/

ponedjeljak, 26.10.2009.

Travom do blagostanja

Zvučalo je kao razgovor za posao. Zvonio je mobitel i glas s druge strane rekao je da se nacrtam tamo i tamo u toliko
i toliko sati. Bilo mi je malko čudno što se razgovor održava u hotelu i što pri upadu treba reći ime osobe koja te nazvala,
al rekoh sebi da sam paranoična.

U dogovoreno vrijeme nađoh se u dvorani hotela u centru s još četrdesetak ljudi svih dobi. Krajičkom oka špijunirala sam
sredovječne Amere koji su pustošili švedski stol.
Kad smo se smjestili na oker stolce započela je prezentacija koju je držala mlada plavuša, sudeći po brzini govora već sto
i prvi put. Zvučalo je otprilike ovako:

MiSmoTravoživNajboljaFirmaIkadIgdje.NašLogoNoseBeckhamIcijelaTribinaMilana.GledajteOvuPaparazzo
SlikuRafaelaNadalaKakoSeŽvaliScurom.ŠtoJeToUnjegovojRuci?NašProizvodAhaTotalno.NeSamoŠtoNamJeProizvodSuper
VećInašMarketingPlanProučavajuNaHarvardu.MiRulamo.ASadĆemoVasUpoznatiSnašimDistributerima.

Deset komada ljudi,uglavnom u crnom, sa značkama na reverima tada nam je ispričalo varijaciju ove priče:
DoPrijeTriGodineImaoSam150KilaAgleMeDanas.PočeoPitiTravoživIsmršaoSam60kilaIizgubio20centimetaraPosvuda.
UskoroSamPočeoProdavatiTravoživInamlatioSamHrpuParaiPutovaoPosvuda.UTravoživuSmoSviJednaVelikaSretna
ObiteljIbašNamJeSuper.

Zatim nam se obratio simpatican mladi menadžer:
Prije sedam godina bio sam skromni mehaničar. Danas imam lijepo odijelo, govorim kao spiker, body language mi je
sjajan i menadžer sam. Žena,klinci i ja pijemo Travoživ i lijepi smo i zdravi. Putujemo okolo i zafrkavamo se. Prijatelji nam
zavide, a obitelj se ponosi. I vi možete biti poput nas. Porazgovarajte s ljudima koje ste maločas vidjeli i pitajte ih kako.

Time je sastanaka završio. Kako nam u cijelih tih sat vremena nisu dali ni najblljeđu ideju kako se radi to što se radi,
iako je logično da se radi o uvaljivanju travnatih proizvoda ljudima, prekipljeno se obratih čovi koji me nazvao.
- Ajd, reci ti meni što se može raditi u toj firmi?
- Pa, može se raditi toliko stvari da bi bilo glupo da nabrajam. Dođi idući tjedan na trening, pa ćeš vidjeti.
- Daš mi barem hint što se sve može raditi u firmi?
- Ajmo ovako reć. Koliko ljudi znaš koji žele biti zdravi i vitki?
- Dosta?
- Onda ćeš biti vrlo uspješna.

Oh,ne. Oni žele da počnemo prodavati ljudima koje POZNAJEMO??!
(ovdje zamislite onaj tam-ta-ta-TAM zvuk koji prati velika otkrića u starim i jeftinim filmovima)
Zamislih kako me prijatelji i susjedi izbjegavaju po gradu i prelaze cestu kad me vide.
I zato zbrisah.

- 12:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.10.2009.

Ljigavo

Više od deset godina Piano man svira na cesti.
U tih deset+ godina on sviro je ko pijanista, i to Mozarta, Schopena, Liszta i zarađivao odlično.
Bio je vrlo zadovoljan sve do ove godine, kad je zaradio manje nego inače.
A onda je jednog dana sreo Superrivala. Taj tip zarađuje nenormalno, nelogično,opsceno puno
eura svirajući šećerasti pop.
Cijela Piano manova koncepcija počela se ljuljati.
Zaključio je da treba nešto promijeniti u točki.

Predložila sam mu da nabavi slatko štene, zvrk hanumu ili kostima a la rani Elton John.
On je ozbiljno razmišljao o svemu navedenom, a kada mu je kolega po sviranju na cesti rekao
da je „previše intelektualan “ znao je što mu je činiti.
- Moram početi svirati pop.
- Bravo- podržala sam ga - izaberi desetak ljigavih pjesama i razvalit ćeš Njemačku.
- Super. Napravi mi popis- rekao je on, a ja sam se odmah počela preznojavati.

