/
ponedjeljak, 13.03.2017.
E.
ponedjeljak, 13.03.2017.
E.
|
Seriju blast-from-the-past postova nastavljam s jos jednm stvari koja slavi 20.rodjendan. Trainspotting je izasao 1996. i sve nas gadno sokirao. Nisam ga gledala u kinu, nego na televiziji nesto godina kasnije, ali neke scene su se toliko puta vrtile u raznim emisijama tijekom godina, da kao da su bile jucer. Knjige takodjer nisam procitala (Porno jesam zapocela, ali sam odustala vrlo brzo, kad mi se zgadio zivot). Nakon emotivno 100, ali fizicki svega 20 godina, lani su poceli snimati dvojku u Ediburghu, i zavrsili su svega nekoliko dana prije nego sto sam sletjela tamo na odmor. Kada je dvojka dosla u kina znala sam da ju moram pogledati, ali nisam prije toga stigla ni premotati jedinicu kako je bilo zamisljeno, pa cu to uciniti naknadno. Bilo je nekoliko razloga zasto sam htjela gledati dvojku-Edinburgh, djelovalo je da ce film biti dobar i treci, ali nikako zadnji- Ewan McGregor. T2 je dobar. I tuzan i smijesan, sjetan, napet, svidljiv. Drugaciji je od jedinice onako kako je covjek od 40 godina drugaciji od samog sebe u 20-ima. Ne pokusava biti isti jer ne moze biti, ide dalje, ali se i prisjeca, poput Rentona je turist u vlastitoj mladosti. Pogledajte ga, fora je. A sad glavna tema ovog posta. Kao naivno djevojce od nekih 17-18 godina, prije nesto manje od 20 godina, gledala sam Shallow grave, jos jedan od uvrnutih filmova Dannya Boylea, i pala kao zrela kruska. Sve mi se na njemu svidjelo. Oci, glas, kosa, lice crkvenog zborista koje u trenu osvijetli zlocesti osmijeh divljaka iz susjedstva. (Nesto kao mladi Mel Gibson, od plisanog mede do ludjaka za 0,3 sekunde.) Nakon tog filma pogledala sam ih jos dosta, a snimao je svakakve, zbog cega ga i cijenim. Od skupih i losih do jeftinih i cudnih. (Jedna moja pijateljica kaze da je on pojavom poput nezacinjenih krumpira- pase u sto god ga stavis.) Citala sam intervjue, zvuci kao covjek s kojim se zelis zapiti u baru. Skidala sam slike, i to mnogo njih. Slusala sam pjesme sa soundtracka. On je za to vrijeme mirno odgajao djecu i nije pokazivao nikakav interes za mene. Onda je dosao T2. Vec dugo nisam gledala nista njegovo u kinu, pa je bio red. I bila sam zadovoljna, to je klasican McGregorovski film, pjeva i hoda uokolo gol. I dalje izgleda dobro, ali godine se vide,kao i na svima nama civilima, nazalost. Gledajuci film razmisljala sam i o njemu i o sebi i o proteklih 20 godina i hvatala me sjeta povezana s krizom srednjih godina, kakvu prozivljavaju i likovi. Trazeci na njegovom licu ono sto me prvo ocaralo, nalazeci i gubeci to od trenutka do trenutka, dosla sam do kraja filma. Renton se zatvorio u svoju djecacku sobu, pustio plocu i prepustio se glazbi. Osjetila sam kako ova kruska opet pada. Oznake: film, trainspotting, skotska, ewan mcgregor, T2 |
- 15:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
