Confessions...

03.10.2005., ponedjeljak

... a imaš cura, ne zna im se broj...

Otrove,otrove moj,
moj si nespokoj,
meni,meni fali dodir tvoj...
Otrove,otrove moj,
moj si nespokoj,
a imaš cura, ne zna im se broj...

Zanima me... koju je jučer ljubio...
Kakva je... poznaju li se već dugo...
Ne zbog neke ljubomore, već onako... iz znatiželje...
Pomislim na njega... dosta često...
Negdje duboko me zaškaklja onaj osjećaj koji me toliko iznenadio prije dva tjedna...
Neka bolesna privlačnost... strast... uzbuđenje...
I onda se ugasi...
Ne sjećam se baš dobro... ali znam da je bilo toliko dobro da to nije zdravo...
Nikad mi se nitko nije toliko brzo tako svidio...
Mogu lagati sama sebi da me ne dira što mi se ne javlja, ali prilično mi je teško priviknuti se na činjenicu da me iskoristio...
Ja sam ona koja to radi...
A šta sam ja napravila taj put?
Pa iskoristila ga... ali mi se to međusobno iskorištavanje toliko svidjelo da bih mogla ponovo, i ponovo,i ponovo...
Činjenica je da je "ponovo" možda još i nekako moguće... A znam da ono "i ponovo, i ponovo" ne postoji...
Da će vjerojatno biti zadnji put... ako ga bude...
Na jedan mi je način žao što sam ga upoznala...
Jer sada, kada znam da negdje postoji takav dečko, neću biti zadovoljna sa prosječnošću...
Jer on je stvarno savršen... za mene...
I sviđa mi se apsolutno sve na njemu... čak i to što je jebeno muško đubre i što mi se ne javlja... jer mi to još nitko nije radio...
Sve mi se sviđa... osim činjenice da je 300 km udaljen od mene...
I da sam mu samo jedna na popisu...


- 00:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>