|
|
Iznenada se začuo G signal. Ometene u večernjem jelu i piću, pauzirale smo dok je SuperG dohvatila mobitel. Zvao je SportBilly. „SuperG, pomagaj. Fali nam čovjek za nedjeljnu trku. Bi li veslala ?„ Odmah je pristala, a Ketliin i ja smo svaka podignule obrvu. Na RastRaftu 09 trebala je biti samo publika, tako je svečano obećala i šefu. „Pazi da ti ne krcnu leđa!“ rekla sam ja prijateljski i krajnje optimistično, podsjećajući na nedavne zdravstvene probleme. „Da!“, dodala je Ketliin. „Ma nije strašno. Sigurna sam da nazivaju dalje i traže pravu zamjenu. Naravno, ako nikog ne nađu, veslat ću“ odgovorila je SuperG. Teško žabu u vodu sa slapovima i to. „Mislim da nemaju baš neki veliki izbor zamjena“ dobacila sam, ali nitko nije obratio pažnju na to. U subotu smo na Rastokma SuperG, trener-menadžer Minka i nosač opreme ja istraživale teren. Bila je gužva, vrijeme je uglavnom bilo lijepo, a za vrijeme ručka zafrkavale smo pastrve. Klub Svizac bio je odličan devetnaesti i svi smo se zadovoljni pokupili kući kako bi se psihofizički pripremili za sutra. U nedjelju je počelo naopako. Padala je kiša, a i kasnili smo u kretanju za Rastoke. Othrvale smo se nervozi, pomogle SuperG uklizati u neopren i šćućurile se ispod mosta čekjaući start utrke. A tada, šok i nevjerica od preokreta. Dolazi čovjek s clipboardom i kaže : „Hej, dečki....oćete trampit curu za dečka? Bugarkama fali jedna veslačica.“ Svisci prebrojiše ženske ekipe (3), zadovoljno protrljaše šape i blagosloviše transfer. SuperG se u novoj ekipi Adventure net osjećala kao najslabija karika, ali je doista dala sve od sebe. U dramatičnoj završnici nekoliko čamaca zapelo je na stijenama, Adventure net je izgubio prednost nad konkurencijom s kojom se po putu benhurovski žestoko mlatio i završio na trećem mjestu. Svisci, Minka i ja onesvjestili smo se od uspjeha. SuperG pomogla je osvojiti broncu! Prva medalja za Svisca! SuperG se, naravno, osjećala kao užasna smetnja koja je singlehandedly prouzročila fuj broncu, ali ju je zabavljalo za promjenu veslati sa ženskama. Minka i ja smo joj rekle da se izvoli prestat žalit i zatim ju poslale na ručak kako bismo u miru razradile idući korak u njenoj karijeri i odlučile za koje ćemo ju pare iznajmiti kojem klubu na sljedećoj utrci. Zvijezda je rođena. Tko ju želi u svom timu, nek se javi u komentare. Što se tiče načina plaćanja ,ljudi smo, dogovorit ćemo se...... |
Vrlo jednostavno, Otac je kriv. On mi je otkrio tipku REC. Maglovito se sjećam eksperimentiranja s kazetama, pokušaja hvatanja zvuka s britanskog MTV-a, najvažnijeg izvora glazbe koji sam tada imala. Pa kupovanja prve kazete za 100 kuna. Springsteen, najveći hitovi. Mini liniju dobila sam s +/- 15 godina. Čudo neviđeno. Dva zvučnika visoka 30 cm, daljinski.... MTV je tada već bio kodiran, a njemačke verzije jednostavno nisu bile tako dobre. U radiju sam uvijek držala spremnu praznu kasetu, najčešće TDK ili Sony, 90 minuta. Kada bih shvatila da nemam praznu kazetu nastala bi grozna panika i kopanje po novčaniku. Obično sam ih kupovala u centru, dok sam išla ili se vraćala iz škole- u većim dućanima su bile jeftinije. Redovito sam slušala glazbene želje i mogla sam vraški brzo birati brojeve radio stanica. Ovisila samo milosti i nemilosti DJa, ali uglavnom sam dobila što sam htjela. Dosta pjesama s tih kazeta je iz 80ih. DJi koji su tada radili, mladi kršni momci, voljeli su se glazbeno prisjećati 80ih, vremena kad su bili još mlađi i ne tako kršni. A ja sam se slušajući njihov izbor prisjećala ono malo televizije što sam zapamtila iz 80ih- spotova. Pune kazete su uredno, kronološki, slagane u kutiju. Po zadnjem popisu, ima ih blizu 140. Ne znam točno kad sam ih prestala snimati, ali bile su u opticaju još par godina nakon što sam dobila ......... kompjuter. Nazvala sam ga Sean. Svijet pod prstima. Dial up. Ogromni računi. Besane noći. Crvene oči. Napster. Neovisnost. Mp3i na kile, litre, tone, koji god želim i kad god mi padne na pamet. Nije ni to trajalo vječno, Napster su zatvorili. Snalazila sam se na drugim siteovima. Počela sam kupovati diskete, trebala mi je hrpa disketa za tisuće fotografija, tekstova, stripova. Srećom, na poklon sam dobila pržilicu. Zatim je knjižnica počela posuđivati cde. Ripanje mp3a. Kupovanje praznih cda, nalaženje najjeftinijih dućana, povećavanje broja kutija u kojima su se skladištili. Sve ovo vratilo mi se u samo nekoliko trenutaka nakon što sam razgledala hard drive kojeg je Piano man dobio na poklon. 