/
ponedjeljak, 29.08.2011.
Selidba
ponedjeljak, 29.08.2011.
Selidba
|
Preseljena. U novi stan. Tek drugi otkad sam se živim u Glavnom gradu, što znači da nemam baš iskustva u tim stvarima, da ne kažem podstanarijama. Uspjela sam izgubiti 2 čaše za žesticu, ne uzeti otvarač za konzerve i noževe, a višak stvari sam odnijela na dvije lokacije- to znači dvaput ću morati poduzeti dnevni izlet pregledavanje-i-bacanje. Da ne spominjem da me kao koordinatora baš i nisu obadivali i da je sve kasnilo. Osim tehničkih problema, bili su tu i financijsko-emotivni. Onaj moj škrtavi dio srca stisnuo se na veličinu čvarka uporno vrišteći "Tko namjerno ide u skuplje??" A onaj rob navike u meni je dobio živčani slom nabrajajući sve mane novog stana. "Na cesti je, nema tramvaja, tržnica je dalje, nema toplane ....i što je najgore morat ću mijenjati pekaru, dućan, birtiju i kiosk i frizera!" Da ne spominjem da sam napustila simpatične susjede i njihove kućne ljubimce. Uglavnom, teško mi je sve to palo. Iako je novi stan veći, ljepši, novogradnja, ima balkon, normalan internet i na neki način ga time-shareamo, ja još tugujem. Smatram da je istina je ono što kažu, lokacija, lokacija, lokacija. Pa bi bilo dobro da nas posjetite da nam kažete kako vam se sviđa nova lokacija. |
- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 22.08.2011.
Pssst
|
Ponosno predstavljamo novu obiteljsku igru "Nemojmo reći.."! Igrica je za cijelu obitelj, najbolje za ženske članove. Posebno preporučujemo bakama, majkama i unukama. Teme su zdravlje i novac. Igra se lako: 1.Kad se dogodi nešto važno odaberite jednog člana trokuta kojem nećete ništa reći i urotite se s drugim članom trokuta da ga se drži u neznanju. 2.Izmislite što gluplji mogući razlog da se ne kažete Onom koji izvisi. Uvijek je popularan i potpuno opravdan razlog "da se ne nervira". Otkrijte kako je zabavno kada vam Majka kaže nešto što ne smije znati Baka. Onda vi pokušavate otkriti da li Baka to zna, ali bez da izravno pitate. Taman kad odlučite da Baka ne zna, paranoja će vas zgrabiti i zapitati ćete se "Da li mi ona samo dobro laže?" Baka će za to vrijeme shvatiti da nešto nije u redu, jer vi loše lažete, i tako će se zaplet dodati zaplesti. Sati i sati zabave slijede! Pobjednik je onaj tko sačuva što više tajni što dulje! Gubitnik je jednostavno blesav! "Nemojmo reći.." je igra za vas! Potražite u svim boljim dućanima ili jednsotavno naručite od obitelji Kane. Prvih deset kupaca dobiva ploču, flomaster i spužvu za crtanje dijagrama kako bi lakše pratio igru. |
- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Plitvička jezera
|
Top 7stvari o kojima razmišljaš na izletu na Plitvičkim jezerima 1. Aaaaaa. Predivno. Kakve boje! Nevjerojatno! 2. Kako je vruće... 3. Žedna sam 4. Piški mi seeeeee 5. Kako mi se može piškiti stalno, zar nisam sve iznojila? 6. Gdje mi je grupa? Gdje je vodič? 7. Ose jedu šunku???? Bila sam na Plitvicama kao mala, no, naravno, više se ničeg ne sjećam. Zato me jako obradovala i dirnula Raquelina ponuda da s njenom grupom Talijana idem na izlet na jezera prošli tjedan. To mi je bio i prvi organizirani izlet (prijevoz,vodič) od srednje škole! Kako mi je bilo? Pa, ozbiljno mislim da su Plitvice raj na zemlji, ali malo je zafrkano to što ti ne daju da se baciš u te predivne plave vode. Umjesto daljnjih riječi, složila sam nešto slika.     Uploaded with ImageShack.us |
- 23:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 16.08.2011.
