/
ponedjeljak, 25.10.2010.
Plodovi zemlje
ponedjeljak, 25.10.2010.
Plodovi zemlje
|
Masline berem, u prosjeku, svakih 15 godina. Znači, prošle srijede bio je to jubilaran drugi put. Prvog branja sjećam se mutno, najviše sam zapamtila to da je teško isprati mrlju od zgnječene masline. Otac je od jutra u polju naporno radio, penjao se po ljestvama, vukao tende, prljao se, grebale su ga grane i trava.... Nije to lako, ali njemu je zabavno. Živio je i radio u velikim gradovima, pa ga sad zabavlja vratiti se u polje, na svjež zrak. Baka i ja smo ga odlučile posjetiti oko podneva. Vidjeti kako mu ide, navijati sa strane. Naš dolazak je shvaćen vrlo ozbiljno, pa su nam u trenu uvalili da radimo. Tri i po ure kasnije smo završili,odahnuli, pobacali lišće iz kose i masline iz zavrnutih nogavica i sjeli na ručak-domaći pršut, fetasti sir i ulje, naravno. Nilad ranije nisam stavljala ulje na sir. Stvarno je fino. Navečer,dok smo jeli mandarine, stigla je isplata u ulju za radni dan. Baku i mene su brojili kao jednog radnika (škandal!), pa je moj dio 2,5 deci novog, još mutnog i zelenog ulja. Tko želi probati što sam nabrala, nek se javi.      Uploaded with ImageShack.us |
- 12:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.10.2010.
Godišnji
|
Mama, tata i djeca za godišnjeg odmora idu baki i dedi na selo. Tamo je vruće, primitivno i svaki član obitelji iz grada ima svojih problema. Svekrva i svekar, punica i punac, stari prijatelji i partneri, naporni roditelji, susjedi mali i veliki, jadno opskrbljen dućan, loše ceste, dosada, drugačiji mentalitet i običaji. Sve skupa, dosta poznat motiv u našem filmu i književnosti. Ja to nikad nisam doživjela. Nemam pojma o čemu se tu radi. Moja obitelj uvijek je godišnji provodila u većem gradu od od onog u kojem smo živjeli. Grozan promet, dugačke ulice, mnoštvo ljudi, ujutro i navečer hladno, po danu vruće. Djeca iz ulice s kojom se čak i volim družiti, mnoštvo rođaka, novi set susjeda. Eskalatori, kina posvuda, knjižara sa stranim knjigama i civilizacijsko dostignuće- pomfrit i slična brza hrana. Puno se promijenilo otkad smo zadnji put kao obitelj ljetovali kod bake i dede. Sad i u našem gradu ima brze hrane, više od jednog kina, puno dućana, knjižara sa stranim knjigama. Ceste su asfaltirane, ogromne kuće se u našem susjedstvu grade nevjerojatnom brzinom, čak više nismo na kraju plana grada. I godišnji se obrnuo. Baka i deda sad dolaze nama. Ove godine dolazimo u troje sa sjevera, na zakašnjeli godišnji, jesenski umjesto ljetni. Dolazimo gledati more i diviti se postignućima u arhitekturi, ekonomiji i oblikovanju okoliša. Dok mi se približava obiteljska idila a la Puna kuća pitanje je samo jedno: Za koliko dana ću pošiziti? Odgovore molim na dopisnicama. |
- 11:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.10.2010.
