16

petak

svibanj

2008

Slip slobode

Slobode građana višestruko su se umnožile u zadnjih desetak godina. Za biti slobodan dovoljno je potpisati. Ugovor, slip, karticu, ugovor, slip, karticu. Život čovjeka niz je takvih radnji, a ljepota življenja sastoji se u uvježbavanju potpisa. Danas postajem ispravan čovjek, idem potpisati ugovor za gotovinski kredit s najnižom kamatnom stopom na tržištu, tako si govori do jučer neuvježbani mlađi pripadnik sustava održavanja vlastitih potreba i želja. Danas ću potpisati zadovoljavanje svojih želja i razmnožavanje svojih potreba, u skladu s idealnom slikom o osobi moga statusa.

Ako želim novce, moram u ovce. Ako odbijam filozofiju profitne neslobode, onda sam dio ovce, papak. Ako konzumiram iluzornu slobodu i kritiziram je, onda sam opet papak ili jedna stvar od ovce. Najbolje je biti što manje kritičan - ovca pretvarač vrijednosti. Ona gleda oko sebe i drhti, čeka prilike, vrti valute (datume), ona će s datumom primanja plaće pretvoriti svoj rad u dobra i usluge, s osamnaestim će to ponovno učiniti, u novom ciklusu glavne (master) od svojih kartica, a oko prvog ili petnaestog lakše će upravljati svojim naglim i trendi (american express) provalama želja. Ona će se oštrigati i kupit će si cipapkale. Onda će biti bolja i ljepša. Pa će napredovati.

Protokom vremena napredovat će i u bančanim sustavima. Dobijat će nove i novije kartice, nuđat će joj se novi i noviji oblici kreditiranja, ona će se obnavljati (revolving). U tome će se pomalo i pretvarati. Eno je, upija komade svijeta oko sebe (izloge) i proračunava svoje uključivanje u isti (izglede), a u konačnici izlazi nedefinirana, želatinasta i drhturava (bezizgledna). Nešto poput hladetine.

Pročitala sam negdje nekoliko mjeseci staru, nepotvrđenu, vijest da se Erste Bank i Raiffeisen bank planiraju udružiti. Iznenadilo me da Erste navodno ima 16 milijuna klijenata, tri milijuna više od Raiffeisen. Kad bi se udružile, zajedno bi imale oko 29 milijuna klijenata, potencijalnih ili realiziranih robova. Tako velika hladetina treba ući u onu knjigu koju ne valja reklamirati.


Inače je bankarstvo krasan posao, sigurna sam. U njemu se aktivno odvijaju temeljne paradigme života kao takvog. Odvijati (zamjena valuta) jednako je misliti. Kad idem u dućan, ne idem po mikro liniju, cipele ili farbu za kosu, idem se obnavljati. Imam svoju revolving karticu. Kad je stisnu u onaj aparatić, ona mozga i ugura (push) cifru u moju kartičnu masu. Onda mi se raspoloživa masa na kartici povuče (pull). Ondak sam ja u ravnoteži. Čula sam za slučaj žene koja je mislila da se na revolving kartici dozvoljena cifra (limit) obnavlja vječno, iz mjeseca u mjesec. Pa je odmah, čim ju je dobila, potrošila sve. I očekivala isto sljedeći mjesec. E pa neće moći, konzumeristice jedna, vječan je samo konzumeristički privid.

Ma, ti ljudi u nas nisu navikli imati niti stvarati. Zato grabe pred sobom kao gladne životinje. Doslovno gladne, jer veći dio zaduženosti od 74.000 kn, koliko je prema službenim podacima HNB-a bila zaduženost po građaninu Hrvatske u prošloj godini, sigurna sam, otpada na održavanje i popunjavanje osnovnih životnih varijabli. Onih koje se odnose na održavanje sustava – prehranjivanje, preodijevanje i održavanje (ili stvaranje) mjesta za regeneraciju i, ne zaboravimo, mobilnost.

Mobilnost je važna. Putnici nisu popularni. Ljudi koji kasne, koji se gužvaju i dolaze zgužvani i zadihani, koji nemaju izbora, koji se kreću kad i kako zapovijeda zakonitost javnog prijevoza – oni nisu bitni. Ljudi s vrećicama u rukama, tako ih prezirno zovu poznanici. Nemojte biti putnik. Nitko vas neće voljeti i svaki će vas poslodavac, partner, prijatelj gledati s mješavinom mržnje i žaljenja – ti, koji kompliciraš stvari, tako će vam govoriti.

