Kao klinka nisam sanjala princa
Niti vjencanje i haljinu bijelu poput snijega
Samo povremeno nekoga da me voli
I da me i bez zidova cuva od bijega

Nekoga da me vec samim pogledom smiri
Prije nego zacvokocem da mi donese kaput
Nocu da me u svom zagrljaju doprati kuci
U naguravanju i guzvi da svojim zastiti moj trup

Nekoga tko bi mi pruzio sigurnost
Nekoga tko bi svaki moj problem shvatio
Vidio mene, u mene, kroz mene
I sve sto vidi volio i bez gundjanja prihvatio

Nekoga tko bi me slusao kad zelim pricati
A kad ne zelim samnom bi u tisini sutio
Nekoga da je uvijek uz mene a nikad mi za vratom
Nekoga tko bi me jednostavno spontano naslutio

I katkad dok pricamo, smijemo se, plesemo
Odjednom me cudan osjecaj prene
Sto ako onaj kojeg trazim, kojemu se nadam
Sto ako si to ti koji si cijelo vrijeme kraj mene

Nema niceg boljeg od neprospavane noci! Umorna sam i mrtva do kraja, ali sam puna energije zapravo, to je totalni misterij.

Odvalila sam sve kolokvije, sad cekam rezultate i ucim polako za neki ispit.
Jucer sam bila kod frenda na tulumu. Mislila sam da ce biti puno ekipe, da cemo plesati i banciti a na kraju je bilo dosta malo ljudi i samo smo pricali i zafrkavali se. I cugali, jasno.

Cudno je to sto nije bilo bas moje ekipe, svi su imali nekog posla ili jos imaju frku na faksu pa su otisli ranije, tako da sam i ja na kraju razmatrala raniiji odlazak. Ali mi se uzasno nije islo doma.. Pa sam ostala do jutra. Tako to ide-iz jedne krajnosti u drugu. ;)

Bio je plavooki, uopce nisam razmisljala da bi on mogao biti pozvan. Cudno je sto se nisam sokirala kad sam ga vidjela. I sto smo super pricali i zezali se. I sto sam gledala kako pokusava obrlatit neke dvije cure, gledala njih kako mu se umiljavaju a on, cim primjeti da je jednoj zaokupio pozornost, prijede na drugu; a ja sam se smijala. Gledam te cure i gledam njega i umirem od smijeha. Tako mi je sve to nekako glupo izgledalo. I totalno nevrijedno zivciranja kakvo me pralo zadnjih tjedana. Onaj filing 'been there, done that'.

Nista posebno ne tvrdim. Ni da me proslo ni da me nije proslo.
Samo sam jako sretna danas, bas se osjecam dobro u svojoj kozi.

Jutros sam se probudila u 6.30, vani je bio mrkli mrak, a ja sam tapkala po kuci da nikog ne probudim i onda se isuljala na faks. Vozila se sva pospana u tramvaju, sva stakla zamagljena, mp3 na usima (u zadnje vrijeme sa jinxima)...

Ovaj tjedan imam 3 kolokvija. A ja sam totalno negdje drugdje..

I nije da mi se nista ne dogadja. Nije da nemam sto raditi. Ali.. Nekako mi je... DOSADNO!
Onako, zivotno dosadno.
Ja bih negdje otputovala, trcala, vristala, ljubila se, plesala, skakala s padobranom (ili bez njega), nesto!

Bila sam vani u subotu, super je bilo i trebalo mi je to! Bilo je super toplo, propisno sam se sredila, propisno nacugala i vratila doma propisno kasno. I dok sam tako pred jutro setala po pustim ulicama, doslo mi je da samo odem nekamo. Svejedno kuda i kako i zasto.

Kako kaze Djole- 'ne pitaj me nikad zasto lutam'.

Ili dosta sugaviji pjevac s nase scene-'Proljece je a u meni nemir'.
Samo sto nije proljece nego je napokon krenula kao nekakva zima, a ja zatocena u zamagljenom tramvaju ujutro putujem na faks. I sutra opet. I preksutra. Itd.
To vam je trenutno moj zivot, taj 'itd'.

Svake godine ista kriza, samo sto svake godine dodje sve ranije. :I

Pitala ga frendica (i njegova i moja) kak mu se zove ta mala. A on kaze da nece reci jer bi to onda postalo nesto sto nije, nesto ozbiljno, a da on mora cuvati reputaciju vuka samotnjaka.

?!?!?!?!

Je li vam se ikad dogodilo da se zaljubite u nekoga tko uopce ne postoji? Umjesto te osobe koja vam se cinila kao ostvarenje svih snova, na ciju bi stranu uvijek stali makar priklala nekoga na cesti-odjednom je tu nekakav kreten i gledate i cudite se 'tko si sad ti?'.
Moc ljudske maste je nevjerojatna...


