Marketing
Splitanje
- Je li ti ljepši Split ili Rijeka?- pita me Super G dok se iz Splita lijeno
vozimo prema Zadru. Vruće je, a još nismo probavile ručak i postoji opasnost da
zaspemo na autocesti....koja je toliko prazna da svakog trena očekujemo vidjeti
koturajuće sijeno iz kaubojskih filmova.
Kažem joj -Rijeka je sva na brdu, ulice su uske, a promet grozan. Ali pogled na more
je sjajan. Split izgleda ružno izdaleka, ali kad hodaš po njemu je sasvim dobar.
Super G je u jednadžbu uračunala i ljude
-Da, Split je pravi mediteranski grad. I ljudi su temeprementni. Meni je ljepša Rijeka,
ljudi su blaži,a grad je više zapadnjački.
Lako moguće da je u pravu i da mi se Split više sviđa zato što sam odraslau sličnom gradu.
Kamene ulice, stare kuće, ne možeš zagrebati po tlu da nešto ili nekog ne iskopaš,
sunce, miris soli u zraku, nervoza koju izazove krdo turista kad ti prepriječi put.
Ne moraš koristiti gradski prijevoz jer za maksimalno sat vremena stigneš svugdje
(ok, u Splitu baš i ne), život je opušteniji i, najvažnije,toplije je.
(osim kad te po zimi smrzne bura).
Uploaded with ImageShack.us
Dok tako razmišljam, sve više mi nedostaje taj Mediteran kakav je nekada bio.
Uspoređujem ga s glavnim gradom i glavni grad gubi gotovo u svim točkama.
U Zadar, gdje ćemo prespavati, stižemo taman nakon što uspijemo probaviti ručak,
pa odmah krenemo u nabavu večere.
Nakon večere tračamo s prijateljima, a ujutro s roditeljima.
Saznajem gdje se sve u blizini grade zgrade i koliko košta kvadrat, tko je sve digao kat na roditeljskoj
kući, tko je uljepšao dvorište u istom stilu, koliko je velik klub mrzitelja našeg psa, kako stoje mali biznisi
poduzetnika u kvartu i tko ide u zatvor jer je pronevjerio koliko para.
I kad mi sve skupa već dojadi slušati, Majka nehajno dobaci kako se svi silno zanimaju za mene, jer me nema.
Kad me je bilo nikoga nije bilo briga za mene, ali sada se svi raspituju
što radim,gdje radim, zašto, s kime i koliko to sve košta.
U trenu mi postaje lagano zlo.
Kad krećemo natrag šuljam se po dvorištu dok utovarujem stvari u auto kako me netko ne bi vidio i kako ne bih
morala neobavezno časkati o vlastitom životu uz puno kimanja i smješkanja.
Odahnem kad krenemo iz grada, a da nikom nisam morala opravdavati zašto ne živim sa svojom starčadi i
zar nije Zadar bolji i ljepši. Toga imam dovoljno od svoje obitelji.
Dva tunela kasnije postaje oblačno, temperatura je pala za 12 stupnjeva i grozničavo navlačim na sebe sve što mi
je pod rukom. Poželim nešto prigovarati oko klime, ali se sjetim da s klimom ide i noćni život, kulturna događanja,
više poslova, mogućnost upoznavanja stranaca tijekom cijele godine te najvažnije - anonimnost.
Pa zašutim.
Post je objavljen 26.04.2010. u 13:04 sati.