Stabilnost je također važna. Stajati negdje. Biti u mogućnosti stati. Sjesti u svoju fotelju. Leći u svoj krevet. Gledati svoj televizor. Izaći na svoj balkon. Imati svoj prilaz kući ili stanu. Biti u mogućnosti odlaziti i dolaziti, i dolaziti i odlaziti. Grijati se ili hladiti klimom. Ležati u kadi. Čitati. Misliti. Nemojte biti beskućnik, ili suvišni član kućanstva. Nitko vas neće voljeti i svaki će vas poslodavac, partner, prijatelj gledati s mješavinom mržnje i žaljenja – ti, koji kompliciraš stvari, tako će vam govoriti.

Zato, gledajte da krenete dalje. Zadužite se. Sjednite, reći će vam u ugodnom ambijentu kreditnog odjela banke. Uzmite stan od 30 kvadrata, lošeg tlocrta, bez balkona i lifta, s ružnim pogledom u ružnoj zgradi. Potpišite na 30 godina. Potom uzmite i auto, na 7 godina, potpišite. Produbite agoniju – uzmite sve kartice koje vam nude. A onda se jebite 30 godina. Potpišite promjenu perspektive u životu. Vi ne postojite, sve vaše je u vlasništvu institucije, bez sveg tog vi ne znate tko ste. Ako mislite da znate, okolina će vam svejedno potvrditi da ste tek nitko.

Kad smo kod okoline, naravno da ste čuli da postoje stvari koje su baš za nekog (opet taj status). Tako je meni kolega nedavno rekao da je za mene, od auta, baš Micra. Nisam bila sigurna da li da tražim obrazloženje tako da ga u nećkanju nisam dobila. Mislim, mikra ja jesam, ali nissan baš toliko. Ali opet, to ima logike. S ničega na mikru, pa se onda, postupno, regrutiram u korisnike makre, odnosno marke, bolje marke. Pretpostavljam da bi to nekako tako funkcioniralo unutar tog revolveringa.


Kad smo kod revolvera, ovaj tekst namjerno zaobilazi kaubojske metode priskrbljivanja dobara i govori isključivo o poštenom privređivanju iz 1 (slovima: jedne) plaće te preradama iz iste - prenašanju, ubacivanju i izbacivanju putem alata iz široke poleti-palete bankarskih u-sluga. Ne govori čak ni o merdžanju, udruživanju više plaća u jedan platežni sustav, kao što je primjer u malim društvenim jedinicama u kojima ljudi zajedno jedu, koriste isti krevet za spavanje i slično. Govori isključivo o poštenom i samostalnom livingu, plivingu, plivanju, slivanju 1 (slovima: jedne) osobe.

Kad smo kod kaubojki, poznajem jednu, ne znam je li nosila kaubojke, izgledala je dosta graciozno, doduše i grandiozno. Ima tome već nekoliko godina, grandiozno je, nasamarivši i iskoristivši jedan d.o.o., u dogovoru s garniturom jednoga gradskog ureda, za svoj džep, iz gradskog proračuna, izvukla 10.000 kuna. Jer će, kao, nešto raditi za što joj treba mir i sloboda, a nema drugih (legalnih) načina da dođe do novca kojime se to može osigurati. Otklimala je ona tako s parama, a jadan AGM, onaj koji je, u jednoj od svojih pripovijedaka, pisao o iskrivljenim petama jedne koke, uslijed svoga mrtvila ni ne haje za tu njezinu modernu epizodu.

Eto toliko, ovaj tekst se ne obraća vama ukoliko ste (posve) kreditno nesposobni ili ste baštinik veće nasljedne mase od svojih makro porodičnih struktura ili ste epizdodisti poput gore navedene. U tim slučajevima ste posve nezanimljivi. Enivej, da parafraziram novu billboard reklamu za krasan model Citroena C3 adriatic (koji ovim putem ističem kao krasan mogući sponzorski poklon za djelatnicu u kulturi kakva sam ja, te u tu svrhu, kao i inače, koristim priliku pozdraviti sponzorsku garnituru), ne da mi se više biti u c3ntru pažnje i c3ndrati, idem, u miru i slobodi, raditi nešto pametno.

<< Arhiva >>