'Probudis se jedno jutro, shvatis da je tvoje vrijeme proslo
Cekao si ono nesto, ono nesto nikad nije doslo
Ma kakvi crni planovi kad ne znas sto ti sutra donosi
nemas pojma kud te rijeka odnosi.

Koliko rupa treba da se ispuni praznina koju nosis ti
Tko je kriv, tko je kriv, tko je kriv?

Sanjao si cijeli zivot snove o sreci i slobodi
Bjezao od tuge a pustio da te ona vodi
Sada gradom hodas nervozan
Imas dojam da si izigran
Dan po dan, dan po dan
Izigran!'

I tak.. Moj plavooki =nisam-tip-za-vezu lik, a zapravo lazljiva kretencina ima curu. A ja sam u raspolozenju da bih mu razbila zube i ubila boga (vraga) u njemu i svima ostalima u blizini.
Jucer ih vidla, oni mene ne. I bolje, tko zna sto bih mu odvalila. A bolje da mu se vise ne obracam, niti on meni.
Bio je to jos jedan utorak, tipican za moje utorke jer moram reci da sam nedavno ustvrdila da mi sjebu zivot obavezno utorkom. A srijeda je dan za oporavljanje i pisanje postova.

'Jos jedan utorak, ne to ne mogu da podnesem... '

Muka mi je od svih i svega. Al sta sad. Kad sam dobra-dobra sam, a kad sam zla sam jos bolja!

Kupila novi minjak.
Nek se cijeli svijet pripremi na ono sto ih ceka. Sami su trazili!

Uf, i jucer popila 6 pivi. I uspjela sama doci doma bez nepotrebnog blamanja pred bilokim.

'Gorki su utorci, al uvijek.'

p.s. mislim da sam poludila, ali to je mozda dobar znak. ;))

Ne da mi uvalise, nego mi duplo uvalise tj evo s dvije strane mi je stigao zahtjev pa ajde dobro.. Ionako nisam dugo pisala, nisam bas imala tema, a sad to nazalost vise ne moze biti isprika.
Zadatak je dakle napisati 5 stvari o sebi koje drugi ne znaju, ako sam dobro shvatila i pratila. I onda to isto uvaliti jos petero ljudi. Do bola! Ne znam sto pisati, ni sto reci a sto presutjeti/zaboraviti.

1. Prije mjesec dana sam prvi puta probusila usi. To mnogi znaju. Ono sto ne znaju je razlog - da se panicno bojim igle. Pokusavam to prevladati ali je prava istina da sam gomilu puta dosla doma od doktorice sa zguzvanom uputnicom za vadjenje krvi u dzepu i objasnila mami da je sve u redu i da je zena rekla da samo odmaram. Na srecu, nikad valjda ni nisam bila dovoljno ozbiljno bolesna pa nije bilo vecih posljedica. ;)

2. Ljubila sam se s curom, big deal, izgleda da je to nesto najnormalnije u zadnje vrijeme. Gay je ok! Ono sto je mozda zanimljivo je da sam prekinula s bivsim jer je bio gay. I jer me varao, s drugim tipom. To mu je bio prvi frajer u zivotu i moram vam reci da je 'predivan' osjecaj kad netko u vezi s tobom otkrije da je gay. Nije bilo lako preboljeti, ali barem se nikada nisam morala pitati sto taj drugi ima a ja nemam. ;)

3. Prva pusa u mom zivotu se dogodila par mjeseci prije 18-og rodjendana. Ah, s 13 je pritisak, s 14 je pritisak, s 16 vec svi podrazumijevaju da si to negdje 'obavila' pa nitko ni ne pita. ;) Al ja sam cekala pravog i izbjegavala nepoznate tipove po mracnim prostorima koje drugi dan necu znati prepoznati a oni me nece ni pozdraviti. Na kraju nisam poljubila pravog al mi nije zao sto sam cekala, ostalo mi u super sjecanju! ;)) Neki dan su frendovi slusali 'Sjecam se prvog poljupca' i komentirali kako taj prvi poljubac nikom nije bio bas dobar. A ja mudro sutila. ;))

4. Oduvijek sam htjela imati plavu kosu i smedje oci (u stvarnosti je potpuno suprotno, naravno). Nije da nisam zadovoljna kako izgledam, ali u tramvaju ili na tv-u ili bilogdje uvijek zurim u takve zene i zamisljam da sam to ja. Cudno, znam...

5. Ja sam bolesno emancipirana, feministicki nastrojena zena koja smatra da sve moze 10 puta bolje od nekog tamo frajera i spremna je to dokazati u svakoj prilici. I ne planiram se udati, znam da ljubav ne traje a uzasavam se parazita koji ce gospodariti mojim zivotom i cije smrdljive carape ce se nakupljati svuda oko mene dok on bude gledao tv prodaju (nemam nista protiv tekmi) i cohao se po jajima. To nije tajna.. Tajna je da se svakog dana probudima i nadam da ce mi netko dokazati da sam u krivu. I da cu naci princa koji ce znati da sam manja od makovog zrna i da me treba cuvati kao kap vode na dlanu.


