|
|
7:20 Stojim pred ogledalom u hodniku i pitam se je li moguće izgledati više kao turist u sponzorskoj Valamar majici. Jako sam slabo spavala, a na putu sam na kolodvor da uhvatim bus za Beč, idem na koncert. Putovanje, sada u drugoj od 4 faze, uključuje 4 busa i 18 sati koje treba provesti u njima, pa pakiram knjigu, masku za spavanje, bateriju i kabel jer me strah da ostanem bez baterija i ekstra mobitel jer su pametni telefoni jednostavno nepouzdani (zaboga, baterija im jedva traje jedan dan!). Na kolodvoru otkrivam da sam zapravo ikona stila. 11:45 Čim smo prešli granicu počela je padati kiša. Točnije, pljušti. Nismo doživjeli kišu najmanje 2 duga, suha i vruća tjedna. Čak mi paše. Kao tinejdžerica i studentica nisam nikada tako putovala na koncerte u drugu zemlju, pa sam zaključila da je vrijeme da to napravim u ovim nježnim 35ima. Osim što svira moj omiljeni bend iz tinejdžerskih dana, koji nikada nisam vidjela uživo, stvar je vrlo jednostavna i tome ne mogu odoljeti. Iskrcam se na kolodvoru i samo odšećem do dvorane. Po putu ima restorana i dućana, a preko puta dvorane je i jeftini hotel ako zatreba plan B. Prelako. I to što iza mene sjedi dvoje vrtićanaca kojima je dosadno prebolijevam lako jer je njihovoj mami sigurno teže nego meni. Ja idem na koncert! 18:30 Sjedim u dvorištu bečke Arene, što je kompleks starih zgrada od cigle, aristokratski zaraslih u bršljan i izgrafitiranih dokle se moglo segnuti. Prva asocijacija mi je Močvara, ali Arena je zapravo puno više kul. Tour buses uredno stoje na parkingu ispred kompleksa, ali oko njih jurišaju samo roadies. Da prikratim vrijeme otišla sam na ručak u kineski restoran i otkrila čudesan kvart Gasometer, izgrađen oko starih plinskih spremnika koji su pretvoreni u mali grad. Opet mi je bed zbog majice jer su svi oko mene u nekim punk-rock kombinacijama. Obećajem si da ću kupiti majicu na bend da mi bude lakše. Čitam knjigu, baš kao i tip do mene, koji također ima ruksak i došao je tko zna otkud. Pristojno se ignoriramo. Žena s desne strane mi se obrati na njemačkom, pokazujući na moju majicu - I mi smo bili u Rapcu, baš je bilo super. Odmah se osjećam bolje. 20:30 Nema plakata, nigdje u dvorištu i žao mi je jer sam se htjela slikati ispred njega (znam, bedasto). Cugajući i šećući oko dvorane slučajno sam našla jedan A4 papir zakeljen na šank (!) koji je tvrdio da će predgrupa svirati pola sata, a bed početi u 21h i svirati do 22.30. Oko 20h već sam stala u ispred pozornice i ostatak vremena patila što nisam uzela još cuge jer sam se bojala da ne izgubim mjesto, a cijelo vrijeme bilo je vruće za umrijeti. Predgrupa (Sebastian Edelhofer) je doista svirala pola sata, a kada su me prijatelji preko WhatsAppa pitali tko su, bila sam brutalna u opisu. To je neki pop-rock dečkić s bendom, misle da su super teški rokeri jer su glasni, a zapravo su totalna kamilica. Čak su im i frizurice savršeno nakrivljene. Ljudi oko mene skakuću, a ja se ne mogu ni dobronamjerno nasmiješiti. Jednostavno se ne mogu uživjeti i pitam se jesam li postala neka grozna babetina. I bend koji sam došla vidjeti lako bi se mogao opisati kao rock za curice, zašto mislim da su oni, i ja kao njihova publika, bolji od Sebija? Zato što jesmo i to će se uskoro potvrditi! Bend doista počinje svirati oko 21h. Blažena Austrija! (to be continued) Oznake: Beč, koncert, goo goo dolls, rock, punk, crossover |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |