/
ponedjeljak, 27.10.2008.
Zimski
ponedjeljak, 27.10.2008.
Zimski
|
Zima. Ne volim ju. Hladna je, mokra, mračna i nezaobilazna. U zadnjih pet dana dogodila su se dva grozna zimska znaka koja su me bacila u totalnu dperesiju : - na radiju sam čula božićnu reklamu - pomaknuo se sat Božić u listopadu ? Kažu trgovci da ne smiju zastajat za kolegama, ako jedan stavi božićne ukrase i ostalo, moraju i drugi. Uh, da mi se dočepat tog tipa što je započeo trend i natući ga. Do nedavno hodali smo u kratkim rukavima, čak i tu na sjeveru, a sada nas uvjeravaju da našem namještaju trebaju lampice. Dok su zvonila zvonca u reklami, a umilni glas govorio kako je pravo vrijeme za ovo ili ono osjećala sam se kao tip iz knjige About a boy. Sluđeno. Dva dana nakon toga u šumi sam skupljala kestene i uhvatila se kako pjevušim Christmas song. Znate ono, chestnuts roasting on an open fire... Užasno me sram, ali priznah ovo jer sam sigurna da nećete širiti dalje. Što se sata tiče, dajte mi reflektor a la Batman ili se odmah selim na jug. Mrak znači da će uskoro početi kiša, koju će u budućnosti zamijeniti snijeg, kojeg se bojim ko šnicl vilice. A bit će i hladno, pa su zato čim je došao prvi dan jeseni posvuda izložene zimske jakne, duge i debele. Iz balonera u jaknu i skijašku masku. Nema međufaze. Što ti je život na sjeveru. Treba psiho-fizički izdržati do siječnja. Moram početi nečim kratiti duge i grozne zimske dane. Ima li tko Pletenje za dummies ? |
- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 20.10.2008.
Zao, glup i ljut
|
Otkad sam u sinusnoj karanteni bacila sam se na književni pothvat. Čitam monumentalnu viktorijansku/modernu sapunicu o pjesnicima i znanstvenicima, kompleksnu, dugačku, impresivnu. Vrlo poznatu i još k tome ekraniziranu. Guštam ja tako, a onda me, teška poput kompleta Enciklopedije Britanike, u pauzi između dva poglavlja odjednom udari spoznaja da sapunica ima i u pravom svijetu i da uopće nisu zabavne, niti majstorski izvedene. Gospođa Majka pripomene mi, onako ovlaš, da su susjedi i kolege opet kreativni. Opet me,naime, tračaju. Kod kuće, gdje nisam već godinu dana. Opet razni ljudi pričaju o meni, iako se ne poznajemo i ne sjećaju se više ni kako izgledam. Kao da susjedi nisu bili dovoljni, sad i kolege pričaju totalne gluposti i neistine, s velikim uvjerenjem, šire ih naokolo. Antene im pokupe nešto, pa to nešto počnu prenositi i dodavati svoje ekstrapolacije i onda odjednom Kad sam čula prvo mi je para izašla van na uši. Onda sam režala po kući. Nakon toga rastrala sam nekoliko jastuka i zgnječila više kifli. Je li moguće da je moj život svima toliko zanimljiv ? Prate li baš svi bez daha što radim, gdje radim, za koliko radim i koliko dugo radim ? Moraju li baš uvijek zamišljati najgore scenarije, vjerovati da sam pobjegla od kuće trudna s brazilskim mornarom ili akademski osramoćena ili da sam se pridružila militantnim ekolozima? Da otputujem iz države na tjedan dana vjerovatno bi se pročulo da su me protjerali jer sam, za kratke novinarske karijere, upala u loše društvo i švercala oružje i kokain iz Mađarske za Rumunjsku. Iz sela očito možeš otići, ali nikada nećeš dovoljno daleko pobjeći. Ljudska glupost i zloća brzinom misli prelaze granice vremena i prostora. Razmišljam o tome na mahove cijelo popodne, pitam se ZAŠTO, ali znam da mi nitko neće uspjeti objasniti tajne kreativnih umova sugrađana. Pokušavam odustati i opustiti se, live and let die, jelte, ali ne ide. Jednostavno ne ide. Zatim moja frustracija dobiva novi oblik, koji uopće nije zreo niti zen. Zamišljam kako se rješavam ljutnje bušenjem guma, fizičkim napadom, uništavanjem nasada povrća, bacanjem jaja. Mjerama koje daju instant olakšanje i mjerljive i vidljive posljedice. A onda mi sine. Mogla bih jednostavno napisati knjigu. O mojem selu malom i ljudima u njemu. Bez ikakvog preuveličavanja u zapletu. S pravim imenima. TO bi bila stvarno dobra sapunica. |
- 09:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 15.10.2008.
