Došla sam doma za Uskrs i točno 2 sata nakon ulaska u kuću bila sam toliko iznervirana da mi je
para išla na uši van.
Mislila sam, uobičajena stvar. Svakog bladana isto. Proći će i to.
Ali nije. Problem se ponavljao svakog dana, različitim intenzitetom. Njegov uzrok uvijek je bio isti.
Majka.
-Čudno se ponaša- rekoh Super G.
-Ma nemoj- odgovorila mi je.
-Koncentracija joj je spala na 30 sekundi, odluke o svemu donosi olako, nikad ne znaš što će ju iduće
uvrijediti, svako malo prigovara, zahtijeva pažnju poput malog djeteta, smeta te dok nešto pokušavaš
gledati ili čitati i smatra da joj soliš pamet ako joj nešto pokušaš objasniti. U čemu je problem?- rekla je
i pobjegla u najbližu birtiju na plaži.
Posramljena, pomislila sam kako je jedino racionalno objašnjenje menopauza. Odlučila sam provjeriti
pretpostavke kod ostalih ukućana, ipak oni provode više vremena s njom.
Psa je bolila briga za psihu, samo je nastavio pokušavati srušti grickalicu s police.
Mačka je stala na moju stranu, ali ona je nadurena otkad ju je Majka, nakon što ju je loše odgojila, izbacila
van iz kuće.
Jedne večeri šapnuh Ocu
-Jesi li...primjetio nešto drugačije u Majčinom ponašanju?
Odgovorio mi je
-Joj, i meni zna ići na živce. Takva je i tvoja Baka. Nastoj ju ne slušati. Ili to ili pobjegni iz sobe.
Zadivljena njegovim čeličnim živcima sućutno mu ponudih azil ako mu zatreba odmor pa odoh na spavanje.
Te noći imala sam specijalnu molitvu.
-Dragi Bože, molim te odnesi ovu ženu kojoj ništa nije dovoljno dobro, koja ne želi kuhati njoke toliko koliko
piše na vrećici,kojoj se ne da ići u grad, koja voli tračati, koja se uvrijedi kad nešto ne radim po njenom i
koja je živi pesimist i vrati mi onu normalnu, zabavnu, šarmantnu i optimističnu.
Za svaki slučaj nisam stala tu, drugog dana sam počela provoditi ankteu među prijateljima i poznanicima,
prikupljati podatke koji će mi pomoći u nošenju s novim problemom.
Prve dvije anketirane žene imale su sličnih problema, ali njihove majke su se oduvijek
pomalo čudno ponašale, pa na temelju toga nisam mogla ništa zaključiti.
Idućih anketirana djeca sredovječnih majki rekla su da menopauza jest nezgodna stvar, ali da njihova
iskustva nisu uopće toliko grozna.
To me tek zabrinulo. Cijelo vrijeme mislila sam da je problem nešto što je nezgodno, ali mu se
može doskočiti raznim pripravcima. Što ako sam bila u krivu?
Zadnja anketirana, umirovljena zdravstvena djelatnica, zadala mi je the udarac.
„Nije problem u menopauzi već u karakteru. Bježi što dalje.“
Odjednom sam se osjećala kao da se na me srušio zid. Šok. Nevjerica. Užas.
Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee....................
Postoji samo jedna stvar koju možemo učiniti. Super G i ja upravo izvlačimo slamke.
Gubitnica će reći mom Ocu kako stanje nije privremeno.
Post je objavljen 12.04.2010. u 09:45 sati.