250 gigabajta. Made by Verbatim. Imam puno njihovih disketa. Negdje. Dok sam tako razmisljala o maniji skupljanja glazbe koje je počela s REC tipkom, kompjuter me obavijestio kako je gotov download kiča 80ih. Stavila sam te mp3-e na svoj usb od čak 1 GB, što je točno koliko prostora ima na D driveu moje 98ice koja je sa mnom preživjela Napster, diskete i cde, ali i kazete. Good times. |
A world of no! Buffy,the vampire slayer Priznajem, jedna sam od onih ljudi koji uglavnom ne mogu reći NE, jer se boje uvrijediti onog kome taj NE ide. Zbog toga stalno dobivam robu koja mi se ne sviđa i ne paše mi, slatkiše koje ne volim, časopise Jehovinih svjedoka, letke mormona i knjige Hare Krišna. Važnosti te riječi postala sam vrlo bolno svjesna prije godinu i pol, kad sam zamolila prijateljicu za uslugu- prijevoz. Imala je loš dan, ali nije otvoreno rekla da joj je tlaka da me vozi, već je išla to odraditi preko volje i sve je rezultiralo višemjesečnim međužupanijskim incidentom. Tada sam rekla sebi da moram biti odlučnija, kao da skidam flaster ili depilacijsku traku, kako bi se događalo što manje problema.To je rezultiralo s još robe, još tiskovina i vrlo uvrijeđenom rodbinom, koju boli što ne želim njihove konjske lijekove, krov nad glavom, usluge pranja i peglanja, pileće zabatke i slično. Onda sam ipak skupila nešto više hrabrosti i počela govoriti NE na poslu, jer sam htjela postaviti granice u količini posla koja me stiže i provođenju vremena s ljudima koje ne volim. Kolege i šefovi su se kolektivno uvrijedili. Shvatila sam da sam grozna u međuljudskim odnosima i uvukla se ispod kamena. Počela sam kontemplirati svemu i svačemu, pa i o odbijanju. Teško je reći ne ljudima koje ne poznaješ, a rođacima i prijateljima još i gore. Osjećaš se kao da šutaš štene. Naravno, ljudi se ne uvrijede svaki put kad im kažeš NE, ali neugodno često ih vrijeđa nešto za što ja mislim da ih neće uvrijediti, a ne vrijeđa odbijanje onoga oko čega u strahu okolišam i okolišam i okolišam. Jednostavno im ne mogu objasniti kako ja to vidim i zašto ja smatram da to uopće nije grozno i izvesti to bez trajne štete. Prošli tjedan, zasićena mnogim stvarima, odlučila sam da je vrijeme za novi krug NE-ova, odbijanja, cipelica, pisama koje dostavljaju patke i drugih stvari. Opet je pošlo ukrivo. Jedna osoba me naljutila, a istresla sam se na drugoj. Počelo je s “ne šalji mi ovako glupe forwarde”. Ok, odvratila je PenPal, prijateljica iz srednje, nije bed. Ohrabrena, krenula sam korak dalje i rekla joj nešto što joj već dugo pokušavam bezuspješno objasniti. “Ne nosi mi bombonjere. Neugodno mi je što trošiš, a osim toga želim tvoj posjet, a ne slatkiše." Ona je odvratila “Ok, neću trošiti na nekoga tko ne zna cijeniti prijateljsku gestu”. Došlo mi je da iskočim iz kože. Bilo mi je zlo, doslovno. Nazvala sam ju da rasčistimo, kaže da se ne ljuti. Vjerovat ću joj, dosta mi je svega. Uvijek se sjetim kako sam u čudu sam gledala kolegicu s faxa kad mi je otkrila da se neželjene muške pažnje baš uvijek uspješno riješi s ove 3 slatke riječi : “Stvarno nema smisla”. Da se nije upravo odselila u UAE, mislim da bih otišla kod nje na kratki tečaj “kako reći ne i preživjeti”. Ne uspijeva mi reći NE i gotovo. Dok se nešto ne promijeni, mogu samo ponavljati pred ogledalom i vježbati za stvarnu situaciju. Ne, ne želim opet slušati o tvom dečku, ispričala si mi baš sve što si imala. Ne želim pozivnicu za uskršnji party, ne zanima me ni 0,0001 posto. Ne želim izaći s tobom. Ne, ne želim u tvoju molitvenu skupinu koja se sastaje utorkom. Ne zanima me sin kume tvoje frizerke. Ne želim živjeti s tobom. Ne nosi mi bombonjere. Ne želim da mi nađeš administrativni posao. Ne želim jesti tone prekuhanog povrća. Ne, ne želim opet slušati o tvom dečku....... |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |