|
|
Od kraja godine bacala sam pogled na kalendar sa sve vecom tugom. Vrijeme je nekad puzilo, a nekad galopiralo, a ja sam buljila u veljacu. i razmisljala o tome kako se godisnjica priblizava. Sjecala sam se tog dana, posebno jasno onih nekoliko groznicavih sati od saznanja do kretanja na put, razmisljala o onome o cemu otada nisam prestala razmisljati- kako je to naglo i nefer sve bilo. I onda je taj dan dosao i bio ispunjen posve obicnim stvarima, doruckom, setnjom, gledanjem televizije (Grease- to bi mu se svidjelo), druzenjem s prijatlejima...Nije ostavljao mjesta za previse razmisljanja. I jednostavno je prosao. |
Nakon 5 tjedana i 30 sati, tecaj pocetnog talijanskog je zavrsio. Ekipa je bila dobra, uciteljica simpa, lokacija i cijena izvrsne. Ne mogu bas reci da se znam izrazavat na talijanskom, ali naucila sam nove rijeci i defintivno lakse slusam. Muci me tek sto mi se mozak ulijenio i kao da vise nemam volje da se mucim s gramatikom, posebno takvom kao sto je talijanska, malo ovak, malo onak, pa pet grupa koje se dijele savaka na podgrupe prema visini, boji ociju i horoskopskom znaku. Dapace, imam novi respekt za njemacki. Tecajevi se nastavljaju u lipnju. Ozbiljno razmisljam da tada upisem spanjolski. Mozda ga treba manje uciti. Oznake: talijanski, tecaj |
Nick Hornby je britanski pisac kojeg vole i kupuju mnogi. Covjek jednostavno dobro pise. Pitko,slatko, sjetno, gorko, duhovito. O muskarcima koji prolaze neko razdoblje koje ih transformira. Najdraza njegova knjiga mi je High Fidelity (po kojoj je snimljen i dobar film, s Johnom Cusackom i Springsteenom). Osim nje volim i Long way down, About a boy, a i Juliet naked je fora. No, s godinama Hornby je nekako postao sve tuzniji, a ja sve veselija. Nisamto nikome rekla naglas, ali...poceli smo se razilaziti. I njegovi tuzni(ji) tj ozbiljniji romani imaju dobri trenutaka, ali nasa veza sada stoji, najbolji trenuci vec su godinama udaljeni. Za vikend Svih svetih birala sam film za gledanje, i zakljucila kako je This is where I leave you najprikladniji. Ne znam vise kome sam ga od prijatelja ukrala, ali glavni razlozi za to bili su Jason Bateman i Tina Fey. Prica je klasicna, da ne kazem klisej, cetvero brace i sestara na tjedan dana vraca se u obiteljski dom nakon smrti oca, da odrze shivu. Dogode se suze, smijeh i masnice. Film mi je bio simpa, pa sam odlucila procitati istoimenu knjigu koju je napisao Jonathan Tropper. Popularan, ekraniziran, i pitak kao cedevita, u toj knjizi Tropper me naveo da se smijem naglas, tuzno uzdisem i razmisljam nad trenucima iz svojeg zivota, koje je pronicavo opisao. Nasla sam si novog Hornbya,pomislila sam, i pocela traziti ostale njegove knjige u formatu koji podrzava jutarnje truckanje. (U skoli pisanja rekli su nam da svi uglavnom stalno pisemo i citamo slicne stvari, a za dobropisanje vazno je citati raznoliko. Naravno,lakse je to reci nego uciniti.) Citajuci kratke sazetke ili kritike ostalih Tropperovih knjiga da odlucim sto cu iduce citati, nasla sam clanak iz New York Timesa koji mi je objasnio da Tropper pise o muskarcima koji se mijenjaju u nekoj tocci svog zivota, to je pomalo ljubic, pomalo drama, pomalo komedija. A zove se dick-lit. Umrla sam od smijeha. Procitala sam zatim Tropperovu prvu knjigu, Plan b. Nije me tako dirnula kao ona prva (mozda zato sto sam zaboravila paniku oko 30-og rodjendana), ali je zabavna i ugodno je trosenje vremena. I zato uskoro idem na Book of Joe. Dakle, Jonathan Tropper. Stavite ga na popis, makar za plazu. p.s. Ozujak zapoceh citajuci Book of Joe. Kako zabavno! Opet se bojim da cu propustit svoju autobusnu stanicu. Oznake: jonathan tropper, this is where i leave you, plan b, book of joe, nick hornby |
Tijekom faksa najvise sam se druzila s Ivanom i Ivanom. Jedna od Ivana je multitalent-slikanje, sviranje,pjevanje. Kreativna i sposobna izraditi sve sto zamisli, u isto vrijeme je toliko veliki prokrastinator i saboter same sebe da jedva pisem ovaj paragraf jer se u isto vrijeme drzim za glavu. Imala je ponekad odlicne ideje koje nije provodila u djelo ili prilike koje nije iskoristavala zbog, tesko je zapravo reci...perfekcionizma? Neusredotocenosti? Straha? Lijenosti? Sto god bilo, cesto sam ju htjela zadaviti. Jednom smo isle u kazaliste, zahvaljujuci Damiru, kolegi s godine koji je bio kartodrapac. Popodne je bio domacin, a navecer je napisao kritiku te predstave za novine i time zaradio extra honorar. Divile smo mu se i zavidile. Bilo ga je posvuda, radio je svasta i sve stizao. Ivana je zakljucila je tajna njegova uspjeha u tome sto ima zgusnut raspored koji ga prisiljava da bude organiziran, tocan i djelotovoran i da ce se i ona popraviti ako si natrpa dane obavezama. Bila je u krivu. Sjetila sam se Ivane i Damira kad sam nedavno krenula na tecaj. U krizaljku posao-setnja psa-rucak-tecaj-setnja psa pocela sam si neprimjetno dodavati sve vise i vise stvari. Iako me prvih dana tecaj strasno umarao, sad sam u stanju u svom skracenom popodnevu staviti turu vesa, skuhati rucak za 2-3 dana unaprijed, otici u ducan, oprati pod, ocistiti kupaonu, kopati po tavanu za zametnutim blokicima i cak ponoviti ono sto smo radili na zadnjem satu. Totalno cudno i posve novo za mene, ali istinito-u zoni sam. Osjecam se kao vjeverica iz crtica Preko ograde, gledam kako vrijeme usporeno tece, kako kazaljke putuju kilometrima od minute do minute dok ja peglam kosulje, perem kosu, spremam dnevnu sobu, kuham azuki grah, zapisujem ideje za strip o psu i gledam sto jos stignem napraviti u iducih 15 minuta prije nego moram krenuti van. I nije mi tlaka, nista od toga. Ne nerviram se. I sve je lako i samorazumljivo. Postajem kao Susan iz reklame za Elvita kekse, znate, ona cura koja je otpjevala cijeli svoj dan. Ucinkovita sam, brza i hladna kao krastavac. Konacno znam kako se osjecao Damir. Oznake: ucenje, raspored, obaveze, vrijeme |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |