/

ponedjeljak, 24.09.2007.

Ronjenje u Rovinju

20 ljudi, 6 metara dubine Petnaestak zaposlenika jedne nepoznate hrvatske tvrtke poželjelo je provesti zabavan vikend uz sportsku aktivnost. Odlučili su se za ronjenje, zato što su na raftingu već bili. Pozvali su svoje partnere, rođake i prijatelje i ugovorili smještaj u Poreču i ronjenje u Rovinju. U petak navečer na vilu u Poreču invaziju je izvršilo 5 ili 6 automobila. Impresionirani smo bili već na ulasku,pogotovo rotirajućim svjetlima koja su pratile otvaranja kliznnih dvorišnih vrata. 3000 kvadrata posjeda, 1000 kvadrata stambenog prostora. Dinastija Bazen, stol za ping pong, dovoljno kuhinja i WCa, veliki parking i pas ptičar u dvorištu. Ah, da, i sova koja voli sjediti uz bazen. Pidgwidgeon Preskočit ću dio o pijenju, jedenju i partijanju i krenuti na bitno ;) Iduće jutro krenuli smo prema Rovinju i centru Valdaliso. Ljubazni Šef centra nam je održao "uvodno predavanje" o opremi i logistici i upravo kad nas je sve do jednog napustila hrabrost bilo je vrijeme za potpanje. abc Kao što znate, ronjenje zapravo nije sport, ali je navlačenje neoprenskog odijela extreman sport. Odijela Bez obzira na debljinu (3, 5 ili 7 mm), svima je trebala pomoć, a često i zalijevanje vodom. U mom slučaju su zadnji atomi snage napustili ruke kad sam navukla odijelo do blizine koljena. Krupnija ženskadija je imala odijela bez nogavica, u stilu Bond djevojaka, što im je omogućilo da se kasnije poštenu smrznu u moru. Nakon odijela i cipela dolazi zabavniji dio- teglenje. Za lakše potapanje se nadobudnog ronioca opaše utezima u vrijednosti 10% tjelesne težine. Nakon toga ga se obuče u prsluk koji nosi bocu. Zatim ronilac tegli tih 20ak kila opreme do obližnjeg mola, ne znajući da će mu kasnije biti još teže. Kada siđe u plićak dočeka ga instruktor i namontira mu peraje i masku.Vježbanje počinje. Pogled s mola U ovom trenu su se i neki dobri plivači prepali i trebalo mi je malko vremena dok se naviknu na disanje uz pomoć boce. Kad se ronioc početnik opusti i skuži tehniku, instruktor mu lukavo počne ispuštati zrak iz prsluka, time ga polako potapajući. Prije nego što se snađete, već plašite životinjski svijet na dnu. Naravno, sa svakim metrom dubine osjećate pritisak u ušima, što se riješi napuhavanjem bubnjića (kompenzacijom). Instruktor vas usmjerava, provjeravajući svako malo da li se osjećate dobro. Pokazuje vam sidra,rakove, šarene ribe i morske konjice, koji izgledaju kao da se dure jer netko cijelo jutro upire prst u njih i zatim ih podiže. Nadlijećete morske krastavce, travu i druge spužvaste tvorevine, potpuno blaženi, slušajući samo blubanje mjehurića zraka. Dno Ponekad iznad sebe vidite jato riba ili u plićoj vodi bezglavog plivača. I tako se ludo zabavljate pola sata,a zatim morate van. Izronite u onom istom plićaku, skinete maske i peraju, počnete se penjati na mol.....i odjednom osjećate kao da se sila teža pojačala 100tinjak puta i moraju vas vući van. Zatim, s nogma od pudinga, teglite opremu natrag prema bazi. Srećom, skidanje ide puno lakše. Nakon što smo se osušili krenuli smo u razgledanje Rovinja, gladni kao termiti.(ronjenje ubrzava metabolizam) Rovinj-volt Nakon još pijenja, jedenja i partijanja ( a i ping ponga, bazena i odbojke) u nedjelju ujutro smo krenuli iz Poreča, razgledavši prije toga centar, a stali smo i u Motovunu. A ja sam slala poruke "Pozdrav iz Motovuna" i dizala tlak prijateljima filmofilima. Brdo filmova Panorama-kaštel Motovun Suma summarum : Bilo mi je fenomenalno i ako ikako budem mogla, idem opet. Moguće da u mojoj boci nije bio samo kisik, osjećala sam se totalno nafiksano. Jučer sam u gradu srela kolegicu s faxa. Pitala me što radim,a ja sam, s ribama u očima, rekla kako sam prošli vikend ronila i da mi je bilo genijalno. Rekla je "nemoj se zaljubiti". Dobra primjedba, ali bojim se da je već kasno. Bila sam pola sata pod vodom, bez ikakvih trauma. Ja, koja nikad svojevoljno ne stavljam glavu pod more i koja se nikad ne kupam u vodi dubljoj od 160cm. OK zahvaljujem tehnološki naprednim suputnicima na ustupljenim materijalima

- 09:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 12.09.2007.

Reality blog soap / Kad sam imao 16

Jedna tinejdžerica, koju ne poznajem, zatreskala se u jednu macho plavušu, koju poznajem. To i nije toliko neobično, jer se u tu plavušu zatreskavaju svi. Ali ta tinejdžerica je o tome pisala na svom blogu. Što je sasvim u redu, jer tome blog i služi. Posve ne-u redu je bila moja reakcija kad sam čula za to. I zbog toga se ovdje sada javno ispričavam. Nasmijala sam se, odmahnula rukom i rekla nešto kao "djeca". (Da, krava sam. Muuuu.) Kasnije sam došla do tog bloga, pročitala ga i užasno se posramila. Dakle, tinejdžerica se osjeća onako kako sam se ja osjećala u njenim godinama, kad sam bila zatreskana u tipa kojeg su svi obožavali, a nije postojala ni šesnaestina šanse da mi se posreći. Točno znam kako se ona osjeća. Taj osjećaj je odvratan. I taj tip pomalo liči na tu macho plavušu, karizmom i plavim očima i time što je jednostavno previše cool. Tu nije toliko važno to što su i on i ona za nas dobrim dijelom mitovi koje smo stvorile same, a ne stvarni ljudi. Ono što me je oborilo je bilo to što je ona nešto poduzela u vezi toga. Napisala je predmetu svog obožavanja ponudu, no ta ponuda je odbijena. I sad to masa ljudi zna, uključujući one koji ju ne znaju, poput mene. Svejedno, jako sam impresionirana. Osim nje, znam samo jednu osobu koja je to učinila u srednjoj školi. I grozno mi je što ju potpuno razumijem i što koristim fraze poput "u njenim godinama" A najgroznije mi je što sam se bila nasmijala.

- 09:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.09.2007.

Natpisi

- 21:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #