|
|
Krenuli smo na godišnji u Italiju (iz Zg) i nakon 150 km doživjeli lakšu prometnu. U tom trenu godišnji je otišao u Honduras. Suvozač (ja) je mirno žderao Haribo medvjede dok je vozač (SuperG) pokušavao pročitati znak o skretanju. U isto vrijeme ispred nas se odjednom na dnu brda stvorila kolona i počeli smo kočiti. Bila sam sigurna da ćemo uspjeti stati. Sekunde su trajale kao godine, a te godine su jasno pokazivale da nećemo moći stati. Pomislila sam kako ćemo skrenuti desno u zaustavni trak, ali, naravno, kotači su blokirali i mi smo se relativno nježno i posve bez zlobe zabili u Volvo ispred sebe. TRAS. Miris guma, staklo, trzaj prema naprijed. Sad znamo što je Elvis mislio pod All shook up. Dolazimo (malo) sebi i mičemo se u zaustavni trak. Švicarska obitelj iz Volva,s 2 mala i 2 velika člana, ne radi dramu, razmjenjujemo podatke i fotografiramo štetu. Stavljamo trokut na cestu, ali iz nekog razloga ljudi se ponašaju kao totalni idioti. Želeći preteći ostale ulaze iza trokuta, voze do nas, čudom se čude skršenom autu koji stoji u zaustavnom traku i iznervirani se uključuju u promet navlačeći na sebe bijes drugih vozača. Baš svi koji prolaze kraj nas bulje u skršeni lijevi far i malko oštećenu haubu. Mičemo se još više u stranu bojeći se da će nas netko tko dolazi odozgo skupiti. Švicarci odlaze, čekamo policiju. (Komadići stakla lete prema nama s ceste kad god prođe nešto nešto veliko i brzo.) Dolaze nakon 2 sata i zaključuju da nemaju posla. Vozimo prema Rijeci u potrazi za limarom. Vidim strah na licima vozača oko nas. Bila sam sigurna da će haubu trebati samo malko naravnati, ali trebalo je staviti posve novu. Pa ovo, pa ono, pa lijevo, pa desno..... 5 dana kasnije i 9200kn manje dolazimo do Italije na jedno popodne. Pino (brat SuperG) odustao je od festivala uličnih glazbenika zbog loše zarade i krenuo prema jugu. A onda su nazvali Švicarci i rekli da su njihove ogrebotine procijenjene na 2000 franaka jer imaju parkirne senzore ozada. Što se tiče godišnjeg nije sve propalo, sunce i more smo doživjeli, fino smo jeli i pili, ali između tih distrakcija osjećaj je bio bljutav. Iako je prošlo već 13 dana, povremeno sam paranoična dok se vozim u autu. Bilo kojem autu. Još mi ne ide u glavu kako se baš SuperG (od svih ljudi na svijetu) prometno unesrećila. Uz nju se osjećah 120% sigurno. Eto, ljudi moji, tako je bilo na pompozno najavljivanom godišnjem. Ah da, kratko prije nesreće uključih svoj mp3 player u radio i preskočih pjesmu Accidents will happen Elvisa Costella. Da ne izazivam. Tko zna što bi se dogodilo da smo je poslušali. |
Candystore odlazi na vrlo cool godišnji! Pravac- Italija,festival uličnih umjetnika od 17 do 26.8. u Ferrari. (U pratnji sam čovjeka koji svira na bocama, ako se možda pitate.) Kako se malo ali moćno društvo snašlo bez poznavanja jezika ? Da li su uspjeli prodati što CDa ? A zaraditi ? Jesu li dobro jeli i pili ? Provjerite početkom rujna kad se vraćamo sa riječima i slikama. Be cool |
Klon Barta Simpsona i ja upoznali smo se u srpnju. Mjesec dana smo izlazili u istom društu svakog tjedna.Pričali smo o sadržaju novačanika, partnerima (bivšim i sadašnjim), japanskim hororima i psima. Išli smo skupa na kupanje i slikavali lijevo i desno. Baš mi je bilo zabavno. Bart je zakon. Podsjeća me na prijatelje iz djetinjstva. Osim toga, zadnji put kad sam upoznala ljude na (njihovom) ljetovanju i ostala u kontkatu s njima.....bilo je prije 10 godina. Danas sam u kontaktima samo s jednim od njih dvoje. Uglavnom si šaljemo forwarde. Vrlo rijetko kratke mailove. Pustila nas volja. Bart i ja razmjenili smo brojeve mobitela,mailove,a dala mi je i adresu da joj pošaljem razglednicu s godišnjeg. Sezona se bliži kraju. Turisti se vraćaju na sjever, u kišu i normalan radni život, pa tako i dosta ljudi iz naše ekipe. Rekosmo da ćemo se naći u velikom gradu na kavi ili nečemu u budućnosti. U drugačijim okolnostima i vremenskim prilikama. Baš me zanima hoćemo li. (sad bolje shvaćam poruku filma Breakfast club ) |
Dok vi ovo čitate ja se već poprilično znojim i govorim stvari poput "S vaše desne strane..." te "S vaše lijeve strane..." Usput pokušavam biti cool, iako čitam s papira s natuknicama. Kao što sam lani glumila vodiča mladom paru iz Hamburga, te Nokia Manu iz Londona, ove godine me snašla (i na internetu našla) američka turistkinja, kolokvijalno znana kao Teta iz NYC. S njom ću provesti puno više vremena nego s prijašnjim e-pal-ovima, isplanirali smo 3 dana neprestanog trčkaranja naokolo. Prvo grad kao takav, zatim muzej, zatim vožnja po županiji, a na kraju i izlet na otok. Očekujem da će me do srijede u 15 sati, kad Teta iz NYC putuje niže niz obalu, vraški boljeti grlo. |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |