|
|
razgovarala : Candy Cane fotografirao: Lumix Cane 1. Jeste li nabavili karte za U2 ? Nisam ni pokušala, nažalost. Još čekam povrat poreza. Strašno bih voljela ići, pa se nadam dodatnom koncertu. U nadi je spas. 2. Kako vam se sviđaju kokice za mikrovalnu ? Dobra stvar. Probala sam kokice s maslacem i sirom. Očekivala sam puno od sira, nažalost nije me oduševio. Priznajem, bila sam jako sama sebi važna dok sam kupovala prve kokice za mikrovalnu. Tako je to kad čovjek nabavi novi gadget. Boys and their toys 3. Koliko vam treba da shvatite kako njemu baš i nije stalo ? Uglavnom dovoljno brzo da ne bude velike štete. Kad se pak radi o drugima apsolutno sam nepogrešiva. Sad za ozbiljno, trenutno me brine jedan par koji poznajem. Muka mi je od analize kome je stalo, a kome nije. Najsretnija bih bila kada bi prestali sraćkat okolo i bili konkretni u onome što (ne) rade. Ipak, imajući u vidu uspjeh knjige i filma Njemu baš i nije stalo, razmišljam da ih zamolim za otkup prava. Život piše najbolje priče. 4. Gdje ćete provesti Uskrs ? Pojma. Postoje neke kombinacije, ali još nitko ništa ne zna. Ah, krhko je znanje. 5. Jeste li dobra kuharica ? Nisam sigurna. Već tjednima predano radim neke deserte na bazi limuna, ali čak ni bližnji ne žele pojesti više od par žlica, iako tvrde da je dobro. A ljubav kao ide kroz želudac. 6. Što je vaš idući projekt za slobodno vrijeme i dokolicu? S piskaranja se prebacujem na maljanje, tj. uništavanje platna bojom. Veselim se, bit će to veliki izazov, ali, očekujem, i velika frustracija. Nadam se samo da gotovi proizvod neće biti potpuna katastrofa. I da će se svidjeti naručitelju i da će ga nagnati na razmišljanje. Slika bi trebala govoriti više od 1000 riječi i to. 7. Ideja tjedna ? Čitanje Fausta na njemačkom, smislio Majkl. Svaka čast. Pokušala sam. Bolje pokušati i shvatiti točno koliko ne znam njemački nego.....se tješiti mišlju da natucam jedan jezik. Kolko jezika znaš tolko vrijediš, vele. Ajoj. |
Gledala sam tri njegova nastupa u 10 godina i, ako se ne varam, samo na jednom je bio trijezan. Unatoč tome, svi nastupi su mu bili tako dobri da sam uvjerena kako je to sve skupa samo rad na imidžu, dok u slobodno vrijeme meditira, jede soju, vježba jogu i pije Evian. Zove se James Cannon, starog Seana iz Dublinersa je sin, proputovao je Europu uzduž i poprijeko, sada ima svoj bend i svirao je u Aquariusu prošlog tjedna, na Dan Sv. Patrika. Otac je njegov strašno simpa tip i lijepo smo ćaskali za šankom kad sam prije 10 godina prvi put išla na proslavu najzelenijeg dana u godini. Još sam mu se jednom javila prije 3 godine kad su u ljeti svirali na moru i otada se čudom čudim što tako često dolaze u Hrvatsku. Ta misterija se još produbila kad sam shvatila da već par godina za redom James i njegovi Sinners Patrikovo provode po Hrvatskoj. Čim sam čula da sviraju počela sam tražiti društvo. Ozbiljni radni ljudi su me odbili, ali srećom, Spacey mi se smilovala i pravila mi društvo u pijenju Bacardi breezera i njihanju ispred stagea u zelenoj majici.. Bilo je dobro, naravno. James se proljepšao, počeo nositi kul odijela, a glas mu je još dublji nego prije. Vjerojatno zbog Eviana. Sve je bilo puno studoša koji su morali plesati kako se ne bi smrzli od klime odfrljene na maximum, ali našlo se i par mama i tata koji su se dobro zabavljali. Osim irskih tradicionalnih jigova, reelova i ostalog, bend je svirao i Poguese, Casha i Hendrixa, a mladi James se publici obratio na jako dobrom hrvatskom rekavši, između ostalog: „Pijan sam, a vi ?“ te „Ruka mi je slomljena, ali boli me k.....“. Nažalost,zbog manjka prijevoza morala sam poput Pepeljuge zbrisati prije kraja da ulovim zadnju bundevu za doma. Jedva čekam da dečki snime cd. Do trena kad ću vas sve početi tlačiti da ga preslušate, evo reklame myspace.com/jamescannonandthesinners the stranica |
