Evo ozdravila sam.. Recimo. :)

Jucer sam isla s ispita i pokisla do koze, mama je poludila doma. A ja sva super volje jer je ispit dobro prosao i jer mi je bas nekak bio gust taj pljusak. Svi oko mene jurili pod neki zaklon a stvarno nije imalo smisla jer si u sekundi bio sav mokar. Pa sam se lijepo flegma prosetala do doma..

Navecer bila vani, sad sam se bas probudila pa se razvlacim po stanu i spremam nesto malo uciti jos. Trebam jos taj jedan ispit odvalit i onda mogu pocet mislit na odmor i more.

Danas imam voznju, ne znam jesam li spominjala da idem u auto-skolu. Imam jos par sati ali mi se zbilja nekako neda, i to mi je sve postalo uzasna gnjavaza. A kad sam krenula mi je voznja bila bas ono gust, ne znam sto se dogodilo u medjuvremenu. Instruktor stalno sizi i zivcira me poprilicno, da ne spominjem sve gluposti na poligonu koje su sad smislili da se moraju polagati. Katastrofa!
Mislim da previse razmisljam o tome i previse se nerviram, ali tu nema pomoci.. Zavrsit ce i to jednom. :)

Sto jos? Ne znam.. Nije mi dosadno, ali opet. Nemam nikoga trenutno. Nikoga na koga mogu misliti cijele dane, to mi fali uzasno. I fali mi ljubavi i zagrljaja i lijepih rijeci i poruka. Malo je licemjerno nakon svega ove godine ali eto. Zato je tu blog da napisem ono zbog cega bi me drugi mozda osudjivali. :)

Pusa svima!

Tvrdoglava kakva jesam, zakljucila sam da ove vanjske temperature ne mogu mene nadmasit pa sam lijepo ja zakurila na 38, prekrasno..
Da, da, bolesna sam, preznojavam se vise nego svi vi zajedno i jos uz to drhturim povremeno, kasljem, smrcam, kisem i nemam energije ni za odhodati 2m po casu vode. Sad sam upravo popila dozu droga pa da se tu malo nacvilim a onda cu se odmarati dalje...

U medjuvremenu bas i nema previse novosti. Dala sam uvjet za cetvrtu godinu i sad imam jos 2 ispita. Radim planove za ljeto, ali izgleda da ih nece biti bas previse iako tko zna.

Samo da ozdravim sto prije pa da mogu van i da mogu odvalit te ispite tako da ne moram ni primirisat na faks u 9-om mjesecu.

Saljem vam svima puse, valjda vas necu zaraziti... :)

Ajde da malo za promjenu 'postam' malo pozitive! :))

Odvalila sam neke ispite, skoro pa je uvjet u dzepu, isplanirala odlazak na more za nesto manje od mjesec dana, danas idem van s frendicama... Mrak!!!

Jutros sam bila u kratkom shopingu pa kupila novi top i nausnice. A inace sam se prije par dana pofarbala u crno i ispeglala kosu. Tako da.. Luda samo malo i ne znam sto se to sad tu tocno manifestira ali nije vazno, jel da? :) Pukla me neka potreba da se sredim, plesem, tulumarim, treba mi akcije i to neke koja nije toliko emotivno iscrpljujuca kao sve ovo u zadnje vrijeme.. Samo da jos pospremim te ocjene u indeks i onda mogu i sluzbeno krenuti u ljeto!


Slusa se Joan Jett..

I don't give a damn 'bout my reputation
You're living in the past it's a new generation
A girl can do what she wants to do and that's
What I'm gonna do
An' I don't give a damn ' bout my bad reputation

Oh no not me

An' I don't give a damn 'bout my reputation
Never said I wanted to improve my station
An' I'm only doin' good
When I'm havin' fun
An' I don't have to please no one
An' I don't give a damn
'Bout my bad reputation

Oh no, not me
Oh no, not me

I don't give a damn
'Bout my reputation
I've never been afraid of any deviation
An' I don't really care
If ya think I'm strange
I ain't gonna change
An' I'm never gonna care
'Bout my bad reputation

Oh no, not me
Oh no, not me

Pedal boys!

An' I don't give a damn
'Bout my reputation
The world's in trouble
There's no communication
An' everyone can say
What they want to say
It never gets better anyway
So why should I care
'Bout a bad reputation anyway
Oh no, not me
Oh no, not me

I don't give a damn 'bout my bad reputation
You're living in the past
It's a new generation
An' I only feel good
When I got no pain
An' that's how I'm gonna stay
An' I don't give a damn
'Bout my bad reputation

Oh no, not me
Oh no, not
Not me, not me

Ova 4 dana bez faksa su se otegnula unedogled. Imam kolokvije u pon i uto, nisam bas ucila i logicno bi bilo da prizeljkujem jos vremena da se pripremim kako treba. Ali ja zelim povratak medju ljude, u neku aktivnu rutinu u kojoj cu moci razmisljati o 1000 stvari i osjecati se zaokupljenom necim bitnim tako da se ne moram suociti sa svime sto trenutno kuha u meni.

U srijedu sam bila vani s onim frendom iz srednje.. Prvo da pojasnim da sam, nakon one cijele situacije kad smo se skoro poljubili, razgovarala s frendicom koja je bila s njim u srednoj i dobila njen blagoslov. Za svaki slucaj. I onda sam to prevrtala u sebi..
I u srijedu je to ispalo slucajno, spontano. On je imao kartu viska za koncert tj u zadnji tren je izvisio da nema s kim ici , a ja sam bila s njim i ekipom i gledala tekmu i htjela na taj koncert. I tako smo bili na koncertu, plesali, ljubili se, bilo je prekrasno…Nisam to planirala, ali sam cijelu vecer znala kuda sve ide i bila sam sretna.

Jucer sam prekinula. Ako je to uopce bila kao veza, od 1 i pol dan. Pricali smo i on je shvatio. Barem tako mislim i barem je tako rekao.
Sumnjam zapravo da itko shvaca, mozda cak ni ja ne kuzim sto se to dogadja u mojoj glavi i srcu. Htjela sam biti s njim, htjela sam to sve i znala sam sto radim svake sekunde, bila sam sigurna. I onda sam se jutro poslije (cetvrtak) probudila i kao da sam dobila napadaj tjeskobe. Bila sam izvan sebe, sve u meni je vristalo da ja to ne mogu, kao da sam u kavezu i ne mogu van, srce mi je lupalo 100 na sat, i tako sve do jucer (petak) kad sam mu rekla da ja to ne mogu i da cemo biti samo prijatelji. Sad sam smirena, ali zapravo i u komi. Imam fobiju od veza… Luda sam..

I ne pitajte dal ga volim jer ne znam.. Tj znam ali toliko je vrsta ljubavi, kako uopce znati koja je ona prava?