ŠTO ZNAČI BITI COOL?

ponedjeljak , 16.10.2006.

Moj prvi cool post, ha!

Odmah da znate, nema veze s cool listama, iako ću se osvrnuti na to što je to za mene cool na blogu.

Pa počnimo. Ja se zovem Candy, i nisam cool osoba. Da, ja sam zanimljiva, zabavna, imam jako puno prijatelja, ali nisam cool. Da, imam divan život i trudim se držati uzde svoje sudbine, ali daleko sam od cool osobe. Ne kužite, e, pa sad ću vam ja pojasniti.

1. Tko je cool osoba?
Netko koga nije briga hoće li se osramotiti, tko nijednu noć nije proveo analizirajući sebe ili druge, tko uvijek kaže pravu stvar, tko u svakoj situaciji iskoristi najbolje za sebe i nikad kasnije ne kaže: trebao sam reći to i to. Cool osobe na zlobu reagiraju humorom, otapaju najtvrđa srca, ismijavaju zlobne šefove, a njima to ne smeta. Cool osoba je više ili manje dobroćudna, jednostavna, iskrena, ali vrlo karizmatična i šarmantna. Suprotni spol voli cool osobe, a isti spol im se divi. Cool osobe imaju neprijatelje, i cool osobe ne rade ništa u svezi toga, jer ti neprijatelji su toliko necool da s time što mrze cool osobu postaju sve više i više necool, i na kraju cool osobe opet pobijede. E, sad, ono što vas zanima, rodiš li se kao cool osoba ili se to da naučiti?
Odgovor je i jedno i drugo. Prvenstveno se rađaš kao cool osoba, i to je dio tebe, kao što je dio mene ne biti cool. Ali biti cool se da i naučiti proučavanjem cool osoba i prihvaćanjem djela obrasca cool načina života.
I još jedna bitna karakteristika cool osoba-one jednostavno imaju sreće. Uvijek. I tako to mora biti. Ne možeš biti cool osoba ako nemaš sreće. Jer čak i kad izgleda da cool osoba nema sreće, ona ima iznimnu sposobnost okrenuti situaciju sebi u korist i učiniti je sretnom za sebe. Kombinacija dobre fortune i vještine cooliranja.

Primjeri iz stvarnog života?
Poznajem par istinski cool osoba, ali nisu javne. Meni je cool jedan riječki odvjetnik, jer je dobroćudan, duhovit, human, (nije jako popularan, zasad)... Zatim, Božo je cool. Do te mjere da gdje god idemo, ima svoj klub obožavatelja. Da, on je baš cool. Šteta što se to nije genima prenijelo dalje. smokin Od javnih, hm...hm... E, totalno najcool je David Addison u Slučajnim partnerima. Nije stvarni lik, ali nema veze, totalno je cool. Cool je Paris Hilton, koja se probila s jednim porno uratkom, neradom, glupošću, oskudnim odijevanjem i redovitim posjetima jet set partija. Žena čak i nije najbogatija. Glumica koja u Seinfeldu glumi Elaine je najbogatija američka nasljednica, a zaradila je i sama novaca da joj ne treba obiteljsko bogatstvo. E, ustvari ona je cool, a Paris Hilton nije jer joj manjka još jedna osobina cool osoba-inteligencija. Cool je Nelson Mandela, ne moram naglašavati zbog čega. Cool je Stjepan Mesić kojeg ja baš ne ljubim, ali čovjek se cijelo vrijeme zabavlja na naš račun, to je kao posao, šta to nije cool. J... mu se za sve, on je el presidente. Nema tog novinarskog pitanja na koje on neće odgovoriti spremno, e za to moraš biti cool. Cool je Sanja Doležal. Možda naginje samoanalizi (a to cool osobe ne rade), ali ispravlja to spremnošću da se našali na svoj račun, ležernim pristupom životu, i svestranošću. Nekako je cool, šta ne? Ne baš kao sljedeća cool osoba-Severina. O njoj zaista nemam dobro mišljenje, ali postoji li neka situacija koja se nije okrenula njoj u korist? Žena jednostavno ima sposobnost počinjati stalno iznova, biti popularna kad je nitko ne voli, s najglupljim pjesmama biti najslušanija, ići na javne crkvene skupove istodobno živeći posve nemoralno. Ma, cool je totalno, priznajte. Dino Dvornik, je li on cool? Je. Ako ste gledali emisiju, znate i zašto, meni je emisija bila super, a obitelj Dvornik simpa i cool. Cool su i Clintoni, oboje.

