/
srijeda, 30.11.2005.
PP
srijeda, 30.11.2005.
PP
|
Sheldon je pravi obiteljski strip sa www.comics.com. Glavni likovi su djed, unuk genije i patak Arthur, a ovaj nedjeljni strip sam izabrala zato što mi je dobro poznata ta situacija. Crta ga Dave Kellett, koji je odrastao čitajući Calvin&Hobbes, a ponosi se s 2 magisterija- art and history of cartooning. O sebi će Dave još reći da je stunningly attractive and not at all putting on weight as he moves into his 30's. Not at all.  http://img508.imageshack.us/my.php?image=sreirement0si.jpg |
- 12:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 28.11.2005.
Country
|
Volim filmove koji me uvuku u radnju - najbolja su zamjena za (nažalost) još uvijek nepostojeći holodeck. A volim i kad dobar film ima dobru glazbu koja prenosi atmosferu. Nakon filma u petak razmišljala sam kako mnogo ljudi koji me znaju ne znaju da volim Country,taj univerzalni soundtrack, pa sam to odlučila objaviti javno. (Usput,ako netko ima novije kompilacije country hitova ...) Razlozi zašto ga volim -Naslovi su u najmanju ruku osebujni, a usuput sažimaju priču *All the Guys that Turn Me On Turn Me Down *Did I shave my legs for this ? *Do You Love As Good As You Look? *Get Your Tongue Outta My Mouth 'Cause I'm Kissing You Goodbye *I Gave Her My Heart And A Diamond And She Clubbed Me With A Spade -Metafore,usporedbe i opisi Nitko se ne izražava kao pisci country pjesama *You're a fine piece or real estate and I'm gonna get me some land *I drove down a two lane road to a one horse town -Istina Country izražava apsolutnu istinu na istovremeno pomalo smiješan ili melodramatičan način. Prvo se textu smiješ, a onda počneš kimati glavom *I wish I didn't know now what I didn't know then *Barstools and babies don't mix *You can't call it cheating,she reminds me of you *Someday I hope you get the chance to live like you were dying. -Vožnja Ništa ne može tako efikasno prikratiti nekoliko sati u autu/busu kao country. Umjesto glupog filma s M.Dudikoffom odjednom vidim duge ceste, prašinu, planine i kaktuse, plavo nebo, novi početak,te najvažnije- dobar auto *I'm a 1000 miles from nowhere, time don't matter to me * Baby you can sleep while I drive -Tuga Neki vole fado, jer ih zasiti tugom i jadom bolje nego McDonaldsov hamburger top manekenku. Ja volim country. Znate kako kažu : kad pustiš country pjesmu unatrag vratiš svoj posao, prestaneš piti,pomiriš se sa ženom, odbjegli pas ti se vrati kući, a preokrenuti pick up ustane. Ultimativna Glazba bola. (radi punog efekta pjesmu donosim u cijelosti) *The lonesome Texas sun was setting low And in the rear view mirror I watched it go I can still see the wind in her golden hair I close my eyes for a moment I'm still there The bluest eyes in Texas are haunting me tonight Like the stars that fill the mindnight sky Her memory fills my mind Another town Another hotelroom Another dream that ended way too soon Left me lonely way before the dawn Searching for the strength to carry on Where did I go wrong Did I wait too long Or can I make it right For every heart you break you pay the price But I can't forget the tears In her blue eyes  |
- 09:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 25.11.2005.
