.: aMB :.

Sto i nije bizarno. Stovise, normalno je. Cine ju aparat za kavu, stol, stolice, frizider, te ino.
Medjutim, u tom nasem hladnjaku postoji par predmeta koji su mi enigma. Cesto razmisljam o njima.
Majke mi.


Spomenuti predmeti fascinantni su mi iz razloga sto ih vidjam vec (minimalno) 9 mjeseci.

Ne znam dal je netko tko ovo cita zaljubljen ili se barem sijeca osjecaja.. Klisea. Leptirica.
Ja letim. Dok ovo pisem. Prozima me blaga euforija.
Idem tek za dva mjeseca. Ali idem doma. A na karti koju sam jutros kupila pise da je jednosmjerna.

Dat cu otkaz. Sefu sam vec rekla. Ovi iz HRa pricekat ce jos par tjedana na sretne vijesti. Razloge mozda jednom iznesem. Bas tu. A opet, mozda i ne. Ne znam ima li smisla nastavljati s ovim blogom kad dodjem kuci. Imate me jos par mjeseci. To je jedino sto mogu sa sigurnoscu reci.

Trenutno se ne mogu skoncentrirati na nista osim na kalu u kojoj sam svako jutro pila kavu. Citala novine. Komentirala konobare koji nekako uvijek zaborave donjeti tu casu vode. Kazu da se to zove nostalgija.
Ja ne bih znala. Znam samo da mi fali. Sve. Svi.







Ustvari, cudni smo.
Kad sam se prije par godina vracala iz Amerike, rekla sam sebi da vise nikad necu otici. Odluka je trajala godinu dana.
Zadnju godinu stalno imam isti flashback. Kava. Get. I to..


Fotka nije moja. Al mjesto bi moglo biti bash to. Mestar je ovaj frajer. Ne poznajem ga.

Prvotno (motivirana jednom forvardusom) htjedoh napisati saljivo-angazirani post o gej brakovima, i usvajanju djece, ali se sjetih da bi ustvari samo pricala gluposti. Gluposti? Tocno.
Naime (ili na primjer!), u Splitu (zadnji put kad sam provjerila drugi najveci grad u Hrvatskoj) decki koji su lijepili gej-aktivisticke plakate su PRETUCENI. Sva sreca nisu bili i crnci. Toliko.
Ajmo se sad skupa angazirano nasmijati.

Zgodno cu se nadovezati na prosli post, jer digao je podosta prasine.
A medu ostalim, I´m late.
E sad, to ne bi bila nikakva vijest, barem sto se mene tice, da u jucerasnjem telefonskom razgovoru nisam isto spomenula vlastitotoj majci. Na sto ona, usput receno, u datom trenutku nije reagirala. Otvorivsi mail ovog jutra ostadoh osupnuta! Jadna zena valjda cijelu noc nije oka sklopila! U gomili svega i svacega kaze mi da nije bitno ako mi jos kasni jer je ona u svakom trenutku uz mene, bez obzira na..
Bilo je to simpaticno. I vise od toga, ako cemo iskreno.
Ona naime zivi u domovini i ne zna dal ja imam decka ili ne, gdje spavam, kad dolazim doma, s kim se protezem uokolo, sto radim kad ne radim i slicno. A spomenut cu i da sam joj jedinica.

Par tematskih




ili

Uhvartih se ovih dana kako mozgam o zenskoj krizi srednjih godina, koja btw zene sustigne vec u dvadesetima, te ih drzi barem do tridesetih. Ako se nisu udale. Naravno. (To je jedina genetska predodredjenost.)
I sad, istina je da imam 27g. i 18 dana (fali mi jos sat-dva, ali necemo cjepidlaciti), i malo mi je bed. Sto su se moje prijateljice iz srednje, s faksa poudavale. A da to ne bude dosta, vecina njih ima klinca ili ga barem zeljno iscekuje! I ne, ne pricam o poznanicama, vec o curama s kojima sam se inteznivno druzila (citaj: cugala, otkrivala trip-hop, koncerte..). Ali one su zastale. Otale su tamo-nekad.

