/
ponedjeljak, 26.04.2010.
Splitanje
ponedjeljak, 26.04.2010.
Splitanje
|
- Je li ti ljepši Split ili Rijeka?- pita me Super G dok se iz Splita lijeno vozimo prema Zadru. Vruće je, a još nismo probavile ručak i postoji opasnost da zaspemo na autocesti....koja je toliko prazna da svakog trena očekujemo vidjeti koturajuće sijeno iz kaubojskih filmova. Kažem joj -Rijeka je sva na brdu, ulice su uske, a promet grozan. Ali pogled na more je sjajan. Split izgleda ružno izdaleka, ali kad hodaš po njemu je sasvim dobar. Super G je u jednadžbu uračunala i ljude -Da, Split je pravi mediteranski grad. I ljudi su temeprementni. Meni je ljepša Rijeka, ljudi su blaži,a grad je više zapadnjački. Lako moguće da je u pravu i da mi se Split više sviđa zato što sam odraslau sličnom gradu. Kamene ulice, stare kuće, ne možeš zagrebati po tlu da nešto ili nekog ne iskopaš, sunce, miris soli u zraku, nervoza koju izazove krdo turista kad ti prepriječi put. Ne moraš koristiti gradski prijevoz jer za maksimalno sat vremena stigneš svugdje (ok, u Splitu baš i ne), život je opušteniji i, najvažnije,toplije je. (osim kad te po zimi smrzne bura).      Uploaded with ImageShack.us Dok tako razmišljam, sve više mi nedostaje taj Mediteran kakav je nekada bio. Uspoređujem ga s glavnim gradom i glavni grad gubi gotovo u svim točkama. U Zadar, gdje ćemo prespavati, stižemo taman nakon što uspijemo probaviti ručak, pa odmah krenemo u nabavu večere. Nakon večere tračamo s prijateljima, a ujutro s roditeljima. Saznajem gdje se sve u blizini grade zgrade i koliko košta kvadrat, tko je sve digao kat na roditeljskoj kući, tko je uljepšao dvorište u istom stilu, koliko je velik klub mrzitelja našeg psa, kako stoje mali biznisi poduzetnika u kvartu i tko ide u zatvor jer je pronevjerio koliko para. I kad mi sve skupa već dojadi slušati, Majka nehajno dobaci kako se svi silno zanimaju za mene, jer me nema. Kad me je bilo nikoga nije bilo briga za mene, ali sada se svi raspituju što radim,gdje radim, zašto, s kime i koliko to sve košta. U trenu mi postaje lagano zlo. Kad krećemo natrag šuljam se po dvorištu dok utovarujem stvari u auto kako me netko ne bi vidio i kako ne bih morala neobavezno časkati o vlastitom životu uz puno kimanja i smješkanja. Odahnem kad krenemo iz grada, a da nikom nisam morala opravdavati zašto ne živim sa svojom starčadi i zar nije Zadar bolji i ljepši. Toga imam dovoljno od svoje obitelji. Dva tunela kasnije postaje oblačno, temperatura je pala za 12 stupnjeva i grozničavo navlačim na sebe sve što mi je pod rukom. Poželim nešto prigovarati oko klime, ali se sjetim da s klimom ide i noćni život, kulturna događanja, više poslova, mogućnost upoznavanja stranaca tijekom cijele godine te najvažnije - anonimnost. Pa zašutim. |
- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 25.04.2010.
blog.
 |
- 13:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.04.2010.
