Od kraja godine bacala sam pogled na kalendar sa sve vecom tugom.
Vrijeme je nekad puzilo, a nekad galopiralo, a ja sam buljila u veljacu. i razmisljala o tome kako se godisnjica priblizava.
Sjecala sam se tog dana, posebno jasno onih nekoliko groznicavih sati od saznanja do kretanja na put, razmisljala o onome o cemu otada nisam prestala razmisljati- kako je to naglo i nefer sve bilo.
I onda je taj dan dosao i bio ispunjen posve obicnim stvarima, doruckom, setnjom, gledanjem televizije (Grease- to bi mu se svidjelo), druzenjem s prijatlejima...Nije ostavljao mjesta za previse razmisljanja.
I jednostavno je prosao.
Post je objavljen 22.02.2016. u 18:59 sati.