/
ponedjeljak, 06.10.2014.
Venecija za amatere- dan drugi
ponedjeljak, 06.10.2014.
Venecija za amatere- dan drugi
|
Spacey je legla u ponoć i navila sat u 6 kako bi iskoristila priliku i trčala po kilometarskoj pješčanoj plaži. Kad se probudila i vidjela da je vani i dalje mrak, okrenula se na drugu stanu i nastavila spavati. Ja nakon budilice više nisam mogla zaspati, naravno. U 7 smo sjedile na balkonu, nazdravljale čokoladnim mlijekom i gledale kako crveno sunce izlazi i kako sve izgleda ljepše i bolje. Na plaži su ljudi džogirali, šetali pse, zaljubljeno se držali za ruke, a zabrinjavajući broj naših suputnika već je šetao oko hotela i slikao ga. Talijani za doručak jedu samo nešto malo i slatko, sjetila sam se da je pratiteljica rekla još u busu. Nažalost, sjetila sam se tek kad sam počela očajavati nad ponudom na stolovima. Kolači su izgledali lijepo, ali to me nikako nije moglo zasititi. Od nekud se ipak za svakog stvorila žemlja s po jednom relativno malenom fetom sira, šunke i salame. Učvrstila sam sendviš s 3 odlična kroasana. Iskrcali smo se u grad već oko 10 sati, bilo je vrlo mirno u usporedbi s prethodnim danom, kao da svi još spavaju. Odlučile smo ne pokušati upasti na izlet za otoke, nego vidjeti što više grada. Prošle smo kraj tipova koji su prodavali lažne Chanelove torbice i selfie-stalke za mobitele, torbe s natpisom Venezia, majice s Brandom kao Kumom, kapetanske kape, pregače s Davidovim visuljkom i ostale visokoumjetničke i estetske suvenire. Slijedeći slijepu kartu za orijentacijsku trku, kako bi Spacey neka mjesta konačno prešla u miru i tišini, krenule smo u grad. Pokazala mi je oznake za drveće, bunare i prolaze, pa sam shvatila da karta ipak nije tako jadna i gola kako mi je izgledala. Venecija je kao ogroman tematski park, zaključila sam. Stari dio grada je ogromani u njemu se možeš gubiti satima. Kuće su stare i šarane, zelenih škura, ulice su često uske i sjenovite. Nikad ne znaš kad ćeš iza ugla izbiti na sunce i stajati na mostiću ispod kojeg vozi gondola (ili možda kajak!). To je bilo najturističkije mejsto na kojem sam ikad bila, a opet mi nije djelovalo ni ofucano ni lažno. Sunce i more te lako lupe u glavu, posebno ako ti je velika većina ljeta prošla kao jedna duga i dosadna jesen. Na jednoj zgradi vidjela sam transparent protiv kruzera, na nekoj drugoj transparent protiv mafije- Venecijanci očito imaju dišpet. Cijelu subotu sam provela pokušavajući naći najjeftinije magnetiće na karnevalske maske, a zatim sam u nekom malom dućanu vidjela lijepe razglednice za 90 centi i raspametila se- odmah sam uzela pola tuceta. Nakon 10-ak minuta hoda našla sam iste razglednice za 60 centi. A zatim sam kupila i bookmarke, vrlo slične tim razglednicama. Glavinjale smo uskim ulicama i pokušavale ne previše buljiti u izloge Prade, Miu Miu, Rolexa i Ferrarija. Sa svakog ugla gledale su nas iz izloga staklene mace, psi, baloni, maske, maske na mace, nakit.... Zapisala sam si da moram pisati turističkoj zajednici i žaliti se na nedostatak staklenih jazavčara. Na mostu Akademije su nam objasnili da su zabrinuti građani pokrenuli inicijativu čišćenja grada, pa u sklopu toga skidaju lokote koje su postavili zaljubljeni