Sluz 2
|
Sinusi. Mnogi ljudi imaju problema s njima, ali nikad ikad mi nije palo napamet da ću ih imati i ja. Otkako mi je liječnica to nesretno objavila u ponedjeljak nastojim bolje upoznati male zafrkante, pa sam se bacila na istraživanje. Sada ih čak znam i objasniti. Sinus kuta je omjer između hipotenuze i najdulje stranice. Ne, šalim se. Ali zašto je taj omjer ikome bitan i dalje mi je nejasno, a kad ne ležim budna noću i razmišljam o tome, muči me druga stvar- zašto su sinusi tako prokleto osjetljivi ? Usput, sinusa ima tri para, a zašto služe nije baš najbistrije. Zna se tek ovo : lijekovi dva tjedna te još tri do pet dana kućnog pritvora. Sad totalno ličim na moju mačku Đuricu. Prije nekoliko godina imala je gadnu nesreću (Pas, auto, vanzemaljski eksperiment, tko će ga znat. Ne usudim se pitati, a ona ne želi reći.) Otada na jedno oko slabo vidi, a nos joj ne radi. Kako ne može puhati nos, puše balončiće sluzi, često kiše, a šmrklji lete okolo u najnezgodnijim situacijama. Opet, tješim se, moje stanje će jednom ipak proći. Do tada....treba li tko sluzi ? |
- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 13.10.2008.
Sluz
|
Snašlo me. Prehladih se gadno. Pet dana traje i ne popušta. Proizvodim sluz ko polje puževa. Nisam pojma imala da u čovjeku toliko sluzi može bit i u tolikom rasponu boja. Kako ponižavajuće za novinara rubrike Zdravlje......   “Spring is not the best of seasons. Cold and flu are two good reasons; wind and rain and other sorrow, warm today and cold tomorrow. Whoever said Spring was romantic? The word that best applies is frantic!” “Chain letters are the postal equivalent of intestinal flu: you get it and pass it along to your friends” “People get so in the habit of worry that if you save them from drowning and put them on a bank to dry in the sun with hot chocolate and muffins they wonder whether they are catching cold.” “A person often catches a cold when a mother-in-law comes to visit. Patients mentioned mothers-in-law so often that we came to consider them a common cause of disease in the United States.” Thomas Holmes quotes “Skiing: the art of catching cold and going broke while rapidly heading nowhere at great personal risk.” |
- 10:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.10.2008.
Felicity se omužila
|
Mjesec dana hvalila sam se uokolo kako idem na svoje prvo pravo vjenčanje. Onda me Super G upozorila da mi to baš i nije prvo vjenčanje- jednom sam bila na crkvenom vjenčanju, jednom na afterpartyu, a feštala sam i na i djedovoj svadbi. Ipak, vjenčanje od ovog vikenda imalo je sve potrebne sastojke da bih ga smatrala "pravim"- okupljanje kod mladenaca, plus 100 ljudi, bijela vjenčanica, ples do zore, ružmarin, suvenir, 5 jela, bend (zapravo 2 benda)... Plus, kako smo Super G i ja pratili ljubavnu priču gotovo od samog početka, vjenčanjusmo se posebno veselile. Nakon kišnog i hladnog početka dana stižemo na pre-party baš u vrijeme kad se razvedrilo. Uzduž ceste gomila automobila okićenih s balonima, a na svakom krovu boca rakije. Ručno oslikana by otac mladenke. Preskačem lokvice, a već u dvorištu kod mladenaca desi se peh- zgulila mi se guma s lijeve pete. Čujem zvuk svojih koraka, ništa-tup, ništa-tup, i totalno se sramim što zvučim kao jednonogi gusar. Križno rebrasti svod, barokni namještaj, malko hladnjikavo. Fotke nam loše uspijevaju jer iako je dosta mračno mladenci su u punom sjaju kamere. Jedina svjetovna pjesma svirana na orguljama je Cesarica. Pokušavam se sjetiti jesu li me štikle uvijek klale ili se samo ovaj put čudno ponašaju. Izlazimo van i na prilazu mrtvačnici, kako bi crkva bila u pozadini, okidamo grupnu snimku, takozvanu vatrogasnu, pa trčimo u hotel. Super G i ja hvatamo loša mjesta, u slijepom crijevu dvorane gdje ne vidimo mladence, ali nakon što počne posluživanje otkrivamo čari smještaja- imamo masu hrane samo za sebe. Štikle prestau bit teško podnošljive, možda zato što su stopala toliko iskrivljena da su ugodno utrnula. I onda