Knjige
|
Svake godine u ovo vrijeme Knjižnica se rješava starih knjiga. Spakiraju par kartonskih kutija buduće bivše građe, napišu na njima "Otpis", a zatim ih prodaju po 5 kn. Ove godine me prodaja zatekla potpuno nepripremljenu. Uđem u Knjižnicu i počnem se lupati po glavi što nemam love uz sebe. U isto vrijeme, nekim čudom, sve se čini zanimljivo. Odjednom dobivam poriv da kupim Bourneov ultimatum ili Kao voda za čokladu ili čak Vampir Lestat ili nekog tanašnog McBaina. Sve ono što dolazi na popis "mogućih" za buduća čitanja, ali ih izguraju prioriteti. Kopam tako po knjigama, svim i svakakvim. Ima ruskih klasika na ćirilici, skraćene džepne Džejn Osten, knjige za djecu, priče o Vrlo rđavom dečaku, a ima i knjiga iz bibilioteke Supernova. Odjednom mi dođe toplo oko srca. To su bili (srpski) prijevodi SF djela koji su izlazili 80ih godina. Moj ujak je imao Artura Klarka, Ka spuštanju noći. To je bila prva SF knjiga koju sam držala u rukama, koliko se sjećam. Prva SF knjiga koju sam pročitala, kao mlađi osnovac bila je Zvezdane staze. Knjiga po prvom filmu iz serijala, onom u kojem kapetan Kirk i Enterprise moraju spriječiti golemi oblak da pojede Zemlju. Kasnije se otkrije da je u oblaku prva sonda koja su ljudi poslali u svemir, koja traži svog tvorca. Kopam dalje i čudim se kako neke stvari nisu završile u kontejneru za stari papir, a zatim se sjetim da u novčaniku imam 10 kn i jako se razveselim. Pokušavala sam otkriti o kojem kriteriju su birane knjige za otpis. Uspoređujući listiće vidim da ih ima nekoliko koje su zadnji put posuđene 2003, a manje su ili više pohabane. Dvije godine. Čini mi se to nekako premalo. Pružite šansu Miru, i to. Zatim odem do polica s knjigama na engleskom i provjerim je li Arthur Clarke još tamo. Jest. Zadnji put je posuđen lani. Provjerim i Raya Bradburya, čijeg Dandelion wine se želim dočepati neko vrijeme. Još je tamo. Možda do godine. Evo što sam kupila na ovogodišnjem sajmu otpisanih Peter Hoeg- Smilla osjeća snijeg Zimski krimić za hladne zimske dane. Po njemu je snimljen film s lijepom i dobrom glumicom Juliom Ormond i zgodnim i dobrim glumcem (a još je k tome i Irac) Gabrielom Byrneom. Jacqueline Susann- Dolina lutkica 2 (prvi dio je i dalje na polici) Klasik američke književnosti, ali i klasik ljubića. Hollywood, seks, droge i alkohol. Knjiga koja je 60ih uzvrpoljila Ameriku. Po njoj je snimljen umiven i pročišćen film. Temu filma je na svom albumu Drag preprepredobro izvela k.d. lang. Znači,imam te dvije, Huckleberrya Finna koji mi pravi društvo kod liječnika, Fannie Flagg i njen odličan roman Standing in the rainbow, kojeg sam morala staviti po strani zbog obveza,ali ga planiram posuditi ovaj tjedan; Obavijesti o kretanju brodova (po kojem je snimljen film kojeg je Nova reprizirala u nedjelju) i valjda ću negdje iza rokova u veljači krenuti sa svim onim što sam vidjela u Knjižnici u zadnje vrijeme i zapisala. A tu je i Gilbert Grape, koji je također neki dan bio na TVu. Help. |
- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 23.11.2005.
Besramna reklama
- 13:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.11.2005.
