Jedem zadnje mandarine iz velikog paketa koji su mi roditelji cityexali
i razmišljam o tome kako ću uskoro morati kupiti kartu za bus da ih posjetim
....... makar mi se čini da doista you can't go home again.
Da me netko prije godinu i pol pitao kako bih trošila dobitak na lutriji jedna od stavki bila bi
"preuređenje i popravak roditeljske kuće".
Da sutra dobijem na lotu jednostavno bih kupila ili izgradila kuću na posve drugom kraju grada.
Već sam i kvart odabrala. Naime, dosadili su mi susjedi.
I zato bih morala presaditi mandarinu.
Što se nematerijalnih stvari vezanih za dom tiče, uvijek se sjetim kako je mama jednom davno opisala
svoj dolazak kući za godišnji.
"Kad dođem, najradije bih se okrenula i otišla natrag."
Tako i ja danas. Svake godine ista stvar.
Nedostaju mi, pa počnem maštati o tome da malo dođem doma....pa me mater nervira
pa mi sediže kosa na glavi ....kako se bliži dan sjedanja u bus opet se veselim, kad dođem
mi je drago....za tri sata opet mi se bježi.....i onda narednih dana samo idem iz
moda A u mod B i natrag.
A kad blagdani završe, vratim se u Glavni grad i bude mi malo žao.
Iduće godine ispočetka.
Post je objavljen 25.11.2011. u 12:41 sati.