2. Tko nije cool?
Osim mene? mah
Netko ti se suprostavi, a ti se ne znaš izvući, bježiš, povlačiš se, ne znaš inteligencijom izvući deblji kraj-nisi cool.
Partner ti izađe na piće s dečkima/curama, a ti ne možeš zaspati dok se ne vrati, i čekaš da mu izjaviš ljubav na povratku s alkoholiziranog druženja-nisi cool.
Imaš dijete i prvi put mu dozvoliš da ode sam u dućan u podnožju zgrade s 12 godina-nisi cool.
Imaš zlobnog šefa, trpiš to, radom misliš izboriti njegovo poštovanje, i nikad nećeš pokušati s tim takvim u k... šefom izaći na najzeleniju granu-nisi cool.
Živiš u izvanbračnoj zajednici, sretan si, i tvoj partner, ne želite se ženiti, ali vjerojatno ćete popustiti radi susjeda i rodbine koji stalno pitaju, kad ćete, kad ćete-nisi cool.
Na nagradnom wellnessu si, ali ne koristiš jaccuzzi jer je to nude zona-nisi cool.
Prijatelj ti u šali kaže da si budala, a tebi dođu suze na oči-nisi cool.
Mama ti rođendan čestita tek u 5 popodne, i ti se naljutiš-nisi cool.

Cool si ako:
-nisi ljubomoran
-možeš puno popiti, a kasnije ti ne bude slabo
-vole te bakice, kolege, šef, ljudi tvojih godina i tvoj župnik
-na zabavama svi jedva čekaju kad ćeš ti doći, jer jednostavno tako si cool
-prijateljima govoriš da su glupani, moroni, kreteni, a ustvari misliš da su najbolji ljudi na svijetu, i oni to znaju
-tvoj partner u ljubavi je svaki dan nasmijan s razlogom
-tvoja djeca misle da si cool (ovo je najzahtjevnija stavka)

No, vratimo se na temu.

Tko nije cool? Primjeri iz stvarnog života:
Od javnih osoba nije cool Ivo Sanader, tog čovjeka svaki novinar može iživcirati, a na pitanja zastupnika ne može ni odgovoriti koliko se iznervira. To što je uvjeren da je super zvijezda, a kažu da je prikriveni homić, isto baš nije cool. Nije cool Mirko Fodor, a on je uvjeren da je, to je baš žalosno. Nije cool Nikolina Pišek, koja se u Sanji nije htjela vagati eek eek. Nije cool Vlatka Pokos, po svim definicijama. Nije cool George Bush (i ne može biti da se još šesto puta rodi). Nije cool Siniša Cmrk, i sram ga zato može biti. Nije cool Siniša Svilan, i ne može se pomoći. Sestre Nanut su cool. Nije cool Tereza Kesovija, i bolje joj je. Nije cool Ivica Račan, toliko je necool da je to pomalo smiješno. Itd...

A Candy?
Ja sam cool jer mužić gleda svaku emisiju o autima koja postoji. Nisam cool jer mu prigovaram što isto radi.
Ja sam cool jer mužiću pečem kolače. Nisam cool jer stoputa pitam, jel ti fino, jel me voliš, zagrli me. Ma, bljak sam.
Ja sam cool jer svojoj kumi kažem da je kurvetina, a ona zna da to znači da je najbolja na svijetu. Nisam cool jer sam joj sad poslala sms u kojem piše da mi nedostaje i da je volim.
Ja sam cool jer me kolege na poslu vole. Nisam cool jer se ne znam izboriti za dobar posao.
Ja sam cool jer sam svestrana. Nisam cool jer uvijek mislim da mogu više i bolje, previše sve kompliciram, idem sama sebi, pa kako neću i drugima na živce.
Nisam cool jer mi je biti u braku lijepo, jer želim puno djece i želim im biti prebrižna mama. Nisam cool jer sam ljigava romantičarka. Nisam cool jer sam uvijek željna ljubavi i pažnje. Nisam cool jer ne vozim dobro auto. Nisam cool jer ne mogu puno popiti a da mi ne bude slabo. Nisam cool i točka. Nije to za mene. thumbup