Pilates
|
Nikad nisam sudjelovala u skupnim i organiziranim vježbama čiji je cilj ljepota i zdravlje. Uvijek sam smatrala da bi mi bilo previše neugodno pred drugim ljudima. Em sam šeprtaljava, em ne želim da drugi uočavaju moje tjelesne nedostatke dok pokušavam napeti zakržljale mišiće. Osim toga, oduvijek sam bila kampanjac, disciplina 0 bodova. Ipak, i to se dogodilo. Od prošlog tjedna idem na pilates. Ne samo to, imam osobnu trenericu. Osobna trenerica je uvijek tvrdila da je pilates dobra stvar i da je se treba probati. I stvarno,probala sam jednom, za šalu,samo desetak minuta, usred mnogih posjeta kiropraktičaru, i shvatila da je pilates težak i da se osjećam ko stara baba. To me toliko pogodilo da sam se odlučila na taj grozan korak i odlučila dvaput tjedno organizirano znojiti po sat vremena, dok me trenerica pazi, ispravlja,bira najbolje vježbe za moj leđni problem i općenito me dadilja. Učinila mi je uslugu i stavila me u slabije posjećen termin da se mogu crveniti do mile muke. U ormaru sam iskopala nešto što bi moglo biti tanka trenirka, savila sam kosu u rep, natjerala SuperG da i ona ide da imam kome kukati i pojavila se prošlog utorka u pilates studiju. Tamo sam srela Muža osobne trenerice, koji je baš bio na odlasku. -Oho, vidi tebe. -Da, danas mi je prvi dan. -O,sretno. Kažu da je moja žena pravi Hitler. S tom milom,simpatičnom,sitnom (ali vrlo mišićavom) ženom doista nema šale. Vidi sve što ne valja,reagira u trenu i ne prihvaća "argh" kao odgovor. Prvi dan je dobro prošao, uz mali muskulfiber, ali nakon drugog posjeta nisam dva dana mogla saviti noge kako se spada i razmišljala sam o tužbi zbog false advertising. Osobna trenrica naime kaže -Radi koliko možeš, ako ti je neugodno odmori se malo. Lažljivica. Kad god crknem i padnem na pod da samo malko opustim mišiće odmah se stvori kraj mene i nježno zaurla -AJMO PENZIONERI,NEMA ODMARANJA,TU SMO DA RADIMO. Iako ne mogu ponovit nešto više od 3 puta, ona uvijek smatra da treba barem 9, i sve tako. SuperG, zahvaljujući godinama treniranja, se za to vrijeme samo malko zacrveni oko ušiju i radi dalje kao robot. U očekivanju sutrašnjih napora, splašena i ogorčena danas radim razne vježbe istezanja te nabavljam andol i gel za mišiće. Mislim da ću gore spomenutu tužbu proširiti na Muža Osobne trenerice, jer mi nije rekao da mu je žena služila u vojsci. |
- 16:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.04.2010.
Menopauza (?)
|
Došla sam doma za Uskrs i točno 2 sata nakon ulaska u kuću bila sam toliko iznervirana da mi je para išla na uši van. Mislila sam, uobičajena stvar. Svakog bladana isto. Proći će i to. Ali nije. Problem se ponavljao svakog dana, različitim intenzitetom. Njegov uzrok uvijek je bio isti. Majka. -Čudno se ponaša- rekoh Super G. -Ma nemoj- odgovorila mi je. -Koncentracija joj je spala na 30 sekundi, odluke o svemu donosi olako, nikad ne znaš što će ju iduće uvrijediti, svako malo prigovara, zahtijeva pažnju poput malog djeteta, smeta te dok nešto pokušavaš gledati ili čitati i smatra da joj soliš pamet ako joj nešto pokušaš objasniti. U čemu je problem?- rekla je i pobjegla u najbližu birtiju na plaži. Posramljena, pomislila sam kako je jedino racionalno objašnjenje menopauza. Odlučila sam provjeriti pretpostavke kod ostalih ukućana, ipak oni provode više vremena s njom. Psa je bolila briga za psihu, samo je nastavio pokušavati srušti grickalicu s police. Mačka je stala na moju stranu, ali ona je nadurena otkad ju je Majka, nakon što ju je loše odgojila, izbacila van iz kuće. Jedne večeri šapnuh Ocu -Jesi li...primjetio nešto drugačije u Majčinom ponašanju? Odgovorio mi je -Joj, i meni zna ići na živce. Takva je i tvoja Baka. Nastoj