Marketing
Letim.
Ne znam dal je netko tko ovo cita zaljubljen ili se barem sijeca osjecaja.. Klisea. Leptirica.
Ja letim. Dok ovo pisem. Prozima me blaga euforija.
Idem tek za dva mjeseca. Ali idem doma. A na karti koju sam jutros kupila pise da je jednosmjerna.
Dat cu otkaz. Sefu sam vec rekla. Ovi iz HRa pricekat ce jos par tjedana na sretne vijesti. Razloge mozda jednom iznesem. Bas tu. A opet, mozda i ne. Ne znam ima li smisla nastavljati s ovim blogom kad dodjem kuci. Imate me jos par mjeseci. To je jedino sto mogu sa sigurnoscu reci.
Trenutno se ne mogu skoncentrirati na nista osim na kalu u kojoj sam svako jutro pila kavu. Citala novine. Komentirala konobare koji nekako uvijek zaborave donjeti tu casu vode. Kazu da se to zove nostalgija.
Ja ne bih znala. Znam samo da mi fali. Sve. Svi.
Ustvari, cudni smo.
Kad sam se prije par godina vracala iz Amerike, rekla sam sebi da vise nikad necu otici. Odluka je trajala godinu dana.
Zadnju godinu stalno imam isti flashback. Kava. Get. I to..
Fotka nije moja. Al mjesto bi moglo biti bash to. Mestar je ovaj frajer. Ne poznajem ga.
Post je objavljen 29.01.2007. u 14:47 sati.