I šećer na kraj. Tko je na blogu cool?
Onaj koji se ne boji otkriti detalje iz privatnog života. Npr. Penelopica stavlja slike sebe, dragog, i životinjskog potomstva. Totalno cool. Ja kao mislim da se ne kuži tko sam, a svi mogu pročitati sve sve o meni, bračno stanje, djecu, obitelj, prijatelje, posao, grad u kojem živim, ma sve... Ja nisam cool.
Cool je Teuta jer ljubuje javno sa Zelenim, sad se i žene, a oboje imaju obitelji. Svejedno su stvorili vezu na blogu, i lijepo im je, i to je baš fora i totalno cool. Ja nema šanse da bih s nekim razmijenjivala nježnosti jer to ne priliči udanoj ženi zaljubljenoj u svog muža (jesam li rekla da nisam cool)?
Cool je onaj koji diže prašinu. Na mene se nitko dosad nije naljutio, kad se ja ne volim svađati. Cool je onaj koji piše bez cenzure.
Cool je onaj koji piše o sexu, gore navedene, Archie, i ostali. Ja trenutno nemam što pisati, a kad sam stvarno imala, mene je bilo sram. I uvijek će biti. A u stvarnom životu volim pričati o sexu s prijateljicama na kavi. (Jesam li spomenula da ja nisam cool)?

Ispričavam se na predugom postu, ali posjetila me inspiracija. Nadam se da niste zaspali od dosade.
I sad mi recite-jeste li vi cool? Tko je za vas ne/cool u stvarnom životu, a tko na blogu?
Voli vas candy...

komentiraj (53) * ispiši * #

Reportić

petak , 13.10.2006.

Kratko javljanje!
Dobro sam.
Ovaj tjedan je umro nono od mog mužića kojeg sam jako voljela, pogreb je bio u utorak, pa smo uglavnom oko toga bili zauzeti. Na pogreb nisam išla, ali sam bila na groblju u Vrbniku. I zaključila da mi je to zadnje duže putovanje za ovu trudnoću, postalo mi je prenaporno voziti se duže od pola sata, bole me leđa, i osjećam strašan pritisak.

Mužić je na službenom putu u Bjelovaru, večeras mi dolazi i jedva čekam. Nije ga bilo samo dva dana, i nekad bi jedva čekala da ode na neki put da mogu zvat cure i radit pijanku/druženje/biti sama i uživati kao prava žena. A sad sam prava domaćičica. Seka je noćas bila sa mnom, jer su svi jednoglasno zaključili da nije dobro da sama spavam, šta ako mi po noći nešto zatreba i tako to. Neka, lijepo smo gledale televiziju, raspravljale o besmislenosti Izgubljenih i zašto ih stalno gledamo, jele pizzete i pečene kestene, ma super.

Petak je, i ne jedem meso petkom, ali danas hoću, baš mi je došao gušt. Radit ću šnicle u umaku od vina i maslinovog ulja, prilog riža, prije juha od pomidora, a za desert ako mužić kupi jabuke, štrudla. Ako ništa sutra će pasti štrudla sigurno.

Sljedeći post će ići na temu zašto ja nisam cool. Dugo želi pisati o svojoj definiciji cool osoba, i zašto ja nisam i nikad neću biti među njima.

Iako ne radim, veselim se jako vikendu, odmaranju s mužićem. I dalje provodim dane na balkonu, toplo je i baš uživam. To me podsjetilo da idem staviti finu robu za oprati da mi se stigne osušiti do sutra.

Ha, ovo mi je prvi domaćica post, u kojem sam pisala što kuham, kako perem i slično. Vidiš, vidiš. Dokoni prota nešto s jarićima, ima neka poslovica koja nešto opisuje tako o dosadi. Ili je to možda ona u društvu se i pop oženio? I otkud mi te popovske poslovice? rolleyes

Bog svima, uživajte u vikendu, ja se nadam da ćemo ići na marunadu (jesam li spomenula da OBOŽAVAM kestene, osobito pečene?).

wave wave

komentiraj (19) * ispiši * #

Muke po poslu

četvrtak , 05.10.2006.