Čovjek bi se zapitao, što su dakle točno ljige?
Nudim ove definicije.
A) Srcedrapajuće pjesme, često bivši superhitovi, koje u 7/10 slučajeva izvode žene velikog
raspona glasa, nerijetko uz pratnju gudača, a koje posebno voli mlađa ženskadija.

2) Sve što je ikad izdano na seriji cd-a Kuschelrock.
C) Statistička anomalija (balada) u repertoaru rock benda, ponekad i najpoznatija stvar tog benda
ikad i igdje.

D) Pjesme koje smo čuli toliko puta u noćnom programu radija, u liftovima, soundtrackima,
talent šouovima da nam nikad nije palo napamet da ih actually downloadamo.


Kako navedeno ne postoji u mojoj ubercool audioteci za inspiraciju sam proučila popis pjesama na cdu
Superrivala.
-Gledaj, sjajan primjer, sve ove pjesme su ljige- rekoh mu.
- Ima dvije pjesme Beatlesa- protestirao je Piano man, slab na prave glazbenike.
Udahnula sam zrak da mu pokušam objasniti pojam pod D, ali pdmah odustah.
Zatim sam odlučila razmišljati o tom problemu u tišini, ali kako mi je sporo išlo potražih pomoć Googla
u otkrivanju tople vode.

Prema Googlu neke od najpoznatijih ljiga snimili su :

Mariah Carey, Celine Dion, Whitney Houston, Bryan Adams, Aerosmith, Berlin, Michael Bolton, Toni Braxton,
Seal, Eric Clapton, REM, Queen, Julio Iglesias, Pink Floyd, Prince,
Roxette, Richard Marx, Foreigner, Heart, Berlin...

Dok sam pažljivo analizirala popis uočih kako se često spominju umjetnici koji su rulali osamdesetih
i devedesetih.
Zar u ovih devet godina novog stoljeća nije snimljena niti jedna značajna ljiga ???
Niti jedna prezašećerena balada koju su puštali toliko često da smo gasili radio već u prvim taktovima???
Zar niti jedan dijabetičar nije bio životno ugrožen nekom ljubavnom pjesmom koja se prodala u milijardu
primjeraka i tri mjeseca bila prva na top listi ???
Jesu li se vremena toliko promijenila ???
Ili sam jednostavno propustila bitne povijesne dijelove zbog faxa i rada ???
Jesam li već stara i senilna ???????

Ako se tko sjeti koje moderne ljige.....dajte pomozite i napišite ju u komentar.
Piano manov džeparac ovisi o tome.

- 09:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.10.2009.

U šumi

Izletište Omanovac zgođušno je mjesto na vrhu brda malo izvan Pakraca,
sa simpatičnim planinarskim domom.
Našli smo se tamo ove subote jer je Stiv, adrenalinski ovisnik i event menadžer par excellance,
odlučio tamo bančiti za svoj okrugli rođendan.
Tridesetak njegovih najbližih prijatelja, kolega, njihovih partnera i rođaka okupilo se tamo da
mu zaželi lijepe tridesete i provede dan u zelenilu.

Oko 11 sati odšetasmo u šumu brati kestenje. Prvih posla sata spuštali smo se po strmoj lišćem
pokrivenoj stazici kočeći koljenima, štapovima i hvatajući se za stabla u prolazu dok nismo došli do potoka. Hiperventilirajući kraj vrlo suhog potoka smo shvatili da je branje kestena zapravo obična navlakuša kako bi
nas se traumatiziralo hikingom. Srećom, od tog trena je teren bio puno više user friendly. U laganoj šetnji skupljali
smo žirove, slikavali se na proplancima, posjetili spomenik partizanima te razgledali ostatke poljske bolnice.
Durch die Walden und Gebirgen unser stolzes Vaterlands
Gehen die Partizanatruppen....
preveo i prilagodio Piano Man

Zatim je opet počela patnja. Staza nas je vodila konstantnom uzbrdicom koja je nakon nekog vremena
postala vrlo zamorna. Tri sata nakon što smo krenuli dočepasmo se planinarskog doma.
Spas! Mirovanje!Roštiljada!

Kobasice, meso razno, ćevapi, povrće...navalili smo s guštom, prezirno gledajući zakašnjake koji se nisu
znojili po šumi. Nakon predaha i sunčanja počele su sportske igre mladih.
Nogomet na dva mala gola na neravnom terenu i badminton trajali su dok rekreativci nisu pocrkali i počeli
razmišljati o nadoknadi izgubljenih kalorija u obliku palačinki.
Samu sebe sam toliko oduševila koordinacijom ruka-oko i dovoljno čestim pogađanjem loptice
da ozbiljno razmišljam o bavljenju badmintonom umjesto pilatesom.

