U mjesecu parenja mačaka jos jedna propala, ali poučna ljubavna priča.
Ide nekako ovako.....
Piano man godinama je zarađivao putujući Europom u svom vjernom Jurišniku,
četverokotačnom trasnporteru.
Zatim je odlučio postati superozbiljan poduzetnik,isključivo se baviti onim čime je ranije kratio vrijeme
i, između ostalog, nabaviti veći auto.
Prije dvije godine tako je nabavio Francuza.
U prijašnjem životu Francuz je prevozio meso.
Piano man pito je Prvog vlasnika zašto se rješava tako dobre stvari.
On je odgovorio „Želim veći auto“.
I ubacio u pogodbu nešto mesa.
I tako su Piano man i Francuz krenuli zajedno po Europi.
Preživjeli su snijeg, led i žegu, vidjeli mnoga zanimljiva mjesta.
A zatim je Francuz pokazao svoju srednjodobsku hirovitu narav.
Stao bi negdje nasred ceste, a kad bi ga se dovuklo kod mehaničara odjednom proradio kao
da se ništa nije dogodilo. I tako nekoliko puta. Nakon mjeseci gunđanja o elektornici, razlikama
u kvaliteti između novih i starih proizvoda i sličnog Piano man je sa preostalim živcem krenuo u prodaju.
Gledao je oglasnike, mjerio aute koje je vidio na cesti, zanosio mišlju o lijepom, polovnom, ogromnom
autu u koji stane cijela aparatura, pa još i detalji koji čine putovanje ugodnijim.
I tako je konačno došao dan kad se pojavio čovjek zainteresiran da Francuza učini dijelom svog voznog parka.
Divio mu se sa svih strana i zatim pitao Piano mana zašto se rješava tako dobre stvari.
A on je, ne trepnuvši, rekao „Želim veći auto“ . I ubacio u pogodbu gratis vlastiti cd.
Post je objavljen 16.02.2009. u 10:05 sati.