Bog, dragi moji!
Prije svega želim vam se zahvaliti na krasnim komentarima koje ste mi ostavili u prethodnom postu. Drago mi je da me razumijete. Da, ja jesam žena i kao takva komplicirana, ali analiziranje o kojem sam pisala može razumijeti samo onaj koji je noći proveo budan sanjajući. Ne mogu to objasniti... Da se razumijemo, takva vrsta analize nije dobra, ne vodi ničemu. Nije to kršćansko preispitivanje savjesti, makar i toga kod mene ima puno. Radi se o nesigurnosti, o želji da sve bude dobro, o posvećivanju pažnje svakom detalju u životu, planiranju različitih scenarija koji bi se mogli dogoditi i kako bi mi reagirali u tim situacijama. Osobama kao što sam ja najgora stvar koja se može dogoditi je višak slobodnog vremena. Tišina, mir, i odmah krenu razmišljanja koja uskoro postanu samostalna, kao da se u mojoj glavi igraju filmovi koje više ne mogu zaustaviti. Često je to povezano i sa snovima, koji su tako realni da i nakon buđenja ostavljaju bol u kostima i pritisak u glavi. U toj jednoj ludoj glavi mojoj! lud No, kao što rekoh, odrastanje liječi sve, pa tako i sanjarske gluposti.

Ono o čemu sam danas htjela pisati nešto je drugo. Odmah da upozorim da nije za osobe osjetljivog želuca ili osjećaja za pravdu. Znate da sam na bolovanju. Prekjučer sam bila kod doktora, djetešce je predivno, živahno, mjere su mu baš kako treba. Jedino što naš mali sin voli ležati skroz nisko. Zato me jako pritišće mjehur, a kad me slatki bebo lupi po stidnoj kosti, znam vrisnuti od bola. I sad je vrijeme za usporavanje. Bliži mi se zadnje tromjesečje, i moram usporiti i pripremati se za porod. Osjetila sam to i sama, rekla sam vam da mi je drago da su pirevi iza mene jer da mi je to već postalo prenaporno.

Uglavnom, od početka moja trudnoća je rizična. Kako je slatki bebo rastao, tako je trudnoća počela nalikovati na normalnu. I dalje je moja maternica nenormalnog oblika. I dalje je to rizičnije za mene i bebu. Ali on se tako čvrsto drži, napravio si je puno mjesta i tako rastemo iz dana u dan. A nitko sretniji od mene. cerek

Od prvog problema (neću sad pisati o tome, vi koji me čitate, znate što sam proživljavala), sam na bolovanju. Moja šefka je imala puno razumijevanja za mene, dobro joj je došlo odmoriti se od moje plaće, makar joj je falilo njeno potrčkalo. Rijetko je zovem jer svaki put kad se čujemo me jako uzruja. Samo dobar odgoj me sprečava da joj naglas ne kažem najgore psovke koje u glavi vrtim dok slušam njene zlobne komentare. Nije me sram to priznati, rado bih joj rekla da je zločesta i da nije dobra osoba i nek se goni u tri...

Kako vam to ide? Bila sam trudna negdje 7 tjedana, poslala mi je poruku da kako smo beba i ja. Kako lijepo od nje, mislim si ja. Odgovorim da ja ležim, čuvam trudnoću, a da je bebo dobro, da mu srce kuca i da nas to jako veseli. Stiže povratna poruka da kako mu već srce kuca, da to nije moguće, da su doktori pogriješili, tko zna što još može biti, NEK SE NE ZANOSIM!!! MOLIM??? MOLIM??? Nekako sam prešla toga, sve u nadi da sam krivo shvatila.

Sljedeća "predivna" scena se zbila u otprilike 16 tjednu trudnoće. Tada mi je ta "prekrasna" osoba rekla da će nam dijete sigurno imati Downov sindrom jer sam ja uzimala lijekove dok sam bila trudna. Nisam znala što reći, pokušala sam joj objasniti da su to lijekovi za održavnje trudnoće, da ne štete bebi i da ih ja moram piti, da su to nužno potrebni hormoni. Rekla sam joj spol djeteta, rekla je da su muška djeca prava djeca (mad mad ), a da nam je ime koje smo izabrali bezveze. burninmad burninmad I ja sam glupa što joj išta govorim.

