/
ponedjeljak, 25.04.2016.
Kad sam imao 14/ 34
ponedjeljak, 25.04.2016.
Kad sam imao 14/ 34
|
Volim slusati taj jedan bend,sigurno ga znate. Najpoznatiji su po tome sto sviraju rocakbilly, swing i klasike ostalih zanrova iz 40ih, 50ih i 60ih. I sjajno sviraju, bas za cagicu. Vodila sam dosad barem triput prijatelje na njihove nastupe i svi su se dobro zabavili. I zato sam mislila kako cu bez problema naci drustvo za proslu subotu. Ali nisam nasla drustvo. Pitala sam 15 ljudi da li zele ici sa mnom, i svi su me odbili. Ej, 15 ljudi u jednom danu. Brutalno. Ili im se ne svidja rockabilly (ozbiljno, kome se ne svidja rockabilly??), ili su imali druge planove ili su jednostavno ostali doma pod dekom, jer je neki revni meteorolog prognozirao kisu. Naravno, pale su ravno 3 kapi, ali moje prijatelje i poznanike izmorilo je cjelodnevno cekanje tih kapi. I tako sam oko 18h priznala poraz i shvatila da ne idem na rockabilly svirku, jer nemam drustvo. Od tog trena sam se osjecala lose iz 3 razloga- em me nitko nece, em su mi propali planovi, em imam ocitu falingu u karakteru i jaka sam kao toranj od pudinga. Razmisljala sam da jednostavno odem sama, ali shvatila sam da bih se osjecala lose. Nemas s kim pricati u pauzama, nemas oko koga plesati (da ne kazem s kim), i trud koji bih morala uloziti da bih se osjecala svega tak-tak na kraju mi se cinio pregolem. Tek u zadnjih par godina pocela sam plesati u javnosti, obicno potpomognuta alkoholom. Da sama plesem, makar i nacugana, nisam jos sposobna. Prisjetila sam se cure koju sam vidjela na jednom od zadnjih izlazaka, koja je u mracnoj sobi uz prelos razglas sama plesala na neku indie stvar, ne drzeci se za ikakvu bocu ili casu. Osjecala sam kao da bih trebala preci put do Mjeseca da dodjem tamo gdje ona tako suvereno i lako postoji. Priznala sam si da sam se porazila i ostala sam tako i ja pod dekom, dok kisne kapi nisu padale. U 34 godini osjecajuci se kao da mi je ponovo 14. Oznake: rockabilly, Swing, koncerti, izlasci, swingers |
- 10:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.04.2016.
Promjene
|
Pazljivi citatelji mog bloga znaju za the pricu koja se dogodila prije dvije godine. Moj prijtelj Mirni Zagrepcanec nasao je curu, nakon duuugo vremena. Sasvim slucajno ona je moja prijateljica i sulkolegica Twiggy. Twiggyna najbolja, a moja draga prijateljica Spacey vec dugo zivi ovdje, pa je doslo do toga da mozemo imati godisnjice mature kad god pozelimo (jer ionako ne sudjelujemo na onima sluzbenima). Sjecam se kako smo nekih 9 mjeseci prije nego sto se Twiggy doselila Spacey i ja razgovarale o tome hoce li se to, kako i kada dogoditi. Spacey je vec razmisljala o tome kako ce se prijateljstvo s Twiggy promijeniti i zakljucila da ce se vidjati cesce, a krace, odnosno druzit ce se manje intenzivno. Dok nije pocela na glas razmisljati o tome, uopce mi nije palo na pamet da ce se stvari promijeniti. Naravno, jesu. Sve se uvijek mijenja, ucim iz prve ruke, u svojim njeznim tridesetim godinama. Twiggy i M.Z. su se uselili, poharali Ikeu i proglasili penziju. Stradali su djevojacki izlasci. Kave na spici, posjete muzejima, isprobavanje slasticarni, izlasci radnim danom kokteli petkom? Ne, ne, ne, ne i ne. Opcenito, iznenadne ideje ne. Umjesto toga tu su rucci s bratom ili roditeljima, peglanje, ciscenje, popodnevni spavanci i, naravno, kuhanje (ponekad dva glavna jela dnevno, jer M.Z. i Twiggy jedu posve drugacije namirnice). Kad se Twiggy druzi, cesto se druzi s