Pazljivi citatelji mog bloga znaju za the pricu koja se dogodila prije dvije godine.
Moj prijtelj Mirni Zagrepcanec nasao je curu, nakon duuugo vremena.
Sasvim slucajno ona je moja prijateljica i sulkolegica Twiggy.
Twiggyna najbolja, a moja draga prijateljica Spacey vec dugo zivi ovdje,
pa je doslo do toga da mozemo imati godisnjice mature kad god pozelimo (jer ionako ne sudjelujemo na onima sluzbenima).
Sjecam se kako smo nekih 9 mjeseci prije nego sto se Twiggy doselila Spacey i ja razgovarale o tome hoce li se to, kako i kada dogoditi.
Spacey je vec razmisljala o tome kako ce se prijateljstvo s Twiggy promijeniti i zakljucila da ce se vidjati cesce, a krace, odnosno druzit ce se manje intenzivno.
Dok nije pocela na glas razmisljati o tome, uopce mi nije palo na pamet da ce se stvari promijeniti.
Naravno, jesu. Sve se uvijek mijenja, ucim iz prve ruke, u svojim njeznim tridesetim godinama.
Twiggy i M.Z. su se uselili, poharali Ikeu i proglasili penziju.
Stradali su djevojacki izlasci.
Kave na spici, posjete muzejima, isprobavanje slasticarni, izlasci radnim danom kokteli petkom? Ne, ne, ne, ne i ne.
Opcenito, iznenadne ideje ne.
Umjesto toga tu su rucci s bratom ili roditeljima, peglanje, ciscenje, popodnevni spavanci i, naravno, kuhanje (ponekad dva glavna jela dnevno, jer M.Z. i Twiggy jedu posve drugacije namirnice).
Kad se Twiggy druzi, cesto se druzi s parovima, koji nekako ne ukljucuju ni Spacey ni mene.
Pa smo mi tako odustale od nje. Mahnemo rukom i dogovorimo se same. To jest, dogovoarale smo se, dok nije zatoplilo, jer ce sada i Spacey po raznoraznim aktivnostima nestati do rujna, pa cu biti sama.
Da budem fer, stradali su i momacki izlasci.
Vec godinu dana se decki ( i njihov pridruzeni clan-ja) dogovaraju da idu van u svoju omiljenu studentsku rupu. Jos se nije desilo. Kad ce, ne zna se.
Uvijek netko zariba, a moraju svi ici, ili ne ide nitko. Musketirstvo samo takvo, za razliku od naseg buntovnog sredjoskolskog tria.
A kad se izlazak konacno dogodi, lako moguce da ce Twiggy ici s nama.
I time ce, zapravo, momacki izlazak prestati.
Sebicna sam, pa mi je krivo zbog toga.
Zelim zasamarati MZ-a, kakve su sad to bapske neodvojne fore?
A i strah me da ce se nas penzionerski par cijelu vecer zvaliti ili drzati za ruke ili nesto jednako blesavo, dok cu ih ja mrziti iz prikrajka.
Jos mogao bi nam se desiti taj izlazak, velim, ali ne znam da li da ga zelim ili ne zelim.
Prvo je nestala jedna klika, pa se druga promijenila, a sada se mijenja i moj naj izlazak kakav nikad nije bio u srednjoj, a ni na faksu.
Times, they are a changing.
Post je objavljen 18.04.2016. u 09:56 sati.