|
|
U mjesecu parenja mačaka jos jedna propala, ali poučna ljubavna priča. Ide nekako ovako..... Piano man godinama je zarađivao putujući Europom u svom vjernom Jurišniku, četverokotačnom trasnporteru. Zatim je odlučio postati superozbiljan poduzetnik,isključivo se baviti onim čime je ranije kratio vrijeme i, između ostalog, nabaviti veći auto. Prije dvije godine tako je nabavio Francuza. U prijašnjem životu Francuz je prevozio meso. Piano man pito je Prvog vlasnika zašto se rješava tako dobre stvari. On je odgovorio „Želim veći auto“. I ubacio u pogodbu nešto mesa. I tako su Piano man i Francuz krenuli zajedno po Europi. Preživjeli su snijeg, led i žegu, vidjeli mnoga zanimljiva mjesta. A zatim je Francuz pokazao svoju srednjodobsku hirovitu narav. Stao bi negdje nasred ceste, a kad bi ga se dovuklo kod mehaničara odjednom proradio kao da se ništa nije dogodilo. I tako nekoliko puta. Nakon mjeseci gunđanja o elektornici, razlikama u kvaliteti između novih i starih proizvoda i sličnog Piano man je sa preostalim živcem krenuo u prodaju. Gledao je oglasnike, mjerio aute koje je vidio na cesti, zanosio mišlju o lijepom, polovnom, ogromnom autu u koji stane cijela aparatura, pa još i detalji koji čine putovanje ugodnijim. I tako je konačno došao dan kad se pojavio čovjek zainteresiran da Francuza učini dijelom svog voznog parka. Divio mu se sa svih strana i zatim pitao Piano mana zašto se rješava tako dobre stvari. A on je, ne trepnuvši, rekao „Želim veći auto“ . I ubacio u pogodbu gratis vlastiti cd. |
" A civilized divorce is a contradiction in terms", rekao je De Vito u jednoj zabavnoj crnoj komediji. Nisam sigurna da se posve slažem s De Vitom, ali razumijem ga definitivno. Od prije nekoliko mjeseci po prvi put gledam jedan „razvod“ iz prvog reda. U današnjem postu žanra sexigrad-ljubavnaasfaltu-muškarcisuizbirtiježenesusplaca-nekaglupostulijevomgornjemkutustranice dnevnihnovinaurozomilicrvenomokviru pisat ću, dakle, o prekidu i njegovim groznim posljedicama. Bivši par nazvat ću, vrlo inventivno, Majkl i Ketliin. Mladi, lijepi, uspješni, zabavni, jako dobri zajedno.......i više nisu skupa. Drama elizabetanska totalna. To je drugi prekid koji me pogodio. U onom prvom, od prije pet godina, jednu stranu nisam ni poznavala, ali sam slušala o eroziji te veze mjesecima. Kad je došlo do skupljanja stvari iz stana dok je onaj drugi vani, već sam se deprimirala za oboje. Bio je to "bu, šmrc" prekid. Ovo sada je "što, jao" prekid. Naime, Majkl i Ketliin su već prije nešto više od godinu dana prekinuli, onako za zagrijavanje. Zato ih nisam uzela za ozbiljno kad su to opet učinili ove jeseni. I čekala sam da se pomire. Čekala, čekala.....kad sam shvatila da neće biti ništa od toga, već je odjavna špica bila krenula. Pogodilo me to ravno u glavu. Kao nakovanj iz crtića. Ne znam za njih, ali ja cijelu stvar još nisam preboljela. Osim tuge, the prekid mi je donio i fuj logističke probleme. * U posjete idem duplo češće, što mi oduzima vrijeme i novac. Moram se domišljati kakvu sitnicu da donesem i paziti da pravu bocu vina dam onome kome je namijenjena. * Frustrirana sam dvostruko. Jedna strana šuti, a druga ne. Jednu silno želim pitati kako i zašto se dogodilo ovo ili ono, a drugoj pokušavam objasniti da nešto ne znači nužno nešto drugo, ali uglavnom u tome ne uspijevam. I izlažem se velikoj mogućnost da doživim fizički napad. *Sve loše vibre koje lete zrakom između bivših ljubavnika izaziva u meni analitičke porive. U najboljoj maniri savjetnice Troi poželim sjesti s njima u praznu sobu na nekoliko sati i natjerati ih da pretresu svoje probleme kako bi te vibre nestale i kako bismo svi bili hepi kao djeca cvijeća, a ne osjećali se napucano ili kao dijete razvedenih