parovima, koji nekako ne ukljucuju ni Spacey ni mene. Pa smo mi tako odustale od nje. Mahnemo rukom i dogovorimo se same. To jest, dogovoarale smo se, dok nije zatoplilo, jer ce sada i Spacey po raznoraznim aktivnostima nestati do rujna, pa cu biti sama. Da budem fer, stradali su i momacki izlasci. Vec godinu dana se decki ( i njihov pridruzeni clan-ja) dogovaraju da idu van u svoju omiljenu studentsku rupu. Jos se nije desilo. Kad ce, ne zna se. Uvijek netko zariba, a moraju svi ici, ili ne ide nitko. Musketirstvo samo takvo, za razliku od naseg buntovnog sredjoskolskog tria. A kad se izlazak konacno dogodi, lako moguce da ce Twiggy ici s nama. I time ce, zapravo, momacki izlazak prestati. Sebicna sam, pa mi je krivo zbog toga. Zelim zasamarati MZ-a, kakve su sad to bapske neodvojne fore? A i strah me da ce se nas penzionerski par cijelu vecer zvaliti ili drzati za ruke ili nesto jednako blesavo, dok cu ih ja mrziti iz prikrajka. Jos mogao bi nam se desiti taj izlazak, velim, ali ne znam da li da ga zelim ili ne zelim. Prvo je nestala jedna klika, pa se druga promijenila, a sada se mijenja i moj naj izlazak kakav nikad nije bio u srednjoj, a ni na faksu. Times, they are a changing. Oznake: prijetljstvo, veze, druzenja, dinamika |
- 09:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.04.2016.
Vikendi
|
Hura, dosli su topli i suhi vikendi. Savrseno vrijeme za izlazak iz kuce i druzenje s prijateljima. Treba tek koordinirati nekoliko sitnica kako bi do zeljenog druzenja doista i doslo. Vidimo se cim vama i nama prodju: -last-minute vikendi na moru -radne akcije na gruntu -viroze -proslave rodjendana -planinarski izleti -posjeti roditeljima -seminari -radne subote -prethodno dogovoreni rostilji -grupne setnje pasa -iznenadno pogorsanje vremena Oznake: druzenje, Proljece, prijatelji |
- 18:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.04.2016.
Debela
|
Priznajem, jedem puno i cesto. Kolege se zgrazaju.Prijatelji me zafrkavaju. Price o tome koliko ja jedem su legendarne. Zadnjih godina jedem jako dobro. Sushi tamanim ko bombone. Volim isprobavati nova mjesta, od restorana do standova, od kolaca do cevapa. Ja sam ona koja fotka hranu i onda stavlja na Fejs, pa je drugi mrze. Uz sve to imam i veliku srecu. To jest,imala sam je. Tezina mi je vise-manje ista, iako imam problema s hormonima. E,da. Dakle, sve navedeno jos stoji, osim ovog zadnjeg. S velikim zaljenjem priznajem-udebljala sam se. Skoro 2 kila. Sad sam na oko 61 i hlace su mi tijesne. Strepim cak i nad onima s elastanom. Ne znam tocno kada i kako se to desilo, ali desilo se, shvatila sam na pocetku jeseni. Jako me to smeta i osjecam se prilicno jadno. Uvijek sam bila kruskolika, ali to nije predstavljalo neki problem. Sada samo buljim u svoje bokove, naprezem misice gledajuci se u ogledalu, tiho se zderem i opcenito dramatiziram. Jel zbog hormona ili zbog starosti? Vrag ce ga znat. Sad sam negdje na pola zivotnog vijeka, ne, jos malo pa kriza srednjih godina, polako se priblizava vrijeme za zuti Ferrari i minjake. No,kako je krenulo, prije ce se desiti Ferrari. Vjezbanje i zdravija prehrana, kazu, put su do mojih starih hlaca prije ljeta. Ne jedite nista osim voca palog s grane za punog mjeseca i trcite barem 100 kilometara i u trenu cete biti fit. Trudim se, stvarno se trudim, vec danima. Kako mi ide? Pitajte me za mjesec dana. Oznake: debljina, tjelesna tezina, Zdravlje, izgled |
- 18:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