Moje zrtve su, nadam se da jos nisu zarazene:

ena
KYBORgIRL
vrag u šlapama
Vrlina se može naučiti
još sanjam

Odlucila sam biti dobra i ne ubijati vas i sebe u pojam detaljnim opisom putanje njegovih zjenica dok me pozdravljao niti dubokoumnom analizom trzaja njegovih usana i znanstvenom raspravom moze li se taj trzaj definirati kao osmijeh ili ne te ako moze, sto je znacio taj osmijeh i zasto mi se nasmijesio kad za to stvarno nema apsolutno niti jedan prokleti razlog!

Umjesto toga, napravit cu napredak u svom dosadasnjem stavu prema njemu i pokusati pogledati stvar iz njegove perspektive pa vidjeti sto se tu zapravo moze zakljuciti.


Dakle, stvar pocinje jasno-svi smo imali gomile tih trenutaka, obuzimaju nas kad smo pijani ili kasno navecer (mozda zato jer smo tada najcesce pijani) i odjednom uocimo da nas frend (frendica) posjeduje ruke, ramena, guzu i da je odjednom totalno neobjasnjivo privlacan(na) i zasto ne bismo, hm da...
Ok, i spetljali se on i ja... Super bilo!
7 mjeseci kasnije, opet tulum, opet cuga. Tu postaje zeznuto.. Njega je uhvatio taj isti osjecaj, pogledao je mene i pomislio...sto?! 'Ah, zadnji put je bilo super i nema veze sto je uslijedilo 7 mjeseci totalnog sranja i jedva se sve vratilo u normalu-ajmo opet!'? Wow, to bi podrazumijevalo da je jedna vecer samnom zapravo vrijedna 7 mjeseci muke, svidja mi se kamo ovo vodi. ;)
Ali, zapravo je vjerojatnije da sam krenula od krive pretpostavke a to je da se radnja poznatija kao 'razmisljanje' nije u tom trenu odigravala u njegovoj glavi.
To je bilo sve posljedica cuge i napaljenosti, ok... On to tvrdi i ja mu moram vjerovati i iskljuciti sve romanticne ideje iz svoje glave. :I

Znate sto me zivcira? Sto cemo mi jos izlaziti skupa i imati tulume s nasom ekipom i sve. Hoce li onda, za 7 mjeseci ili vec koliko, biti i treceg puta? I zasto ja onda moram bit odgovorna zena, potisnuti hormone i jos uz to cinjenicu da sam totalno luda za njim i otpilit ga?! Jer sam glupaca ako ga ne otpilim...
Frajeri se mogu ponasati kao debili jer mogu racunati na to da ce zene biti razumne i pobrinuti se da sve bude ok i biti glas savjesti itd. Je li to krivi zakljucak?
(Bez uvrede svim muskim citateljima, ne mislim to na nikakav bezobrazan feministicki nacin or sth)


I meni treba netko, totalno! Al ne netko, nego NETKO! Da me obori s nogu. Ne mora dojahati na bijelom konju, i plavi tramvaj je sasvim ok. Nek bude takav da uz njega mogu otpustiti sve kocnice i znati da ce sve biti ok i ako ja ne budem svake sekunde razmisljala o svim mogucim posljedicama.
Svaki put kad sam pomislila da sam to nasla, uslijedio je hladni tus. Zato analiziram u nedogled i pokusavam shvatiti kako svijet funkcionira. A do tada se pokusavam pobrinuti sama za sebe, kad vec nema nikog drugog i kad se jos nije pojavio onaj koji bi me stavio na prvo mjesto.
Mrzim sto postoje ljudi koji su sjebali pojam 'prepustiti se'!

Gledala jucer 'Dok si spavao', cmizdrila i shvatila da u zivotu ne vjerujem u happy end, osim ako si ga ne mozes potpuno sam osigurati. :I

'Sada znam pocetak i kraj, taj povremen sjaj ne moze sakrit da ni za sto godina to nece bit to'

...a ja sam sva izvan sebe samo zato jer negdje u svojoj potisnutoj podsvijesti (moze li podsvijest biti potisnuta ili je podsvijest sama po sebi potisnuta svijest?) znam da su jedne plave oci opet u Zagrebu...

Nisam ga vidjela danas na faksu, iako znam da je bio, ali sam (mudro?) izbjegavala dijelove zgrade u kojima obicno prebiva. Sutra to nece biti tako lako, imamo prekompatibilan raspored (barem nam je nesto kompatibilno).
A ja ga zapravo uzasno zelim vidjeti!