roditelja. Alternativno, poželim oboje ispljuskati i zaključati u gumenu sobu te pustiti da se sami obračunaju, jer mi se čini da bi mi bilo lakše samo s preživjelim. Osim toga, uspoređujući to što su mi rekli često razmišljam o komunikaciji. Što nije loše, jer je to glavna tema mog faksa i diplomskog rada, pa me dovodi in touch sa strukom. Ali me i dalje frustrira, jer oni očito koriste iste riječi, ali s posve različitim značenjima. *Moram paziti što govorim pred kime. U teškim situacijama ponekad se okrećem sivom humoru, a neka od tih fora mogla bi lako nehotice uvrijediti. *A Oscar za najbolju zen-izvedbu ide..... Koliko god su oboje razumni i racionalni, ponekad se boje da sam na strani onog drugog. Prvo se uvrijedim, a zatim se pokušavam ponašati u najboljoj švicarskoj maniri. Gledam na sat i jedem čokoladu dok ih to ne prođe. *Moram prekrojiti raspored. Kako su oboje lijepi, zabavni i zaslužni za štošta, uvršteni su u moju knjigu pravednika, to jest „onih koji će besplatno moći odsjedati u mojoj vikendici jednog dana kad konačno bude moja“. Samo, to će očito raditi s novim partnerima. Treba zato paziti da ne dođu na more u isto vrijeme. Imam osjećaj da taj susret, za razliku od istoimene pjesme Gwen Stefani, ne bi bio kul. Da su znali u što me uvaljuju, volim misliti, bili bi obazriviji. Ovako svi patimo, a to će se nastaviti još neko vrijeme. Dragi čitatelji, kad vam padne na pamet da napucate svog partnera, razmislite malo kako će to utjecati na vaše prijatelje i učinite pravu stvar. Bolje da je nesretna jedna osoba, nego tri ili više. |
Ja sam Candy i ovisna sam o seriji Doctor Who. Sve je počelo prije gotovo dvije godine- ja sam bila znatiželjna, a poznanici opskrbljeni. Znate kako to već ide. Gospa od downloada, prijateljica i susjeda Super G te akademski građanin par exellence, proslijedila mi je dvije posve nelegalno nabavljene sezone te serije. Ona je Doktora gledala još kao mala, ja nikad. Znala sam da je serija zabavna, kultna, dugovječna, omiljena generacijama, ali najviše me zanimalo kako doktora glumi mladi Škot David Tennant. (Kako sam uopće saznala za Davida Tennanta, ne mogu se nikako sjetiti. Inače, glumio je Casanovu u mini-seriji koja se snimala u Dubrovniku, a čak na minutu se pojavio i u četvrtom Harryu Potteru.) Bilo je kasno proljeće, vruće, a ja sam se bavila nekim akademskim stvarima. U pauzi akademskih stvari prvo sam pogledala Casanovu, zatim prešla na Doktora. Sezonu dva, kad je Tennant preuzeo ulogu od Christophera Ecclestona. (Navukla sam se u roku odmah, pa pogledala i treću sezonu i prvu. Dobro, to je serija za mladež, ali stvarno je odlična. Glavni lik, usamljeni dugovječni tip, posljednji od svoje rase, putuje kroz prostor i vrijeme u drvenoj plavoj kutiji i stalno upada u nevolje. Spašava planete i civilizacije provaljujući fore i pobjeđuje grozna stvorenja. I puno trči. Užasno puno trči. Društvo mu prave lijepe i mlade djevojke, koje mijenja ko čarape. Ali to je u redu jer se i sam Doktor mijenja. Svako toliko ulogu preuzme drugi glumac, čisto da bi stvar bila zanimljivija. What's there not to love ? Nedavno sam, opet u pauzi akademskih gluposti, pogledala i četvrtu sezonu. I sad se bolno dosađujem. Dosađivat ću se još dugo-nakon što se snimi nekoliko specijala, nove epizode stižu tek 2010. godine. A Doktora će glumiti netko drugi- Tennant odlazi. Buhu. (Osim što se dosađujem i tugujem. Kao što kaže jedan natpis na majici, nikad ne zaboraviš svog prvog Doktora. Ekscentričan, energičan, lud, duhovit, zabavan, šarmantan, a po potrebi i nemilosrdan i hladan ko glečer. Ah. Šmrc.) U pokušaju da prebolim sve navedeno jednu ovisnost otupljujem drugom. Jedem puno slatkog. |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |