/
utorak, 26.02.2013.
Status
utorak, 26.02.2013.
Status
|
Čitaju se: Watchmen, Malcom Gladwell Gleda se: Jennifer Lawrence, filmovi na HRT3, Kardashians Sluša se: (trenutno nema novih otkrića) Novi hobi: savijanje žice Razmišlja se o: koncertima i putovanjima uskrsnim čestitkama povratku pečenju kolača Priča se o: odgoju djece Dosadna je: zima |
- 20:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.02.2013.
Ležernost
|
Kad si mlad zelen si. Mnoge stvari ne znaš i možeš grdno pogriješiti. A neke od tih grešaka mogu imati nezgodne posljedice. Kažu da se svijest o posljedicama razvija u 21-oj ili tako nešto. To mi je bila vraški čudna informacija, isprva, ali ljudski mozak je sam po sebi vraški čudan, pa nema razloga da to ne bude istina. Uglavnom, mladi ljudi mogu užasno pogriješiti. Ali u zadnje vrijeme ja sam očito postala užasna baba, pa me više takvi scenariji ne uznemiruju. Što, tvoja mlađa braća su lijena i ne da im se učiti pa skupljaju kolce iako su pametni dečki? Ma, proći će ih. Za par godina će postati štreberi. Kunem se, bila je jedna takva u razredu. Jedva su ju pustili da maturira, a danas je magistar i ništa joj ne fali. Samo se trebala skockati. Molim, mala susjeda se ispisala iz srednje, konobari i druži se sa sitnim kriminalkama? Ma, nije to strašno. Opametit će se ona uskoro. Zaključiti će da je doma lakše, pa će se vratiti i zabiti nos u knjigu. Časna pionirska. Rekla sam ovo drugo i nakon nekog vremena se zapitala da li možda pretjerujem u svoj toj ležernosti. Jesam li iskusna ili i dalje previše optimistična? Ili sam ostarila pa mi je centar za zgražanje malo otupio? |
- 21:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 17.02.2013.
Dugačka Njemačka
|
Plan je bio jednostavan- u Dusseldorfu popiti kavu i nastaviti dalje. Dignuli smo se rano, obilno doručkovali, ubacili u auto i za sat i pol već smo bili u gradu. No, iz nekog razloga, ušli smo u grad negdje umjesto negdje drugdje, pa smo morali i hodati uz rijeku do centra. Bila je to lijepa šetnja, ali vrijeme je već curilo. Curilo je dok smo hodali, pili kakao, birali čokolade, kupovali igračke i dječju robu, tražili pivo, orijenitrali se po mahovini, kupovali plan grada, žalili što nismo kupili karnevalske kostime, žalili što nemamo voki tokije, hodali kišnim centrom natrag do garaže, tražili garažu, tražili auto..... Umjesto optimističnih sat vremena u gradu smo proveli tri sata. Ni to ne bi bilo tako strašno da se vrijeme nije pogoršalo. Tamo negjde prije Munchena desili su se zastoji, nesreće, magla, kiša. I onda, odjednom, neobjašnjivo, milijun auta koji su izašli na autocestu i krenuli nekamo. Uglavnom obitelji u karavanima, dokle oko seže. Ni danas nam nije jasno kamo su to svi krenuli u petak navečer. Vozili smo se polako. Toliko polako da smo prešli 70 kilometara u 2 sata. Dojadilo nam je. Stali smo, večerali, vratili se natrag u auto....gužva je i dalje trajala. Onda, konačno, oko 20h, konačno smo mogli stisnuti gas i voziti 100. Vrijeme dolaska na navigaciji povećavalo se svako malo, pa sam ju prestala gledati. Vozili smo se, vozili, vozili...i konačno, u 3.30. moji šefovi, moja gajba pive i ja stigli smo kući. Nisam se naspavala iduća tri dana. |
- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.02.2013.
Nizozemska
|
Nizozemska je drugi svijet. Vrlo ravan, zelen i uredan svijet u kojem je sve funcionalno, i čisto, ali i zgodno. Slatke kuće s fasadnom opekom i velikim prozorima bez zavjesa, kao nacrtani poniji, konji i guske koji pasu po farmama. Vidjeli smo čak i jednu staru vjetrenaču. Najbliži veći grad našem hotelu i tvornici koju smo posjetili je Enschede, stari sveučilišni grad s mnogim sadržajima u kojem živi mnogo nacionalnosti i pije se lokalno pivo Grolsch. (jednu gajbu donijela sam kući, sakrivenu u gepeku i čini mi se da je to užasno premalo) Posrećilo nam se na mnogo načina. 20 cm snijega otopilo se baš dan-dva prije nego što smo došli, temperature su bile bolje nego doma, a naše slobodno popodne događalo se na dugi četvrtak, kada su trgovine radile do kasno, a svi su imali rasprodaje. Ni ne znajući probala sam tradicionalnu juhu od graška i poriluka i kolač s jabukom i oraščićima i oboje je bilo fino. (Prošli smo i kraj mnogih izloga s predivnim skupim kolačima koje smo samo gledali.) Za večerom i na piću domaćini su nam pričali o razlikama u mentalitetu, hrani, poslu i ostalom, a zatim smo se jedva odlijepili od Copa cabane da legnemo relativno na vrijeme jer je iduci dan trebalo voziti kuci. Ocekivali smo da ce nam trebati 14 sati, no sve se oduljilo... to be continued |
- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.02.2013.
Put
|
Krenuli smo u 5 ujutro, po mrklom mraku. Dignula sam se u 3.45., spakirala pola tuceta sendviča i teškom mukom se održavala budnom. Slovenija i Austrija bile su beskonačne, ali u Njemačkoj smo već zahvalnom brzinom prošli 4 stranice u auto atlasu. Cik-cakali smo preko Dunava, divili se vjetrenjačama i poljima solarnih panela. Svega 14 sati kasnije stigli smo u Nizozemsku to be continued |
- 23:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