Budjenje ujutro nije proslo bas najbolje. Mame me navodno budila 6 puta (to je jasno cista laz jer se ja sjecam samo jednog i sigurno nisam izgovorila nista tipa 'evo, odmah ustajem' i, po njenim rijecima- 'kimnula joj da je sve pod kontrolom' ;)). Jedva sam se dovukla do faksa ali je bilo lijepo opet vidjeti sve ljude. Skoro sve...


Mozda ce sve biti normalno jer mi je normalno cestito Bozic i Novu. A ja cu ocajnicki traziti znakove nenormale kako bih se uvjerila da je zbog mene barem malo nemiran ili nervozan. Poludjet cu onoga dana kada shvatim da je potpuno ravnodusan prema meni!
Mozda ce me izbjegavat,i a ja cu siziti jer se ne moze ponasati normalno i prijateljski (koliko tesko to moze biti?).
Mozda ce biti jako drag, a ja cu ga mrziti jer ce probuditi nove nade u meni.

Da sam netko drugi, poludjela bih od sebe i svoje sumanutosti, neodredjenosti, kompliciranosti i mutavosti.


Kaze Emina: Pa sta ako nismo sudjeni jedno drugom, pa sta-ljubav to je sreca natopljena tugom, pa sta-bol postoji samo da se preboli, bolje da te ostavi onaj tko te ne voli!

Evo blizi se 11h, a ja se tek pocinjem razbudjivati i polako me hvata uzas od predavanja u ponedjeljak koje pocinje u 8h!!! Znaci budjenje prije 7....


Gledam malo ovaj moj zadnji post i sve te komentare i valjda me obuzima neki snobizam, ali najradije bih neke izbrisala, ne trebam ih. Bilo mi je draze imati 4 komentara od iskrenih ljudi nego gomilu od istih osoba koje mi zapravo nemaju sto reci.
Kompliciram.. Ali ovo je moj blog, valjda imam pravo na to..

Obilazim tudje blogove skoro svaki dan i uocavam da sva djeca u osnovnoj skoli imaju i po nekoliko svojih blogova, s dizajnom 10 puta naprednijim od mojeg, gomilom fotki i tisucama komentara od svoje ekipe koja takodjer ima svoje blogove.
Ja sam sretna jer sam nasla nekoliko ljudi cije blogove zbilja uzivam citati i za koje imam osjecaj, mozda lazan, da kad mi ostave komentar da to znaci da su zbilja procitali sto ja pisem i da ih to zanima. Ne dozivljavam ovo kao natjecaj u popularnosti niti imam ambicije doci na listu najcitanijih blogova. Ovo je samo za mene. I za one koje moj blog na neki nacin, usudila bih se reci, obogacuje.

Cudan je taj cijeli svijet blogova. Cudno je koliko mi jedan pogodjen komentar moze usmjeriti zivot ili pogoditi neku moju najskriveniju misao koju sam potisnula. Moj blog me suocava samu sa sobom, tjera da razgovaram o onome sto me muci, a to inace mrzim raditi. Tu iskaljujem bijes, emocije, placem ili sirim lazni optimizam da bih gaseci kompjutor mozda i sama u njega povjerovala pa vesela nastavila dan.

Mozda se svaki dan vozim u tramvaju s nekim tko komentira i cita moj blog. Mozda se iza nekog od nadimaka krije moj susjed, ili kolega s faksa. Mozda netko od ljudi koji me citaju, cita i blog od plavookog (ako ima blog, iako sumnjam) i ohrabruju i njega. I to ih ne cini neiskrenima.

Super je naci i imati u zivotu takve ljude, one koji ti uvijek zele dobro i koji su uvijek na tvojoj strani jer ni ne znaju niti jednu drugu. Ti ljudi znaju o tebi tocno onoliko koliko ti zelis da znaju i jos ponesto sto nesvjesno odajes izmedju redaka.
I ti si uvijek na njihovoj strani i zbilja vjerujes u to.
Tu na svojim blogovima smo svi ljudi koji vjeruju u dobro, u ljubav, u mir i u srecu, idealisti ili realisti ali ipak sanjari. Svi cekamo nesto i svi trazimo nesto i sretna sam samo zato jer znam da takvi ljudi negdje postoje ili pak samo zato jer imam razloga vjerovati da postoje.


Sto zakljuciti iz svega ovoga? Ako nekome treba samo jos jedan komentar na njegovom blogu, moze se povezati s 7. razredom tko-zna-koje osnovne skole gdje svi imaju blog i oni ce biti presretni izmjenjivati ih s vama. Bit ce vam jednostavnije nego gnjaviti se sa mnom. ;)

Meni se javite samo ako zbilja imate potrebu nesto reci.


Pusa onima za koje znam da me citaju sa srcem! ;)