/

ponedjeljak, 31.07.2006.

Klasika

Bila jednom ženska po imenu Helen. Snimala je dokumentarce o Africi za BBC. Nakon toga počela je pisati kolumnu za Independent. Kasnije je ta kolumna uobličena u knjigu kojom je autorica namlatila hrpetine love i za koju je dobila toliko pohvala da su joj sigurno naotekli glava i ego. Još gore-knjiga je postala klasik. Dok je knjiga bila sveprisutna i nezaustavljiva uglavnom nisam imala želje da ju pročitam. Možda me odbijala i korica hrvatskog izdanja, sa grudnjakom,ružem i ostalim stvarima koje jednostavno vrište chick-lit. Sasvim sigurno sam bila sumnjičava zbog cijele fame. U međuvremenu sam ostarila i dopustila sebi chick-lit u obliku Jessice Adams (zabavno) te tart-noira Lauren Henderson (jako zabavno). Neki dan sam u knjižnici tražila knjigu koja će stati u moju vrlo malu torbicu i odlučila da je konačno došlo vrijeme za obračun s Bridget. Bridget Jones, naravno.Sjećate se nje. (Tko bi ju mogao zaboraviti. Gledala sam prvi film kad je izašao,najbolje se sjećam Colina Firtha i njegove kravate na sobove.) Pažljivim čitanjem korica uvidjeh da je prvi dio izašao prije ravno 10 godina (!!). I, kako se Bridge drži danas? Jako dobro,rekla bih. Knjiga je smiješna i zabavna i pročitah ju za 2 dana. Jako dobro napisano. A ono o čemu piše? Hmm. Dakle, Helen Fielding se ruga određenom načinu života, ali ga i bolno točno opisuje. Govori o svijetu 30-godišnjakinja koje čitaju self-help knjige, stalno su na dijeti, idu u shopping iz krivih razloga,imaju čudne obitelji i prijatelje, ozbiljno shvaćaju ženske časopise i iznad svega pokušavaju shvatiti muškarce (bezuspješno). Općenito, žive gotovo jednako zbunjeno kao kad su bile teenagerke. Sad dolazi problemčić. Moja generacija je odmalena dobivala iz medija i okoline informacije da žene zaista danas tako žive. Kako onda shvatiti knjigu kao karikaturu i smijati joj se ? Na pragu zrelosti (khm) i apsolventskog staža odlučih paziti da ne postanem karikatura i da jednog dana ne završim kao Bridge. Počela sam paničariti nakon a) mnogih šala o udaji u zadnje vrijeme 2) što mi je jedna 29-godišnjakinja rekla da imam puno godina, a mlađa sam od nje ( i to joj nikad ikad neću oprostiti) U tu svrhu posudih danas u knjižnici Bridget Jones: The edge of reason.

- 23:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #