Uf, koji tjedan! Malo sam luda ali sam se prihvatila faksa i raznih drugih stvari tako da se skuliram i primirim.


Prvo sam se cijeli pon i uto druzila s plavookim, na strogo prijateljskoj razini, jasno. A sad ga nisam vidla vec 3 dana. I nismo se ni culi. A sutra idemo na neki tulum, oboje. Pa si vi mislite, a ja cu nastojat da si ne mislim nista...


Prekjucer sam bila s onim Frendom na kavi pa smo pricali o plavookom. Njih dvojica su se nesto zakacili jer je plavooki umislio da je ovaj protiv toga da se ja petljam s njim. Pa je to trebalo rasciscavati. Iako ja zbilja ne znam zasto bi plavookog bilo briga sto bilo tko misli kad kao ne namjerava biti sa mnom.

Jos ce mi netko reci da su zene komplicirane. :)


Al cujte, ja sam neke lekcije naucila.
Prvi put kad sam se ljubila s plavookim sam ga zvala na kavu pa me otkanto. Drugi put sam isla pricat s njim pa je pobjego i usput uspio biti bezobrazan (za to mi se btw skoro pa isprico u pon). I sad necu nis. Cekam i pravim se luda. Ko da ne primjecujem da se ne cujemo ni ne vidimo. I ko da me nije briga kaj on misli.
Ovaj puta je on na potezu, a ja ne namjeravam napraviti apsolutno nista!!!
I izdrzat cu pa makar pukla od muke.

Imam potrebu nesto napisati a ne mogu. Nemam nikakve pametne rijeci da izrazim ono sto osjecam. Ili ih imam pa ih se ne usudim napisati, tko zna.

Bilo mi je lijepo s njim. I sad smo pricali kao, ali ne o tome sto je bilo jucer. I sad, ne znam. To je pitanje koje si postavljam. Sto sad? Gdje smo sad i kamo cemo dalje? I ima li dalje? Za koji mjesec opet, jel to to?

Znam da sam sama to htjela i nije mi zao. Ali postoji ali. A to je da se sad osjecam cudno. I pitam se sto sam mislila prekjucer kad sam odlucila da ga zelim opet ljubiti. Htjela sam tu jednu vecer. I dobila ju.

A sad opet nemam nista.

Tolko sam umorna, sve me stisnulo sa svih strana. Uopce ne znam sto da vam pisem, zao mi je sto rijetko ulovim vremena svratiti do vasih blogova i ostavit komentare, popravit cu se, obecajem!

Mislim da si trebam malo posloziti zivot, ali to mi nekako tesko ide kad me stalno nesto izbacuje iz takta. A ja volim red u zivotu, da ljudi imaju svoje uloge, da imam neki raspored kojeg se drzim, da sve ide nekim tokom uz optimalan broj spontanih i ludih situacija. A ja svako malo zavrsim na nekoj nepredvidjenoj kavi, cugi, tulumu, necemu..
Skroz sam nenaspavana..

Spremam se opet zbariti plavokog.. Znam da blabla=svi razlozi protiv i ja osjetim te razloge protiv i znam da ce me otpilit tj necu mu dat da me otpili jer ga necu nis ni trazit poslije. Samo ga zelim ljubiti. Ne mogu misliti na nista dugo.
A sutra idemo van. I to je prilika. I ja to sve kao ne planiram ali u svojoj glavi osjetim da ce se dogoditi.

Mozda bih mogla biti strpljiva i isfurat tko-zna-sto tako da se on totalno zaljubi u mene i mi mozemo onda zivjeti sretno ever after ali nemam uopce volje ni snage za nikakve igrice. Niti imam osjecaj da bi bilosta moglo upaliti.


Postoji drugi dio mene koji vrti po svom djelu glave da nece ic van sutra, da ce doma spavati i spasiti se te sramote uzrokovane nedostatkom ponosa, pameti i samokontrole.

sto pisati?

nema nista. NISTA!

osim njega, koji se vratio sa skijanja i cijele dane je u mojoj blizini, a kada nije u mojoj blizini onda mi salje poruke i zove me.

al sve strogo prijateljski, ne prelazi granicu.

ima neka pjesma 'ne vjeruj plavim ocima, nikada!'


sad smo u mrtvoj fazi zapravo. on ne zna sto hoce a ne znam ni ja.

neka kemija je tu medju nama. nije to ljubav, to je potreba da ga zgrabim cim ga vidim.

dakle, plavooki mi je opet u snovima.
al se ne zanosim ovog puta.
samo se pitam kud ce nas ta prica, kojoj se ne nazire kraj, na koncu odvesti.

Ajde da se malo javim, nisam dugo..

Bila sam vani na kraju prosli tjedan, nacugali smo se i plavooki me bario... Platila sam 75kn taxi da mu pobjegnem i odem doma, to je bio zivi odjeb, koma!
Sad je na skijanju i nema ga u mom zivotu trenutno.

Koljena su mi slaba kad se sjetim tog dana i njegove ruke na mojoj, ne znam gdje sam nasla snagu da odem.


A Frend je sav all over me, kao reko je frendici da se nada da ce bit sve ok s nama i da si necu ja sad nes zabrijat jer je on solo i ponadat se (wtf, kaj si on umislja?!), al uz cijelu tu kul pricu, on je stalno negdje meni pod nosom i neda nikom ni da mi dodje blizu, za poludit! Kao da mi je nakalemio sav teret veze (tipa ocekuje da cu mu stalno govorit kamo idem i sto radim) ali bez svih dobrih stvari. Ne kuzim taj odnos ali ga pocinjem mrzit...


Sva sizim, poludit cu al to je valjda samo od kise, jel da?