ju ne slušati. Ili to ili pobjegni iz sobe. Zadivljena njegovim čeličnim živcima sućutno mu ponudih azil ako mu zatreba odmor pa odoh na spavanje. Te noći imala sam specijalnu molitvu. -Dragi Bože, molim te odnesi ovu ženu kojoj ništa nije dovoljno dobro, koja ne želi kuhati njoke toliko koliko piše na vrećici,kojoj se ne da ići u grad, koja voli tračati, koja se uvrijedi kad nešto ne radim po njenom i koja je živi pesimist i vrati mi onu normalnu, zabavnu, šarmantnu i optimističnu. Za svaki slučaj nisam stala tu, drugog dana sam počela provoditi ankteu među prijateljima i poznanicima, prikupljati podatke koji će mi pomoći u nošenju s novim problemom. Prve dvije anketirane žene imale su sličnih problema, ali njihove majke su se oduvijek pomalo čudno ponašale, pa na temelju toga nisam mogla ništa zaključiti. Idućih anketirana djeca sredovječnih majki rekla su da menopauza jest nezgodna stvar, ali da njihova iskustva nisu uopće toliko grozna. To me tek zabrinulo. Cijelo vrijeme mislila sam da je problem nešto što je nezgodno, ali mu se može doskočiti raznim pripravcima. Što ako sam bila u krivu? Zadnja anketirana, umirovljena zdravstvena djelatnica, zadala mi je the udarac. „Nije problem u menopauzi već u karakteru. Bježi što dalje.“ Odjednom sam se osjećala kao da se na me srušio zid. Šok. Nevjerica. Užas. Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.................... Postoji samo jedna stvar koju možemo učiniti. Super G i ja upravo izvlačimo slamke. Gubitnica će reći mom Ocu kako stanje nije privremeno. |
- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.04.2010.
Pakiranje
|
Kako se pakirate za produženi vikend? Točan odogovor je „brzo“. X gaća i čarapa i to je to. Zašto onda ja za svaki blagdan vučem oko 100 kila stvari kući? Splet nesretnih okolnosti. Prvo se dogodio auto. Kad se kući vozim u autu ne moram birati koju ću jaknu ili majicu, stavim obje. Pa majica za u grad, majica za po doma,cipele za škraping, cipele za finjaka, novo sjajilo..... Otkad je u blagdanskoj igri i auto, moja Baka se totalno povampirila i smatra ga svojom kurirskom službom. Svaki put spakira toliko stvari da zatrpaju pola prtljažnika. Pola kuće nalazi se u autu, a kuća ipak nekim čudom ostane stajati, dok u auto još štošta stane. Fantastična je to stvar, kao da gledate Mary Poppins kako stavlja stalak za kapute u torbicu. Baka ispeče 3-5 kolača (jer ne stigne više), napravi svoju francusku salatu (jer je kupovna bezveze), mlince (jer su to pravi mlinci), pošalje 30 jaja (jer su veća od dalmatinskih) i nekoliko komada robe po najnovijoj modi (jer se kćer i zet ne znaju moderno obući da im život ovisi o tome). Zatim je tu hrana. Sama moram kupiti što ću doma jesti kako mi se ne bi dogodile krpice sa zeljem, paštašuta ili nešto jednako zabrinjavajuće. Ove godine su meso i prilozi lako dosegli dvostruke znamenke. Uz ovaj problem usko je vezana Majčina kreativnost. Tjedan dana prije nego što ću krenuti ona svaki dan nazove nekoliko puta i svašta predlaže od hrane. Kako se dan polaska bliži, ima sve više i više ideja, koje nisu isključivo vezane uz namirnice. „Daj usput uzmi mirisnu vodu za peglu, ne da mi se u dućan.“ „Fale mi vrećice za usisavač!“ „E, nestalo mi Air Wicka.“ Kad donesem mirisnu vodu, vrećice za usisavač i Air Wick ispadne kako su vrećice u redu, ali voda nije njene omiljene marke, a i miris Air Wicka joj ne paše. „A nije bilo đurđica?“ kaže ona. Tada obično pošizim i najradije bih se okrenula i otišla, ali iako u povratku imam puno manje stvari, ne mogu ih samo tako pobacati u auto jer su eksplodirale iz torbe i poput lave se proširile po cijeloj kući. |
- 20:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
