/
utorak, 29.12.2009.
Kući za praznike
utorak, 29.12.2009.
Kući za praznike
|
Badnjak, četvrtak Produljeni vikend na moru konačno počinje oko 13 sati prakticiranjem feng shuia. Baka je spakirala cijelu kuću i nekako ju složila u prtljažnik auta. Uz jabuke, kolače, francusku i bogznaštojoš, nema mjesta za naše stvari, odjeću i ekstra hranu, pa ih na maštovite načine slažemo na zadnji sic. Auto sjeda na cestu. Tješim se mišlju da nema šanse da nas otpuše bura. Manje od 3 sata kasnije smo na odredištu. Pas,mačke,roditelji,večera. Božić, petak Kasno i jedva sam se digla. Nisam ni znala koliko mi je nedostajao moj super mekani crnorupasti krevet za kojeg svi znaju da se kraj njega ne može ostati budan. Bacam pogled na reprizu nekakvog blesavog filma i šetam u pidžami do iza 14h. Juha,purica, mlinci, francuska salata, kolači. Prežderavam se. Oko 15h shvaćam da je preostalo još malo danjeg svjetla, pa vodimo psa u kratku šetnju uz more, prije kiše. Svi se lijepo slažemo. Čime smo to nervirali jedni druge do prije točno 3 dana? Za Božić su svi doma, ne mogu se danas nalaziti s prijateljima, ali nije strašno. Imam još cijeli jedan i pol dan za kafenisanje. Štefanje,subota Probudio nas je umilni zvuk galopiranja maćića uzduž i popreko tavana. A zatim skakanje psa na krevet. Srećom, uspjeli smo opet zaspati. I zato se dižemo malo kasnije nego što je predviđeno. U centru smo u 10.30, a plan je u sat vremena ugurati šetnju, slikavanje po centru i kavu. Šetnju i slikavanje smo odradili, ali kafići uz kino su krcati, pa kavicu to go pijemo za vrijeme filma. Potpuno nepotrebno sam reazervirala karte za matineju-jedine smo u kinu. (Film je Nevolje u raju i puno je bolji od prošlogodišnjeg blagdanskog s Vinceom Vaughnom). Dolazimo kući na vrijeme za utkamicu i jedemo isti meni kao prethodnog dana. Na kavu i desert odlazimo do susjede. Tamo se povede razgovor o tome kako sam ja bogata nasljednica i kako moram čuvati svoje interese i zbog toga mi daju i posjetnicu pouzdanog odvjetnika. Trebat će mi, jelte. Zabrinuta se vraćam kući, glava mi je puna projekcija budućnosti i zato antistresno počnem mlatiti po kolačima. Mrak je i kiša. Ne da mi se van po takvom vremenu. Imam još cijelo jutro za dva kafenisanja. No probljem. Nedjelja Zaspala sam! Nema vremena za ništa osim ručka i pakiranja sebe i mačića kojeg vozimo u novi dom. Tri i pol sata nakon što smo se u žurbi strpali u autu, već smo na parkiralištu. Obavili smo i glasanje i dostavili mačića. Pokušavam nositi što više stvari odjednom kako se ne bih morala vraćati do auta. Kao da smo jučer pokušavali tone i tone stvari staviti u prtljažnik. Kamo je nestao vikend? Da se razveselim počinjem planirati novogodišnju sjedeljku. |
- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.12.2009.
Xmas
|
Znate one naizgled jeftine američke filmove u kojima poznati glumci glume disfunkcionalnu obitelj koja se okuplja za neki blagdan? Počne pristojno, jer se svi teškom mukom suzdržavaju, ali nakon nekoliko glupih opaski za večerom počnu se gađati tanjurima. Onda velika drama traje do malo pred kraj kad se svi pomire i nauče tolerirati, a taman prije odjavne špice se izgrle i jedva čekaju da se vide za idući blagdan. Očekivala sam da će ovaj Božić imati dodirne točke s tim originalnim scenarijima. (Moji su opet u onoj fazi "ja znam sve, a ti nemaš pojma". Nervaju me.) A sad postoji mogućnost da ću raditi za Božić. A sunčanje iza stakla u birtijama u gradu, tjeranje zaostalih komaraca mlaćenjem rukama, sprečavanje psa da pojede sve sa stola, skidanje mačke s bora? No (such a mixed up) place like home. |
- 22:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.12.2009.