mi još vosak pokapa torbicu. I tako kreće - kolači, palačinke, juha, plata, svinja, janje, gulaš s nemoguć dobrim knedlama na pari.....ne mogu pojesti od svega koliko bih htjela jer želim probati sve. Žao mi je što nemam tuperver. Izmjenjuju se tamburaši i pop-rockeri, mladenci su cijelu noć na nogama ko da su na steroidima. Uvijek dosljedna, ne plešem u javnosti, ali činim fatalnu grešku koja je odmah ovjekovječena- nekako se nalazim u djevojačkom kolu na Severininu pjesmu o prijateljicama. U ponoć nastaje urnebes- Mladenac je Mladenki priredio iznenađenje- doveo je njenog novog omiljenog pjevača i njegov bend. Mladenka plače od sreće, i meni oči zasuzile od romantike trenutka. Nastavlja se ples, gomila gubi sve kočnice, hotel se trese od vibracija. Zatim počinje interaktivni dio- torta, pa hvatanje buketa i podvezice. Prvi put prakticiram hvatanje buketa, a sve žene u grupi uopće mi nisu dobar uzor, kad je buket krenuo prema nama, skoro su se razmaknule. U drugom bacanju herojski ga hvata Super G, nakon čega pleše s Tipom od Podvezice. Pred kamerom, naravski. Sada je totalno traumatizirana. Oko 3 sata već jako osjećam posljedice tjedan dana neispavanosti, ali hrabro skidam štikle iza 4, a odlazim spat tek blizu 5. I tako se Fellicity Shagwell omužila, kako bi rekla Marisi Dobro je bilo. Još nisam došla sebi od svog prvog pravog vjenčanja. Dok vi ovo čitate, ja tvrdo spavam. Kao bonus, jedan dobar citat o vjenčanjima.....posebno mi je simpatičan zato što nijedno vjenčanje na koje sam išla nije bilo nimalo slično  :What am I doing? Weddings are insane torture con¬cept. Torture-victim guests (though not, obviously, on same scale as Amnesty International clients) dressed up to nines in weird things such would never wear normally e.g. white tights, having to get out of bed practically in middle of night on Saturday morning, run round house shouting 'Fuck! fuck! fuck!' trying to find old bits of wrapping paper with silver on, wrap up bizarre unnecessary gifts in manner of ice cream- or bread-makers (destined for endless recycling amongst Smug Marrieds, as who wants to lurch home at the end of the evening and spend an hour sieving ingredients into giant plastic machine, so when wake up in morning can consume entire giant loaf of bread on way to work instead of buying chocolate croissant when get cappuccino?), then drive 400 miles, eating petrol-station wine gums, vomit in car and be unable to find church? Look at me! Why me, Lord? Why? Looks as if have started period in weird backwards-way-round way on dress. |
- 09:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 01.10.2008.
A la Montignac
|
Tajna njegova uspjeha je u tome što govori ljudima da jedu i piju da bi smršavili. Na tu fintu prodao je 20 milijuna knjiga u 45 zemalja svijeta, a jedina nacija koju uopće ne zanima njegovo evanđelje barbarski su i debeli Ameri (naravno). Svojim najboljim djelom smatra knjigu o debeloj djeci, ali ta je upravo i njegov najveći neuspjeh- nijedna majka ne želi priznati da ima takvo dijete. Osim kuharica ima i liniju organskih proizvoda, godišnje održi 50-ak predavanja po cijelom svijetu, radi u institutu u Ženevi, živi u avionima i hotelima pa priznaje da je već umoran. Ime mu je Michel Montignac, a jučer je održao promociju kuharice za Hrvate u vrlo chic klubu Wine& Gastro Academy. Šampajac, vino, sir i ostalo, jelte. Bilo je zanimljivo. Tip kao da je ispao iz knjige Talk to the snail Stephena Clarkea, odnosno utjelovio sve stereotipe o Francuzima. (Francuzi uglavnom nisu debeli, vole jesti i piti, uglavnom su u pravu...) Osim toga, može satima pričati o svojoj filozofiji, ali uza svu (francusku) taštinu vrlo je pristupačan i strpljiv. Na predstavljanju su se služila jela po njegovim receptima, čemu sam se veselila otkad sam pročitala poziv. Nažalost, najeli se nismo. Trebala sam znat da se, kad se radi o održavanju težine, hrana služi u čašicama za uzorke. |
- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
