/

petak, 25.11.2011.

Kući za praznike (vol.9)

Jedem zadnje mandarine iz velikog paketa koji su mi roditelji cityexali
i razmišljam o tome kako ću uskoro morati kupiti kartu za bus da ih posjetim
....... makar mi se čini da doista you can't go home again.

Da me netko prije godinu i pol pitao kako bih trošila dobitak na lutriji jedna od stavki bila bi
"preuređenje i popravak roditeljske kuće".
Da sutra dobijem na lotu jednostavno bih kupila ili izgradila kuću na posve drugom kraju grada.
Već sam i kvart odabrala. Naime, dosadili su mi susjedi.
I zato bih morala presaditi mandarinu.

Što se nematerijalnih stvari vezanih za dom tiče, uvijek se sjetim kako je mama jednom davno opisala
svoj dolazak kući za godišnji.
"Kad dođem, najradije bih se okrenula i otišla natrag."
Tako i ja danas. Svake godine ista stvar.
Nedostaju mi, pa počnem maštati o tome da malo dođem doma....pa me mater nervira
pa mi sediže kosa na glavi ....kako se bliži dan sjedanja u bus opet se veselim, kad dođem
mi je drago....za tri sata opet mi se bježi.....i onda narednih dana samo idem iz
moda A u mod B i natrag.
A kad blagdani završe, vratim se u Glavni grad i bude mi malo žao.
Iduće godine ispočetka.


- 12:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.11.2011.

Ugh

Prije tri godine imala sam jaku i odvratnu upalu sinusa. Dalmatinci mi rekoše
"To ti je normalno u Zagrebu, sad ćeš imati problema svake godine".
Živjela sam u strahu.

Prije dvije godine imala sam samo prehladu, ali sinusi se nisu
pridružili slavlju. Samo su malo boluckali.

Lani sam na njih potpuno zaboravila.

Ove godine stvar se spustila niže.

Nice to meet you mr.Bronhitis.

Možda bih trebala zamoliti roditelje da mi uz mandarine i ulje
pošalju i nekoliko litara mora....



- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.11.2011.

Organizacija

Organizacija eventa, kako to glamurozno i zanimljivo zvuči.
Pa još kad je taj event, recimo, nekakav festival.
Svi se trgaju za karte, bruje svi mediji, rade se i nagradne igre, dolaze poznate osobe,
fotografi vrebaju na svakom kutu.

No što ako cijelu stvar vode mladi iz kulturnih udruga, cilj je promicanje ženskog stvaralaštva,
a jedini poznati gosti su predstavnici Ureda za ravnopravnost spolova?

To u praksi znači ovo:
-mali budžet
-toliko plakata da možeš izgraditi marlesicu od njih
-puno studentica u publici, poneka je uspjela dovesti i dečka
- u jednom trenu, neizostavno, doći će ti neki tip i početi govoriti, bez obzira kako uvijeno,
da žene pretjeruju s emancipacijom
- HRTovci su došli, no nema vas na Vijestima iz kulture
-ni urednicima nekih drugih medija niste silno zanimljivi, bez obzira koliko se novinarke palile na
cijeli događaj
-već drugog dana volontiranja friške volonterke će se početi pitati da li ih organizacija stvarno ne voli,
ili to samo umišljaju
-iako je otvaranje bilo fenomenalno posjećeno na zatvaranju nije uopće tako fora,
a nisu se pojavili čak ni ljudi koji su inventar priredbe
-iako preklinjete fotografa da vam pošalje slike, jer ih organizacija stavlja svega par komada na sajt,
on to neće učiniti. A obećao je, gad.


- 15:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.11.2011.

Sisvete

Kad sam bila mala blagdan Svih svetih sam doživljavala kao veliku obavezu.
Trebalo se "pristojno obući", probiti kroz gomilu, izabrati aranžman, urediti grob.
Uz to je često išlo i plakanje i teška atmosfera.
Trebalo je posjetiti i druge grobove, one obitelji i prijatelja.
Sve je to trajalo skupa trajalo pola dana, ili mi se barem tako činilo.

S godinama se plakanje smanjilo. Novijim autima brže smo počeli stizati do groblja.
Neke grobove prestali smo posjećivati.
Groblja sam prestala doživljavati kao silno tužna mjesta i počela ih promatrati
sa zanimanjem za povijest i estetiku.
Sada mi je fora u nekom novom mjestu malo prošetati grobljem, pa se smijati od srca
ako nađem neki stvarno čudan ili kičast spomenik.

Ove godine prvi put sam na groblje išla sama.
Mnoge stvari bile su potpuno drugačije.

Razgledavala sam maske za Halloween partije, razmišljajući o tome kako je zgodno imati
još jednu priliku za maškaranje u godini.
Slala sam forvarduše o dubljenju bundeva.
Iskoristili smo produženi vikend za spavanje, ali smo i ručali s prijateljima.
Trebalo mi je ravno sat i deset minuta da dođem do groba.
Na ulazu u groblje grozila sam se štandova koji prodaju bombone, hot dogove, šećernu vunu i pogače.
Kupila sam velike lampione za one do kojih mi je bilo više stalo, a malene za ostale.
Malo sam slikavala hrpetine lišća, šume krizantema i more lampaša.
Na izlasku s groblja skočila sam u Interspar po sok i čokoladicu, a usput sam razgledala i mp3 player.
Došla sam kući lagano smrznuta i dočekao me spooky desert- liči a la očne jabučice.
Idući dan smo sve to ponovili u drugom gradu, osim što smo ručali u McDonaldsu jer je većina drugih stvari bila
zatvorena.
Prije spavanja pomolila sam se za pokojnike.

- 14:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        





I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed,
or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed.
You know, as a career, I don't want to do that.

(John Cusack, Say Anything)




Stats Creative Commons License
candy store by Candy Kane is licensed under a Creative Commons Attribution 3.0 Croatia License.