Suživot (People are strange)
|
Uvijek sam mislila da živim u sasvim običnom (prosječnom,dosadnom) kvartu sasvim običnog (prosječnog) grada. Nedavni razgovor s kratkotrajnim stanovnikom istog kvarta naveo me da se zamislim. Saznala sam neke stvari koje nisam znala o ljudima koji me okružuju. Mislim da bi mi bilo lakše da neke stvari još uvijek ne znam. Uglavnom, stvarni život zna biti jako sapunast. A ljudi su jako čudni. Susjeda 9 je izvalila da ne voli svog psa, koji je već u godinama, i da je to ustvari pas njene kćeri, koja se sretno udala i odselila. Jednog dana, kada pas više ne bude među nama, neće se pretrgati da usvoje novog. Ta ista susjeda i muž loše su pokušali skrivati činjenicu da im je snaha pripadnica nacionalne manjine, pa im se sada svi smiju zbog lošeg laganja. Susjeda 3 i njen muž su se oženili prvenstveno zato što su ostali trudni. Zatim su se posvađali. Pa su se razdvojili. Pa se slavila Nova godina. Pa su opet ostali trudni. Sad se opet svađaju. I uglavnom su razdvojeni. Susjedu 6 žena ide na živce pa bježi na posao od muke. U isto vrijeme je škrtav, čangrizav i arogantan. Susjeda 12 redovito ide u crkvu. Stariji sin bori se s rakom. Susjed 8 je istrenirao djecu da slijede mamu naokolo i time ju sprečavaju da prekomjerno uživa u pivu. Susjed 5 se jako ljuti na sina jer često leti s Marijuana Airlines. Novi župnik već je proglašen aždajom jer zahtjeva pristojnost. Na faxu se vode zakulisne igre i svi žele biti šefovi. Ambiciozne plavuše sveprisutne su u gradskim medijima. Ponuda se toliko smanjila, da su u određenim manjinskim krugovina već svi izašli sa svima. Javne osobe se vucaraju po sudu i svi im se smiju. Na obljetnicu ratnih stradanja svi se uskokodaču i predu se priče o tome što se zaista dogodilo. Rat se dogodio svima pred očima, no svega 10 godina kasnije nitko nije siguran što je zapravo vidio. Nešto je u vodi. |
- 12:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #
petak, 18.11.2005.
Znanje
|
Što sam obrazovanija to sam gluplja. Nažalost, ova rečenica nije tu zbog postizanja efekta. Čvrsto vjerujem u to što sam upravo izvalila. Zašto ? Krenimo redom. U osnovnoj školi učimo o građi kolutićavaca, Grkljanima i Rimljanima, modroj galici i borimo se s jednadžbama. Neke stvari su nam same po sebi razumljive, neke kao da su pale sa udžbenika na Zeta Retikuli. Kad to mučenje završi krećemo dalje. (Ovaj dio o osnovnoj školi je mali jer sam se godinama trudila, i čini se uspjela, zaboraviti traume osnovne) U srednjoj školi kolutićavcima se pridružuju ribe, crne i žute mačke i njihovi geni i aleli, važne bitke u prvom,drugom i svim ostalim svjetskim ratovima zbog kojih je čovjeku drago da nisu svi kontinenti naseljeni u isto vrijeme, čudna imena spojeva i još naprednija matematika, te psihologija, politika, gospodarstvo, sociologija i druge stvari koje bi nas trebale učiniti emocionalno inteligentnijima i društveno korisnijima. Predmeta ima puno i ako uspijemo zadržati znanje do kraja polugodišta smatramo se neobično sretnim. U isto vrijem gledamo američke ili njemačke filmove i čestitamo sami sebi na činjenici da smo uspjeli zaboraviti više nego što su naši vršnjaci u inozemstvu ikad znali. Na fax dolazimo nakon iscrpljujućih prijemnih,a zatim se glave počinju lagano ispuhivati. Prvo zaboravimo računske operacije, naravno, ako smo odabrali takav fax na kojem ih nema. Zatim zaboravimo vlastiti jezik jer se on stalno mijenja, a teško je pratiti trendove. Recite, kaže li strelica, strijelica ili strjelica ? A za što su se na kraju odlučili, za pogriješku, pogrešku ili grješku ? Zatim nam se dogodi sindrom srednje škole- profa kaže "To smo radili lani" ili "To ste slušali u kolegiju Y" a vi glupo blejite u njega, dok on misli "Ajme,majko,odakle ovi". Pred kraj visokog obrazovanja dogodi se prava noćna mora kad shvatite da vam je opća kultura uvenula. Što se dogodilo 1527 na saboru u Cetingradu ? Tko je izumio parni stroj ? Kada je bila prva industrijska revolucija ? Što je u biti društvena stratifikacija ? Kako se čita ova latinska riječ ? O tome što ste nakon nekoliko godina studiranja zaključili o samom faxu neću jer to zaslužuje zasebni post. Znate li kojeg apsolventa koji misli da bi se bar neko vrijeme dobro držao u Milijunašu ? Ako znate, platite mu piće. |
- 20:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 16.11.2005.
