Mama, tata i djeca za godišnjeg odmora idu baki i dedi na selo.
Tamo je vruće, primitivno i svaki član obitelji iz grada ima svojih problema.
Svekrva i svekar, punica i punac, stari prijatelji i partneri, naporni roditelji, susjedi mali i veliki,
jadno opskrbljen dućan, loše ceste, dosada, drugačiji mentalitet i običaji.
Sve skupa, dosta poznat motiv u našem filmu i književnosti.
Ja to nikad nisam doživjela. Nemam pojma o čemu se tu radi.
Moja obitelj uvijek je godišnji provodila u većem gradu od od onog u kojem smo živjeli.
Grozan promet, dugačke ulice, mnoštvo ljudi, ujutro i navečer hladno, po danu vruće.
Djeca iz ulice s kojom se čak i volim družiti, mnoštvo rođaka, novi set susjeda.
Eskalatori, kina posvuda, knjižara sa stranim knjigama i civilizacijsko dostignuće- pomfrit i slična brza hrana.
Puno se promijenilo otkad smo zadnji put kao obitelj ljetovali kod bake i dede.
Sad i u našem gradu ima brze hrane, više od jednog kina, puno dućana, knjižara sa stranim knjigama.
Ceste su asfaltirane, ogromne kuće se u našem susjedstvu grade nevjerojatnom brzinom, čak više nismo na
kraju plana grada. I godišnji se obrnuo. Baka i deda sad dolaze nama.
Ove godine dolazimo u troje sa sjevera, na zakašnjeli godišnji, jesenski umjesto ljetni.
Dolazimo gledati more i diviti se postignućima u arhitekturi, ekonomiji i oblikovanju okoliša.
Dok mi se približava obiteljska idila a la Puna kuća pitanje je samo jedno:
Za koliko dana ću pošiziti?
Odgovore molim na dopisnicama.
Post je objavljen 18.10.2010. u 11:36 sati.