Pretposljednji put me zvala prošli tjedan, da malo popričamo o mom radnom mjestu. Da ima jako puno interesenata za moje mjesto, ali da ih ona odbija. Jer meni je toliko pažnje posvetila, i ne da joj se nekoga sad ispočetka učiti. Aha, jer teško je obučiti Cofleka da ti nosi poštu. burninmad burninmad A razlog zbog kojeg odbija nove pripravnike je taj da ću se JA IONAKO VRATITI BRZO NA POSAO, JER TKO ZNA ŠTO ĆE BITI S MOJOM TRUDNOĆOM, HOĆU LI JA UOPĆE RODITI I KAKO ĆE SVE TO PROĆI!!!!!! burninmad burninmad burninmad
Ja sam joj na to smireno rekla neka si slobodno uzme nekoga ako joj treba, a da ću ja uz Božju pomoć dijete roditi i biti s njim doma do siječnja 2008. godine!

I zove me biserka prije par dana s novostima. Uzela je novog pripravnika-muškog, moli da joj vratim ključeve. Nema problema. Nek se ne brinem, nisam dobila otkaz nego novog kolegu. Laknulo mi je. Ako Bog da, prije siječnja 2008. godine naći ću si novi posao i početi raditi u normalnom okruženju. A ne kod ove zlobnice kod koje sad radila bez radnog vremena za minimalnu plaću. Bit će što bude, ali meni će dijete biti na prvom mjestu. Ima još vremena, ali...

I sad objašnjenje... Moja šefka, vjerovali ili ne, nije loša osoba. Samo je jako bezosjećajna. Ona sama je u zadnju godinu dana imala dva spontana pobačaja, bilo mi je jako žao. Nakon kiretaže drugi dan je radila, i nije pokazala ni trunku emocija. Ja ne znam kako to netko može. Meni je nje na neki način žao, odrasla je bez mame i valjda ne zna biti taktična i pažljiva. To je jako dobro za posao koji radi, ali za međuljudske odnose ne baš. Sram ju može biti što mi je rekla sve što mi je rekla, a ona toga nije ni svjesna. Moram se naći s njom na kavi, obavit ću to, ali već me strah njene ljubomore i glupavih ispada.

I tako ja već sad planiram pred kraj porodiljnog naći drugi posao. Volim raditi, dobra sam radnica, i u pravoj sredini tek se moram pokazati. I nadam se da ću naći dobar posao, samo da bude normalan. Da sam zadovoljna. Da mogu popodne biti doma s malenim, a ne dolaziti na Dnevnik. Da nisam nesretna zbog posla.

Toliko za sad. Hvala na razumijevanju, voli vas candy.

komentiraj (35) * ispiši * #

Filozofski post br.1

ponedjeljak , 02.10.2006.

Jutros sam se probudila razmišljajući poput malog filozofa, a ne podbuhle plavuše.

Jesam li ja dobra osoba, i ako jesam, jesam li takva po prirodi ili po svom izboru?

Zaključila sam nešto zastrašujuće... vjerujem da je to jedna od gorih stvari koje sam otkrila o sebi. Ja sam dobra osoba, i trudim se činiti dobre stvari, ali ne samo zato jer želim da drugima bude dobro, nego zato jer je to moj princip. Je li to grozno?

Na primjer, ako mi u dućanu netko vrati višak novca, ja ću to uvijek vratiti, dijelom zato jer mi je žao da prodavači plaćaju iz svog džepa, dijelom zato jer me strah da nam se sve što radimo vraća, ali najvećim dijelom zato jer je to moj princip.
Ja ne bacam smeće po ulici, razdvajam otpad, ne gazim travu po parkovima, ne puštam psu da kaka po dječjim parkovima, ne koristim deterdžente sa štetnim tvarima, dezodoranse koji štete ozonu, kozmetiku koja je testirana na životinjama, i tako dalje. I, da, ja se brinem za okoliš, ali ja sam odlučila tako se ponašati, više mi je stalo do toga da se navečer ja mogu pogledati u ogledalo i reći, ja nisam veliki zagađivač, nego što sam stvarno bar malo doprinijela očuvanju okoliša. Jesam li zato grozna?
Što god treba učiniti mojim najdražima, ja ću to učiniti. Sve što mogu. Zato jer ih volim i želim da im bude dobro, ali i zato jer to "dobri" ljudi rade. Sve je u glavi. Da sam malo jednostavnija osoba, život bi mi bio puno lakši. A i drugima oko mene. Osobito mom mužiću koji je već naučio ostati gluh na moje filozofske ispade koji ne vode ničemu. Stalno se preispitujem, kakva sam osoba? Stalno mislim o svojim najdražima, kako im je? Da li bi im život mogao biti bolji, i ako da, naravno da im to kažem. Miješam se gdje god mogu, bilo mi ili ne mjesto tamo. Diskrecija u mom rječniku ne postoji. Ja sam velika dobronamjerna komplicirana žena. Imam silnu energiju kad je u pitanju netko drugi kojemu ja mogu pomoći. Ma kako umorna bila, ako ja nešto mogu napraviti, izdignem se i navalim svom snagom. Jer sam "dobra" osoba i jer želim raditi dobro, i jer ako nešto dobro radim, onda guštam u tome.
U puno stvari sam licemjerna. Moji motivi nisu dobri. Kad činim dobro, činim to zbog sebe. Da je meni lakše živjeti samoj sa sobom. A nekad je bolje malo pogaziti principe, prešutiti nešto, i jednostavno činiti dobro, dobra radi!
Ovaj post sam trebala napisati za Božić. Koji brzo dolazi...