Promidžbena poruka
|
Još jedan dobar strip sa www.comics.com- The meaning of Lila Chicklit u stripu. Izlasci, muškarci, razmaženi kućni ljubimac, posao, kave,prijatelji i odjeća. Ovu sam epizodu izabrala jer sam na istu stvar reagirala na potpuno isti način  http://img363.imageshack.us/img363/2397/lxmas22yt.gif |
- 12:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.11.2005.
Razlike
|
Kad god se nalazim u studentskom okruženju u glavnom gradu, cijela situacija mi je vrlo neobična. Osjećam se ko u američkim filmovima za teenagere. Pa sam pokušala nabrojiti sitne razlike između studiranja na moru i u središtu zemlje. -Razgovaraju o studiju (ne samo o glupim seminarima i čudnim profesorima, već o temi studija-jezičnim čudesima,opasnim kemikalijama, zakonima fizike) -Oblače karirane plave košulje,narančaste pulovere i maslinasto zelene suknje i osjećaju se prihvaćeno. -Na kavu idu muško-ženska društva. -Kafić od faxa u kojem provode vrijeme je odlično namješten i ima "osobnost" -Odlučuju se između pristojnog broja događaja kulturno-zabavnog karaktera -Muškarci se ne glasaju U-U A-A i ne nose toljage |
- 14:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 11.11.2005.
Put u središte zemlje
|
Odlučim otputovati. Drago mi je što idem. Šizim oko pakiranja. Sjednem u bus. Putujem brzo, a uskoro postane očito da na mene neće pasti 2tonski nakovanj,kao što se boje neki članovi obitelji, te stižem na odredište. Počnem uživati. Ludo se zabavljam. Odjednom,neobjašnjivo,večer je prije povratka kući-padam u depru. Nije mi jasno kako sam došla dotle i želim naći gada koji je stisnuo FF mom boravku u Capital Cityu i polomiti mu sve kosti u ruci s kojom drži daljinski. Na dan odlaska se spakiram, obavezno nešto zaboravim, na brzinu ručam,sjedam u bus i udaram glavom u staklo (ako sjedim do prozora). Odjednom,također neobjašnjivo, nekoliko sam stotina kilometara južnije. Vozeći se prema kući dobivam napadaj klaustrofobije. Ulazim u kuću i pronalazim svoj kompjuter (postojanje kojeg sam potpuno zaboravila), psa (od čijeg prisustva sam se kompletno odvikla) i roditelje (do tada apstraktan pojam koji živi u telefonskoj slušalici i povremeno gnjavi). Najveća novost je da Djedu druga žena radi o glavi. Idući dan je radni, predavanja idu dalje i cementiraju me svojom rutinom. Liježem u krevet. U roku 48 sati zaboravim da sam igdje bila i opet je business as usual. |
- 12:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 09.11.2005.
Povratak bloga
|
Godišnji je (jako brzo) završio, te proglašavam Candy Store ponovo funkiconalnu ! (pljesak, zvižduci odobravanja) Uočite novi dizajn -vrlo u stilu ženskih časopisa, ali onih "pametnih" (uzdasi divljenja) Umjesto poslanica Srijedom će vdje biti kratke forme i reklame. Krenimo s promidžbenotvornim programom- nedavno otkrih dobar strip. Zove se F Minus, autor mu je Tony Carrillo , a čitati ga možete svakodnevno na www.comics.com  |
- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