parovi jer remete statiku starog mosta. Iznenadila me ideja da most ne može podnijeti nešto kila utega, ali ipak sam se upisala u knjigu poruka za gradonačelnika, dodajući svoju iznimno maštovitu poruku drugima sličnima. Šećući smo izbile na Spaceyin omiljeni trg, sav sladak i zelen. Sjele smo u Tavernu kapetan Kuka i naručile rižoto s povrćem. Bio je fin i kremast, ali takva mu je bila i cijena- za dvoje 25 eura. U dućanu na tom trgu kupila sam si magnetić i kartu grada. To je ulaganje u budućnost, zaključila sam, jer se moram vratiti. Zalutale smo u vrevu tržnice. Objasnila sam si da ne mogu kupiti majicu s nacrtanim mačkama koje sjede ispred mosta i čiji prepleteni repovi tvore riječ "Venezia" jer nisam vidjela niti jednu jedinu mačku! U kafiću kraj jednog mostića partijalo se punom snagom, iako je bilo tek 2 sata. Mladi upicanjeni ljudi su se razbacivali na Happy kojeg je pjevala plavuša koja je sjedila na prozoru birca. -Lijepo je vidjeti da grad živi, da nije samo za slikanje- zaključila je Spacey. Vrijeme nam je polako istjecalo, vraćale smo se na početnu točku, pa smo prešle Rialto. Zastale smo predući na suncu. Palo mi je napamet da, suprotno fami, grad ne smrdi. Puno iskusnija Spacey se složila s tim. Morala sam se požaliti na nešto. Osim Clooneya (koji je, kasnije ćemo saznati, plovio gradom dok smo mi bile na Bijenalu, zbog čega će me vlastita majka još godinama zafrkavati) nisam vidjela još nešto -Nisam vidjela ni jedan sunčani sat. Pisalo je u Michelinovom vodiču da ih ima i da na njima piše nešto kao „pamtim samo sretne sate“. - Oko nas je voda rasla. -Vidiš, prikladno! Ajmo sad svi! - Ja nisam kao ti, da pamtim samo zlo...- tulile smo na popodnevnim suncem obasjanom Rialtu. Odustale smo od muzejskog dućana i od Bijenala kao takvog jer je Spacey spremila kartu u džep hlača, hlače u ruksak, a ruksak u bus koji nas je čekao negdje na Lido di Jesolo. Umjesto toga sjele smo na kremasti sladoled i kavu u Via Garibaldi, a nakon toga se ukrcale u brod koji su nam ljubazno pomaknuli pola sata kasnije. Dok smo čekali putnike zakašnjake jedan od suputnika požalio mi se kako nije uspio naći kuću Corta Maltesea . -U Veneciji je kuća Corta Maltesea?? Po tko zna koji put sinulo mi je da se baš i nisam pripremila za ovo putovanje. Ubacili smo se u bus i krenuli kući. Premorena Spacey spavala je u čudnim pozama, a ljubomorna ja sam samo sjedila u sicu i nisam se nikako mogla njjmestiti, pa sam priskluškivala smiješne razgovore okretne bake i unuka tinejdžera koji su sjedili iza nas. Zašto Chanel upošljava druge kreatore, kako bi počeo streći svjetski rat, zašto su Slovenci napredniji od nas, čiji je i zašto bio Trst-sve su to pitanja na koja se odgovaralo tijekom vožnje. Iduće jutro jedva sam se dovukla na posao na kojem sam većinu dana, između zalogaja venecijanskih keksa, sanjala krevet. -Jel tako da Venecija smrdi i da je prljava?-pitala me šefica. -Baš smo pričale o tome jučer. Zapravo ne, ne smrdi. Moja prijateljica veli da nije prljavija od drugih romasnkih gradova. Šefica je frknula nosom kolegici: -Prvi joj je put pa nije skužila. Oznake: Venecija, clooney, Biennale 2014 |
- 19:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