( kako smo selili Ketliin) Petak 11:00 Dolazak kod Ketliin 11:15 Kavica 11:30 Tračevi 12:30 Početak pakiranja 13:00 Ketllin vrišti „Otkud mi toliko stvari???“ 13:45 Razgledavanje kolekcije veša 14:15 Ketliin vrišti „Otkud mi toliko odjeće ???“ 14:50 Ručak 15:30 Pakiranje, dio drugi 16:00 Ketliin vrišti „Dosta mi je !!“ 17:30 Štrajk 18:00 Kraj pakiranja Subota 14:00 Dolazak u Ketliinin novi stan 14:30 Pranje stvari u Čarliju, špricanje pećnice Perametalom 15:00 Posipanje kupaone Sanitarom i Domestosom, gušenje u (vrlo učinkovitom) Perametalu za vrijeme ispiranja pećnice, zgražanje zbog Perametal-mrlje na podlaktici 16:30 Ribanje kupaone 17:00 Struganje pločica u kuhinji, pranje ormara 17:45 Gablec 19:00 Ketllin uspijeva nagurati 1/3 svoje odjeće u ormar 19.45 Mex food večera 20:30 Jaukanje od mex food večere 22:00 Potpuna iscrpljenost Nedjelja 13:00 Dolazak kod Ketliin 13:15 Učenje sastavljanja kreveta 13:30 Dezinfekcija sitnih zaboravljenih stvari 14:00 Vinčeko/pivica s Ketliininom obitelji 14:15 Gledanje i smetanje Maybelline koja teškom mukom riba hladnjak 14:30 Traženje mlijeka i šećera u kršu kutija i vrećica, igranje pjenjačom za kapućino 14:45 Odustajanje od traženja mlijeka i šećera, pristavljanje vode za kapućino 15:10 Kapućino skuhan 15:15 Maybelline se hladnjak popeo na zadnji živac, prekid pranja, pronalazak mlijeka i šećera 15:20 Ketliin odlučuje kupiti novi hladnjak 15:35 Ostavljanje Ketliin i odlazak na ručak. Neizmjerna sreća što se ne moram seliti. |
(zbog bolnih zdravstvenih okolnosti najavljena sportska melodrama o trekingu se otkazuje; umjesto nje prikazat ćemo imovinsko-pravnu trakavicu Gruntovčani) Veleposjedničke crte svoje ličnosti postala sam svjesna tek kao starija tinejdžerka, nakon što je susjed primjetio da ću kao jedina nasljednica dviju obitelji jednog dana biti dobro zbrinuta. U tom trenu žarulja se upalila, shvaćanje je sinulo i neuroni su upostavili nove veze. Bio je to vrlo lijep osjećaj kojeg su vrlo brzo su potisnule matematika i tjelesni. Čitala sam Svoga tela gospodar i druge ruralne priče iz davnina, i u svojoj okolini nalazila na primjere važnosti posjedovanja zemlje, ali mi to nije stvarno „sjelo“ dok se nisu dogodile sljedeće stvari : - netko je pružio pipke na imovinu djeda Canea - cijene stanova su podivljale. Otada imam faze. U optimističnima razmišljam kako bi se te njive u 3 županije mogle iskoristiti. U pesimističnima za njih plaćam ogromni porez i otkrivam da vrijede kao suhi grah. Između faza pažljivo slušam iskustva poznanika. Uočila sam da su svuda oko mene roditelji nesretni što im kćeri dovode u kuću muževe bez grunta, lukavci koji viškom novca kupuju njive na kraju grada, penzioneri koji ne znaju bi li ili ne bi li prodali, mladi koji ne znaju bi li ili ne kupili, te susjedi i rođaci koji se zbog zemlje sude i ubijaju. Da ti se zavrti u glavi. Sada potpuno razumijem zašto Cvjetić, kojoj su gruntovi posao, ozbiljno razmišlja da na upaljače svoje firme otisne ono što u sebi potajno misli o svima nama Gruntovčanima : „Dabogda vam grunta u grobu falilo!“ |
Nezaustavljivi rafting klub Svizac i prijatelji za prvi treking ove godine odlučili su otići na more. Mjesto radnje : Ugljan, vrijeme : ova subota. Super G, Piano man i Candy vidjeli su da se konji potkivaju, pa su i oni digli svoje krakove. Izvukli su tenisice u najlošijem stanju, spakirali laganu odjeću i krenuli na more. Gospodski su odlučili preskočiti utrku i jednostavno se prošetati do vrha prvog brda i tamo se trijumfalno fotografirati. Sasvim slučajno su čuli da idu još neki poznanici i poveselili se fešti. No, kako će to zaista izgledati ? Hoće li trajekt do otoka napasti divovska lignja ? Tko će slomiti nogu, a tko umrijeti od gladi ? Što se trača po otoku ? Koliko dugo će trajati upala mišića ? Odgovori na sva ova i još mnogo drugih pitanja biti će za 7 dana upravo ovdje. Ne propustiti! |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |