Jutros sam se probudila u 6.30, vani je bio mrkli mrak, a ja sam tapkala po kuci da nikog ne probudim i onda se isuljala na faks. Vozila se sva pospana u tramvaju, sva stakla zamagljena, mp3 na usima (u zadnje vrijeme sa jinxima)...

Ovaj tjedan imam 3 kolokvija. A ja sam totalno negdje drugdje..

I nije da mi se nista ne dogadja. Nije da nemam sto raditi. Ali.. Nekako mi je... DOSADNO!
Onako, zivotno dosadno.
Ja bih negdje otputovala, trcala, vristala, ljubila se, plesala, skakala s padobranom (ili bez njega), nesto!

Bila sam vani u subotu, super je bilo i trebalo mi je to! Bilo je super toplo, propisno sam se sredila, propisno nacugala i vratila doma propisno kasno. I dok sam tako pred jutro setala po pustim ulicama, doslo mi je da samo odem nekamo. Svejedno kuda i kako i zasto.

Kako kaze Djole- 'ne pitaj me nikad zasto lutam'.

Ili dosta sugaviji pjevac s nase scene-'Proljece je a u meni nemir'.
Samo sto nije proljece nego je napokon krenula kao nekakva zima, a ja zatocena u zamagljenom tramvaju ujutro putujem na faks. I sutra opet. I preksutra. Itd.
To vam je trenutno moj zivot, taj 'itd'.

Svake godine ista kriza, samo sto svake godine dodje sve ranije. :I