Sprovod
|
U životu sam bila sam bila nadva sprovoda. Baba Kane umrla je iznenada prije deset godina. Dan sprovoda, u ranom ožujku, bio je toliko siv i bezvezan da me nije oraspoložila ni vožnja trajektom. Prije nego što smo se uputili prema groblju kroz kuću je prošao milijun ucviljenih rođaka i susjeda, uglavnom treće dobi. Zatim smo u susjednom selu pokopali Babu u grob na kojem je uklesana sličica broda na kojem se Dida Kane 1962. potopio u La Mancheu, ali nije umro. Tada mi je to bilo silno smiješno, ali danas volim misliti da su mu ta da-tri dana koliko je plutao u Atlantiku promijenila život, pa ih se,eto, filozofski odlučio prisjetiti. Kad sam bila maturant umro je Profesor Zemljopisa. Bilo je proljeće. Taj dan su u školi plakali profesori i učenici, rijetko tko se i pretvarao da nešto predaje. Samo smo sjedili i buljili uokolo. Sprovod je bio u Šibeniku, a deči iz razreda, koji su bili hobi klapa, trebali su pjevati Šibensku baladu. Čim smo došli na groblje počeli smo valjati masu crnohumornih viceva, a pjemu koju su tako sjajno uvježbali dečki nisu pjevali već su odcvilili. A od Šibenika nisam vidjela ništa osim groblja. I to je bilo to. Dok prošle nedjelje nije umro Bakin Brat. Duga i teška bolest. Obitelj je znala da neće dugo, ali nada je vražja stvar. Do dana sprovoda Baka je već prestala plakati i koliko toliko hladne glave odrađivala je formalnosti. Kaže Mami: Kupila sam šešir za sprovod. Ako umrem u zimi, moći ćeš ga ti nositi. Uređuje me aksesorima kao Barbiku-samo pokojnikove djece, unuka i nećaka ima dovoljno za pola autobusa. Ta strana obitelji me nije vidjela već skoro 10 godina. Modus operandi se zna: obući se lijepo i ljupko čavrljati. Preznojavam se pitajući se jesam li ispala iz štosa i hoću li kao Bakina jedina unuka i nasljednica obraniti njen ponos. Dolazimo na groblje. Šou počinje. Čim smo izašli iz auta smrznuli su me vjetar i kiša. U svojim šminkerskim cipelama šljapkala sam po potočićima i lokvicama, hlače su postajale sve mokrije i dobivale sve više mrlja. U mrtvačnici je obitelj stajala oko lijesa, sinovi, kći i žena na jednoj strani, unuci na drugoj, svaki sa crvenom ružom. Počela je naizgled beskrajna parada ljudi koji su izražavali sućut. Došli su rođaci iz udaljenih podružnica, niti časna starčad ih sve ne poznaje. Jedino što se čuje je zvuk pusa koje primaju ožalošćeni. Sjećam se Babinog sprovoda, kad sam ja bila na toj strani cmakanja, i poželim sve brisati Domestos maramicama. Kad se lijes ukrcavao na kolica i odrasli su opet proplakali. Baka se trese od plača, Dedi kažem da stoji nju i pridržava ju. Svira limena glazba. Dolazimo do groba, preskakaču se drugi grobovi, blato, lišće. I ja plačem. ** Nakon što smo se malo otopili u autu, opet smo se smrznuli u crkvi, a zatim krenuli na after. Uz malo sreće i snalažljivosti obitelji after se nije održao u kući, koja bi ionako bila premala samo za rodbinu a kamoli za sve druge, već u prostoru mjesne zajednice. Pokojnikova unučad i njihovi bratići i sestrične za istim stolom. Ne mogu se odlučiti je li taj „stol za djecu“ logičan ili potcjenjivački, većina djece je već u ranim dvadesetima. Nakon aperitiva,odojka, salata od graha i kupusa te orahnjače i makovnjače jedva dišem. Ipak, uz svu te fine distrakcije jedna stvar me muči. Šapćem Baki: Nije mi jasno zašto imaju fotografa - Deda Kane je imao televiziju- rekla je Baka, a ja sam se prisjetila još jedne traume koju sam dugo uspješno potiskivala. Doista, Babin sprovod zabilježen je na video kazeti. (Komentar izrazito nepotreban.) Uskoro s veseljem odlazim ćakulati za "stol za djecu", da mi se odmori mozak. Taman kad sam se opustila- razlaz. Obitelj odlazi tugovati u miru. Kraj sezone sprovoda za ovu godinu. Skidam crninu i tješim se mišlju Yogija Berre: "Moraš doći ljudima na sprovod inače oni neće doći na tvoj" p.s. Na sprovodu je bio susjed koji nije Mamu vidio valjda 15 godina. Nekoliko dana kasnije poslovno je putovao obalom....pa se svratio do Mame&Tate Kane, čisto da vidi što oni rade. Nakon kratke inspekcije ustvrdio je da je njegov život (primanje, obitelj, kuća) neizmjerno više kul od njihovog, a zatim veselo odlepršao u idući grad. Pa nek netko kaže kako sprovodi ne zbližavaju ljude. p.p.s. John Cleese- Graham Chapman Memorial Speech< |
- 09:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.12.2009.
Reklame
|
Već ste čitali i gledali kako su oduševili Zagreb, a sad još i ja drvim o tome. Ne mogu si pomoći, već danima su mi njihove pjesme zapele u glavi i odjednom imam veliku želju slušati ih još i još. Pozornica (a i neki kostimi) u 80s kockastom stilu, odlični plesači, video projekcije, puno humora, smisla za detalje i stila. Pet Shop Boys rulaju. Pandemonium dizajn slike pokradene iz raznih izvora           *** Kad već glazbeno reklamiram nastavit ću u istom smjeru. Ova godina je bila svakakva,ali tri definitivno dobre stvari koje su se dogodile su bile albumi Springsteena, Simple Mindsa i Johna Mayera. O Mayeru ste ovdje već čitali, on je mlad, zgodan, visok, ima super kosu, piše sjajne tekstove, a mnogi kažu da je jedan od najboljih gitarista dans. U to se ne razumijem pa im vjerujem na riječ. Od zadnjeg studijskog albuma prije tri godine Mayer je puno svirao, sam i sa svojim blues triom i hodao s J.Aniston  , po cemu je mnogo ljudi u Hrvatskoj uopće čulo za njega.Novi album ima 11 rock/blues pjesama kratkih tek 47 minuta, a na jednoj gostuje i Taylor Swift. Savršen je za ove zimske dane i totalno ga preporučujem. Moja najdraža pjesma je Assassin jer je filmski dramatična. John Mayer's Battle Studies out now.   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!johnmayer.com biografija |
- 12:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
