Bila sam u srijedu kod frendice i pricale smo i zezale se, ona me nasminkala i sredile smo se zbilja predobro. Izletimo nas dvije na ulicu, cak su nam neki auti potrubili cega u Zagrebu nema bas jako puno. Ja sva luda i mislim si kak nas dvije idemo bancit i plesat i glupirat se... Wheee! ;)

I onda ispadne da je ona natuknula nekim ljudima da mi idemo van i kamo idemo i gle cuda, skupilo se 15-tak ljudi. Nije bio neki bed iako sam bila nabrijana na zenski izlazak, ali neke ljude nisam znala i svi su bili bas simpa, uostalom kad se vani plese onda je svejedno tko stoji s tobom u krugu, manje-vise.
Bila su i dvojica (ne)sretnika iz proslog posta. Frend nam je platio cugu i pratio nas doma, a plavooki je propustio ispit jer mu se kao 'bas islo van' tu vecer. I nis, plesali smo ko ludi, ujutro otisli doma.

I tak kod frendice legnem u krevet, ona zaspala a ja zurim u strop i odjednom sam sva potistena. Inace sam urnebesno sretna nakon sto se dobro provedem vani, ali ne i ovaj puta..

Pa sam sve pretresla u svojoj glavi. Prvo Frend:
On je super i divan, ali primjecujem da zapravo gusta u tome sto je solo i slobodan nakon toliko vremena. A ja ga obozavam i to ce sve ostati kako i je. Zapravo mi je super biti frendica s njim. I dok sam pripita plesala s njim, shvatila sam da mi nije vazno sto vise nema curu, da ja i dalje ne zelim nista s njim i da nije cura ta nevidljiva blokada medju nama nego to sto oboje znamo da nam je upravo ovako dobro i da neke stvari ne treba mijenjati. Ja sam svjesna da mi stalno balansiramo na granici veze i prijateljstva, ali dokle god smo oboje solo to nema kome smetati.

Zatim plavooki:
Taj me zbilja povrijedio. I ja sam grozna prema njemu od tada, postavljam se nadmocno i ne zelim mu nimalo izaci u susret, ali ocekujem da je on prema meni stalno fenomenalan, tako si hranim samopouzdanje i govorim da sam ja ipak divna i da on mene ipak zeli, ali sad ja ne zelim njega, sto je zapravo vrlo izvrnuto u odnosu na istinu. ;)
Dakle, s njim se takodjer necu petljati, ali cu se unormaliti. Ponos i samopouzdanje nisu isto; do sada sam isfuravala ponos, a sada cu samopouzdanje. Vracam se staroj sebi, a to znaci da cu biti veca osoba i biti draga i ostati mu frendica. To je za mene i najbolji nacin da me netko prodje-da sebi dokazem da sam bolja od njega, a ne samo da se nabrijavam na tu pomisao. Mozda putem steknem prijatelja u njemu, a ako ne, onda cu barem izgubiti neprijatelja. ;)

Nakon toga sam zaspala i nakon 2h sna morala na faks. Tako da sam jucer sva pospana bauljala naokolo, ali ni jucer, a ni danas kad sam naspavana, nisam odstupila od toga sto sam odlucila. Mozda sam cudna, ali obozavam kada imam obrazac po kojem cu se ponasati, posebno kada sam njime zadovoljna kao sad. ;)

Nadam se da ne mislite da su to glupe odluke..? ;)

Pusa!