Kestenijada
|
Petak Po prvi put nakon 2,5 godine u Glavnom gradu jedina je i neponovljiva Twiggy. Spacey i ja smo izvan sebe. Pa to je praktički godišnjica mature 4E! Skupimo ju na kolodvoru, prošećemo gradom, zaželimo sretan rođendan uspinjači, popijemo kavicu na špici i udarimo pješačku turu do Muzeja suvremene umjetnosti. Nemamo pojma što ćemo točno raditi u subotu, dok Super G ne predloži da idemo u kestene. Vlakom. Twiggy, cura s mora, je za. Kako egzotično i romantično! Zadovoljne neobičnošću i prikladnošću ideje rastajemo se uz dogovor da se nađemo sutra u vlaku. Ručamo i otkrivamo da smo crkle od hodanja po gradu. Brinem se kako ću se dignuti na vrijeme i snaći na željezničkom kolodovru. Subota 5:10 Buđenje. 6:05 Buđenje. 7:15 Dizanje, slojevito oblačenje. 8:50 Odlazak na bus. 9:10 Dolazak na željeznički kolodvor, kupovina karte, pronalaženje vlaka,dosađivanje. 10:15 Pokret. 10:25 U vlaku mi se pridružuju Spacey i Twiggy. 11:05 Stigle. U maglu i hladnoću. Brrrr. 11:15 Kavica. 12: Razgled grada. Pojavljuje se sunce, grije nas i omogućava lijepe slike labudova, pataka i gradskih parkova. 13:25 Trpanje u auto, odlazak u šumu na brdu 13:50 Kesteni su posvuda. Skaču sa stabala i gađaju nas. Najveći i najljepši, naravno, padaju u doboko blato. Marljivo skupljamo. 14:40 Dojadilo nam. A i vrećice pucaju. Zadovoljni smo ulovom, pa prekidamo šetnju šumom. Začuđeno fotografiramo gigantske gljive pod borovima i lišće u svim bojama, a zatim krećemo na ručak. 17:15. Natovarujemo Spacey i Twiggy sa kiwanom i dunjama te ih pratimo na vlak. Svi smo zadovoljni izletom. 23:00. Pečeni kesteni prije spavanja.   |
- 11:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.10.2010.
Ig Nobel
|
Časkam tako ja ovog vikenda s Ludom Amerikankom i ona kaže: - Konačno imam dovoljno nagradnih milja da vas posjetim. A ja velim: - Jej! Ipak bih predložila da se strpiš do ljeta. Jesen je blja. tada bi mogli putovati skupa naokolo. Nakon toga razgovor krene ovako: - Pa da, ima nekih mjesta koje nisam posjetila iako su mi bila u planu. Salona, recimo. - Uf, jako bih voljela posjetiti Salonu. - Bila si u Splitu nedavno, zar ne? - Aha. - Dioklecijanova palača mi je bila spooky. - Ma daj. - Totalno. Mogla sam osjetiti ljude iz prošlih vremena. - Hm. Pa, ja sam odrasla među rimskim ruševinama, pa ih ne doživljavam tako. A možda imaš i ESP. - Ima nešto nemirno u Splitu. Mogu osjetiti turbulentu povijest koja se tamo odigrala. Kakvi su Splićani? - Fama kaže da su temperamentni, glasni, naporni i nepristojni. - Možda je to zbog mjesta. Možda ga ljudi osjećaju,a nisu toga ni svjesni. - Kakav ti je bio Zadar? - Puno mirniji i jednoličniji. Kako se doživljava Zadrane? - Nemam pojma. Jedino što stalno slušam je kako su zadarski studenti pasivni. Ali tamo studiraju mladi iz cijele države. - Ah, to je dosta uobičajeno. Za studente mnogih sveučilišta na plaži kažu da su pasivni. - Vidiš, nisam znala. - Možda bi trebalo istražiti kako mjesto utječe na ljude. Istog dana čitala sam u novinama o ovogodišnjem Ig nobelu, istraživanjima koja su dokazala da se po ledu manje skližeš kad obučeš čarape preko cipela, o seksualnim životu šišmiša, o tome kako te manje boli kad psuješ i kako mikrobi u laboratorijima radije napadaju bradate znanstvenike. Da ne spominjem nov način za skupljanje sline kitova. Pa se mislim....traži se znanstvenik za suradnju na istraživačkom projektu vezanom za gradove duge povijesti. I sveučilište koje bi platilo putne troškove dok istraživački time predano krstari Mediteranom... Akademska slava nam ne gine. |
- 11:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
