Marketing
Reality blog soap / Kad sam imao 16
Jedna tinejdžerica, koju ne poznajem, zatreskala se
u jednu macho plavušu, koju poznajem.
To i nije toliko neobično, jer se u tu plavušu zatreskavaju svi.
Ali ta tinejdžerica je o tome pisala na svom blogu.
Što je sasvim u redu, jer tome blog i služi.
Posve ne-u redu je bila moja reakcija kad sam čula za to.
I zbog toga se ovdje sada javno ispričavam.
Nasmijala sam se, odmahnula rukom i rekla nešto kao "djeca".
(Da, krava sam. Muuuu.)
Kasnije sam došla do tog bloga, pročitala ga i užasno se
posramila. Dakle, tinejdžerica se osjeća onako kako sam se
ja osjećala u njenim godinama, kad sam bila zatreskana u tipa
kojeg su svi obožavali, a nije postojala ni šesnaestina šanse da
mi se posreći.
Točno znam kako se ona osjeća.
Taj osjećaj je odvratan.
I taj tip pomalo liči na tu macho plavušu, karizmom i plavim
očima i time što je jednostavno previše cool.
Tu nije toliko važno to što su i on i ona za nas dobrim dijelom mitovi
koje smo stvorile same, a ne stvarni ljudi.
Ono što me je oborilo je bilo to što je ona nešto poduzela
u vezi toga. Napisala je predmetu svog obožavanja ponudu, no
ta ponuda je odbijena. I sad to masa ljudi zna, uključujući one
koji ju ne znaju, poput mene.
Svejedno, jako sam impresionirana. Osim nje, znam samo jednu osobu
koja je to učinila u srednjoj školi.
I grozno mi je što ju potpuno razumijem i što koristim fraze
poput "u njenim godinama"
A najgroznije mi je što sam se bila nasmijala.
Post je objavljen 12.09.2007. u 09:39 sati.