Ja sam u biti nepopravljivi idealist (ispod krinke cinizma i pesimizma, al nemojte nikom reci). Klisei. Teoretska idila. Sve mi to mozete prodati.
A opet, gledam te svoje frendove i nije mi jasno, kako ili zasto su zamjenili izlaske, zajebancije, druge kontinente, koncerte, pa i poslove u drugim zemljama..za mijenjanje pelena, druzenje s jos jednim parom (doma) subotom uvecer..
Ne kuzim.

I ja bi obitelj. Idilu. I kucu. S plazmom preko cijelog zida. Garazom..
Ali ne jos.
Za jedno STO godina bi mi najvise odgovaralo.
Toliko je toga sto nisam stigla napraviti. Toliko je toga nisam stigla pozeljeti! Toliko toga sto si prije nisam mogla priustiti. Tako puno toga..







I da, jednog dana bi htjela i jedno slatko djetesce. Da mu pokazem sva cuda ovog svijeta. U slucaju da ce me htjeti slusati. (Iako je veca vjerojatnost da ce biti svojeglavo i da ce ga zanimat nesto o cemu ja ne zanm nista.)
I ovaj..nikako, ali nikako ga na ovaj svijet ne bi htjela donjeti bas ja. Idealno bi bilo kad bi ga bilo moguce uzgojiti na nekoj drugoj lokaciji. Pa ako netko zna nesto, nek mi shapne..

..da bih mogla prolupati.
Ovih dana sam sigurna da je samo pitanje vremena!







Netko je ugasio svetlo, a mrak miriše na jagode i čokoladu!

Kao sto su me ucili jos u srednjoj, a i jedno pet-sest godina na faksu (ups :), natjecanje je zdravo. Pitam se stoga zasto se ovaj nas bloghaer ne ugleda na puno bolji bloger.hr
Ne, nemam dva bloga. Nemam volje, ni vremena za pisanje oba, a dupliranje istog sadrzaja mi je ustvari smjesno. Medjutim, potaknuta ovim nasim servisom koji se stalno susrece s problemima (a putem njega i ja koja se jedva cekam negdje ispucati, a i nasmijati) pohrlih testirati konkurenciju.
I sve sto cu vam reci je..



Ostalo provjerite sami.

E sad, iako nisam rob navika, vec sam prilicno ko doma ovdje. A to mi pase. Citam neke, neki citaju mene, i iskreno receno tlaka mi je u brdu tih web log zapisa ponovno traziti ono citljivo. To cu ostaviti za neko drugo vrijeme. Sad sam zadovoljna drustvom koje se nalazi ovdje. I to je sve.

Ocito sam htjela reci, hvala sto mi cinite medvjedju uslugu..

A kad smo kod medvjedje usluge, jel se sjeca ko ANKETE iz Po Ure Torture o tome STO je spomenuta usluga?!

:killmyselfanddieembarrassed:

* putovanja vs. being at home
* prijatelja koje znam godinu dana vs. prijatelja
* jedenja vani/kuhanja vs. mama kuha (najbolje)
* kreveta u kojem spavam vs. vlastitog kreveta
* cimera vs. nemam brce ni sestara!
* peglanja kosulja vs. mama pegla
* ciscenja stana vs. mama cisti
* svih drugih jezika vs. hrvatski (s dalmatinskim naglaskom :)
* telefoniranja sa sest predbrojeva vs. speed dial na kucnom telefonu
* candycara koji ceka na kisi vs. mene koja ceka tram na kisi
* skutera (vs. sanjki hihi)
* filmova koji su sinhronizirani vs. filmova za koje je a. hopkins actually placen da glumi i GOVORI
* kava koje se ovdje ne piju
* dvd playera kojeg sam ostavila doma
* surrounda kojeg sam ostavila doma
* mjuzike koju sam ostavila doma
* filmova koje sam ostavila doma
* sunca koje je ostalo doma


* zdravohrvatskog hedonizma kojeg inace prakticiram, a zaboravila sam ponjeti..







Ustvari, zahvalna sam samo na dobrom pivu.
Mozda je i to neshto.