijatelju Blade777 što me uputio kako objaviti sliku na blogu. On je nadopunio onu Kristovu preporuku pozitivnog, proaktivnog ponašanja još jednim detaljem : " poduči neznalicu " .

Svaki novi trenutak nova je mogućnost.

U ovom novom kozmičkom trenutku želim nam svim bićima svih univerzuma takav porast svjesnosti / usklađenosti s Prirodnim zakonima, da nam se poslijedično sve evolutivne i životnopodržavajuće želje uvijek spontano ostvaruju, prema Kozmičkom principu povezanosti s Izvorom i Uvirom svih želja

Da se ne vrtimo više u tom začaranom krugu uglavnom teško ostvarivih čežnji, već živimo neke posve nove, (ne)slućene živote ...