Nažalost, potrošeno je toliko drveta na roštiljanju da su se palačinke mogle ispeći samo na plinskom kuhalu,
malko bržem i boljem od goruće šibice.
Naravno, svatko je mogao dobiti samo uzorak, a ne cijelu palačinku.
Zakleh se da ću se na idućem okupljanju sama pobrinuti za ispravnu količinu deserata.
Nažalost, za tren smo morali krenut kući, malo ranije od drugih, kako bi se pripremili za naporan tjedan.
Taman pobjegosmo prije kiše.























- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.10.2009.

Tour de blitva

Luda Amerikanka, uvijek rado viđena i uvažena gošća iz NYC, voli putovanja, blitvu,
smokve, vino i bilaženje željezarija u potrazi za kukama za odjeću.
Iako je ove godine ozbiljno razmišljala o putovanju oko svijeta, zbog naguranog rasporeda
odlučila se samo na trotjedno zafrkavanje po Italiji i Hrvatskoj.
Nakon što je desetak dana okopavala masline u Cortoni ubacila se na nekoliko autobusa
te stigla u Zagreb.


Petak
Sladoled u Vinceku, šetnja po gradu.
Popodne se pakiramo u hipu, ali unatoč brzini uspijevamo napuniti cijeli bunker auta.
Na obalu!
Večeramo u krčmi Bujan gdje za smiješne pare dobivamo nevjerojatne količine hrane.
Tapšemo se po leđima zbog lukavog odabira. Po dolasku u Punat raspakiravamo kupaće kostime.

Subota
Sunčano, toplo, puše bura.
Odmah izjutra idemo u Vrbnik po vino.U Baškoj fotkamo plažu i divimo se oceanskim valovima.
Prsti umočeni u more praktički odumiru od hladnoće, pa nam nije jasno zašto se kupaju i one 3
budale koje se kupaju.
Pronalazimo suhe smokve za američku smokva manijakicu.
Na plaži u Puntu i potpuno odustajemo od ikakve ideje o kupanju kad nam vjetar odnese prostirke
i ogromno kamenje koje ih drži.
Nakon kasnog ručka/rane večere utapamo tugu u vinu, grožđu, smokvama i kozjem siru.


Nedjelja
I dalje bura. Uvrijeđeno odlazimo s otoka.


Ponedjeljak
Šoping u Mallu. Obilazimo Marks and Spencers, Algoritam, Konzum i na kraju jedemo u meksičkom.
Navečer se opuštamo na bazenu.


Utorak
U arheološkom muzeju pomno proučavamo krapinjonce i egipatsku zbirku.
U trku gricnemo sushi kako baš ne bi pomrle do mraka i večere na koju smo pozvani.
Odlazimo u Vrutak po vino. LA oduševi se izborom, okusom i ljubaznim osobljem te
otkriva novo najdraže vino- Dingač.
Na večeri svi jedu pristojno osim izgladnjele mene.

Srijeda

LA nestaje već rano ujutro u potrazi za avanturom i kukama-samoincijativno odlazi u Vrutak
( i nalazi ga isprve, za razliku od mene dan ranije) pa isprobava bijela vina.
Kuke ipak ne nalazi.
Nakon posebno pripremljene blitve za ručak, predahnemo u botaničkom vrtu.
Nakon toga nam se posreći pa dobijemo stručno vođenje po kemijskom faksu, a nakon razgledanja
sjedamo na kavicu.
Nakon kavice odlazimo u centar na još jednu kavicu, ovaj put s alternativnom mladeži.

Četvrtak
Osim blitve LA voli i tržnice, pa fotkamo kvartkovsku kako bi u zimskim danima mogla uživati barem
u slikama nevjerojatno ukusnog voća i povrća jarkih boja.
Priča mi horor priče o američkoj hrani.
Nakon toga šećemo po Gornjem gradu i davimo se u kolačima Ivice i Marice.
LA stvara zalihe meda od kadulje koje nosi sa sobom u Ameriku- veli da je PIPov med bolji od talijanskog.
Navečer nas napušta. Suznih očiju i bijelom maramicom ispraćamo kasni vlak za Veneciju.
Ostale smo same.
Više nisam vodič i asistent.
Bu-hu.



- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  





I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed,
or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed.
You know, as a career, I don't want to do that.

(John Cusack, Say Anything)




Stats Creative Commons License
candy store by Candy Kane is licensed under a Creative Commons Attribution 3.0 Croatia License.