Smokva
|
Vjerojatno ste već čuli moju jadikovku o smokvama. Neki su joj bili podvrgnuti i više puta, ali ne mogu si pomoći, priča je bizarna. Za neupućene: prije nekoliko godina smokve su stradale u neveri. Obje ih je opalio grom,ubivši jednu skroz na skroz. Taman kad je ta ubijena nekako došla sebi i počela davati prve plodove, prošli mjesec bila je tuča. I sada je to definitivan kraj. Sadi se novo stablo. Ja navijam za smokvu. Ne jedem ih baš puno, ali obitelj i kornjače ih vole, pa ih je zgodno imati. Uglavnom, nikad nisam, krala smokve. Ili bilo koje drugo voće. Do prije tri dana. U zadnja tri dana drsko sam ih krala dvaput. Na moru su ove godine smokve malo uranile. Ima ih tona, posvuda, ali iz nekog razloga domaćini ih slabo beru. Zgrožene takvim čudnim ponašanjem odlučile smo nešto učiniti i spasiti par kila zanemarenih smokava. Uzele smo vrećicu i odšetale se do livadne blizu groblja, odakle je pogled na zaljev baš zgodan, a put nam je prokrčio Kum Jr koji je krao nekoliko dana prije nas. Prvog dana sam se zeznula i išla u kratkim hlačama i crocsicama. (Mnoštvo uboda liječila sam kasnije debelo mažući Synopen na (ogromna) crvena bolna mjesta.) Drugi dan obukla sam uz duge hlače i maskirnu majicu, ako naletimo na domorodce od kojih se treba sakriti. Tada sam ponijela i više samopouzdanja, pa se nisam znojila kao zadnji lopov. Mučila sam se birajući i pipajući jer nisam navikla na tu sortu malih žutih smokava, pa ne mogu dobro procijeniti zrelost. Branila sam se od buba, pazila da nema zmija, tražila uporište. A onda, za veliko finale, išetale smo nasred livade, vrlo blizu reda apartmana, i počele brati tuđe smokve kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. S plijenom smo zatim odšetale emocionalno hladne kao krastavci. Tjelesno, bila je to sauna. Neće nama smokva ostati neobrana. Ohrabrena uspjehom, odmah sam otišla na drugu smokvu vrlo blizu kuće, znači tamo gdje nas svi znaju. Ispred vikendice u kojoj nije bilo baš nikoga, ali u gusto naseljenom kvartu. Tamo gdje je Super G dobila ružan pogled od babe koja ju je vidjela kako i prolazu krade jednu jedinu smokvu. Nažalost, sve što je bilo zrelo već je popadalo. Ma kakavi su to čudni ljudi ti smokvini nejedi?? |
- 07:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.08.2011.
Žal
|
Subota, 17 sati, vruće i prašnjavo. Kozjim stazama Super G, Mirni Zagrepčanec i ja spuštamo se prema beautiful beach, kako ju zove naš peruanski prijatelj Fez. To je mjesto s najslanijim morem i najbljeljim i najokruglijim oblucima, najprozirnijim morem i najmekanijim pješčanim dnom, naš žal bez Leonarda Di Capria. I krcat je. Dva reda suncobrana, pod svakim najmanje troje ljudi, a u uvali lijeno pluta i nekoliko brodova sretnika koji se ne moraju sklizati niz padinu. Okupamo se, slikamo, čitamo novine, žalimo na vrućinu, pijemo mineralnu. No, ljudi polako ali sigurno odlaze s plaže još otkad smo došli. Sunce u svom hodu po nebu dolazi sve bliže vrhu brda iznad plaže. Kad zađe za brdo, plaža će biti u hladu. Smijemo se turistima- tko je vidio bježati od hlada? Kad smo kod toga,tko je vidio biti na plaži od jutra, po najvećoj vrućini?? More je za rekreaciju i uživanje, ne samo za hlađenje. Mi se ne damo i ostat ćemo i nakon što sjena padne preko cijele plaže. I tako mi drijemamo i čitamo i jako se želimo još jednom okupati. No u 15 minuta do 19 sati cijela plaža je u hladu, pakira se i onih desetak ljudi što su ostali, a nama više nije vruće. Uopće. Odlučno krenem u plićak, idem i idem, razina vode se polako diže iznad koljena, dolazi do gaća, a ja napredujem sve sporije jer mi je nekako hladno. I onda odustanem i pomislim- more možda zaista ne postoji bez sunca.  Uploaded with ImageShack.us |
- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.08.2011.
argh
|
Današnji post odgađa se zbog prehlade.....aću! |
- 13:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