Kako je prošao vikend? Super. Pir je bio dobar, sve poteškoće su nestale po putu, mlada je bila predivna! Na piru su se puštala samo tri cd-a, od toga 99% narodnjaci, što sam podnijela puno bolje nego što sam mislila. Čak sam i ja našla jednu pjesmu koja mi se sviđa. U braku moje prijateljice br.2 i njenog muža njegova je uvijek zadnja, pa je logično da se puštala samo njegova muzika, bez obzira na njene želje. Unatoč tome čija je zadnja, jako su sretni, i ja im želim da tako bude uvijek i zauvijek. Što se mene kao kume tiče, kažu da sam bila ok, žao mi je jer sam bila dosta umorna, kako mi trbuh raste, sve manje snage imam. Ali nije ni čudno, u zadnjih mjesec dana imala sam tri pira, jednu djevojačku i put u Zagreb. Pa to je i "običnim" ljudima prenaporno, a kamoli ne meni trudnoj.

I da se vratim na temu. Ne želim biti licemjer. Drago mi je da sam dobro odgojena, da znam što je red. Ali ja sama se moram naučiti da neke stvari činim radi tih stvari, a ne zato jer sam ja odlučila biti ispravna, dobra i tako to. Jeste li me razumijeli? Ako ja prijateljici za pir napravim dvije vrste meksičke salate i tortu, to trebam napraviti zato jer je to u redu, jer je njoj potrebno, a ne zato jer to ja kao deklarirano dobra osoba moram napraviti. Jer čemu to vodi? Tome da od principa "biti dobar" postaješ osoba koja želi biti hvaljena, koja očekuje tuđe priznanje, i ako ga ne dobije, bude tužna.

Ovo je početak mojih filozofskih postova. Postoji cijela jedna strana mene koju niste nikad upoznali. Moj blog se zove "jednostavan život za komplicirane". A nemate pojma zašto?
Ja sam ženica koja ima sve u životu, zar ne? Upravo tako. I stanje u mojoj glavi se poboljšalo, osobito je za to zaslužan moj prizemni mužić, i kažem to u najboljem smislu. Ali i dalje mi se stari demoni uvlače u snove, vode me preispitivanju mene same, života kao pojave i neprestanom analiziranju koje ne vodi ničemu. Jedini način na koji se borim protiv tih demona je humor. Još nešto što možda ne pokazujem u postovima, ali većina ljudi me smatra duhovitom. Najvećim dijelom jer me nije sram nasmijati se na vlastiti račun i napraviti budalu od sebe ako je to prigodno u tom trenutku. Ja sam komplicirana. Razmišljam o stvarima koje većina "normalnih" ljudi ni ne primijeti. Može me rasplakati svaka stvar, a opet u kriznim situacijama sam čvrsta i efikasna. Smiješna sam. Otkako sam trudna, sklonija sam razmišljanju, i čak bih rekla povlačenju u sebe. Cijeli svijet se razvija u meni, a ja sam tako zbunjena. Sretna i zabrinuta. Ponosna i strašljiva. Znam da je to normalno.

Sve je ok, dobro se osjećam, sve ovo sam ja. I volim vas. Bog svima.

komentiraj (17) * ispiši * #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>