|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
I wanted to believe.....but they took it away.
¤I see innocence in them,they are special¤
¤Lara
¤Jelenko
¤Matea_MW
¤n.a.t.a.s.h.a
¤Words that can take you to some special pages¤
¤Chinese astrology
¤Gamespot
¤Net
¤Polyvore
¤Reality lapse
¤Rizla i Štrudla
¤Rm anime
¤Quzilla
When they returned there was nothing left but sorrow.
My Beautiful Place
I wish you could drive me
to some beautiful place
where i can find myself
always happy
I wish you could drive me
to my wonderland
o please,please help me
drive me away from this pain
from this sadness
drive me to my beautiful place
Don't stop on this road to heaven
don't stop hit the gas
o please,please don't stop
just drive me to my beautiful place
Can't stand another moment here
the world is too cruel
for me,here to live
so please
drive me away from here
drive me to my wonderland
to my beautiful place
O........
Drive me
hit the gas
there's a long way to go
don't stop
don't stop
place is calling me
o my beautiful place
O.........
My beautiful place......
I'm dieing inside
so take me there
i will be born again
so drive me to my beautiful place
o please,o please
drive me to my beautiful place
.....My beautiful place.....
pisma posvećena jednoj osobi......ufff.....
Free Image Hosting
i evo jedne pisme koju posvećujen dragoj frendici koja je ovih dana cila u svom svitu.....a ovo je ujedno i meni najdraža pisma ovih dana:
Daniel Powter-Bad day
Where is the moment we need at the most
You kick up the leaves and the magic is lost
They tell me your blue skies fade to grey
They tell me your passion's gone away
And I don't need no carryin' on
You stand in the line just to hit a new low
You're faking a smile with the coffee to go
You tell me your life's been way off line
You're falling to pieces everytime
And I don't need no carryin' on
Cause you had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day
The camera don't lie
You're coming back down and you really don't mind
You had a bad day
You had a bad day
Well you need a blue sky holiday
The point is they laugh at what you say
And I don't need no carryin' on
You had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day
The camera don't lie
You're coming back down and you really don't mind
You had a bad day
(Oh.. Holiday..)
Sometimes the system goes on the blink
And the whole thing turns out wrong
You might not make it back and you know
That you could be well oh that strong
And I'm not wrong
(yeah...)
So where is the passion when you need it the most
Oh you and I
You kick up the leaves and the magic is lost
Cause you had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day
You've seen what you like
And how does it feel for one more time
You had a bad day
You had a bad day
I još jedna meni vrlo draga pisma:
The Fray-How to save a life
Step one, you say we need to talk.
He walks, you say sit down it's just a talk.
He smiles politely back at you,
You stare politely right on through.
Some sort of window to your right.
As he goes left and you stay right.
Between the lines of fear and blame
And you begin to wonder why you came.
(Chorus)
Where did I go wrong?
I lost a friend somewhere along in the bitterness.
And I would have stayed up with you all night
Had I know how to save a life.
Let him know that you know best
Cuz after all, you do know best.
Try to slip past his defense
Without granting innocence
Lay down a list of what is wrong
The things you've told him all along.
And pray to God he hears you.
(Chorus)
As he begins to raise his voice,
You lower yours and grant him one last choice.
Drive until you lose the road
Or break with the ones you've followed.
He will do one of two things.
He will admit to everything,
Or he'll say he's just not the same
And you'll begin to wonder why you came.
(Chorus)
...by....
......PaHuLjIcA.....
"život je kao slikarsko platno,a naši postupci su boje kojima po njemu slikamo.o nama ovisi kakva će slika ispasti."
malo filozofije.moje.nažalost.sve svoje lude ideje crpim iz glave.ima ih toliko puno,a tako malo sredstava da ih provedem u dijelo.nažalost.opet.evo.ne znan koliko je prošlo od prošlog pisanja.ali iskreno više i ne brojim.život je matematika.ali meni je dosta računanja.dosta mi je obaveza.ljudi me vuku s dvije strane.i ja san se umorila.boli me.duša me boli.ne nalazim smisao u novom sutra.ne nalazim smisao u danas.postalo je sve besmisleno.shvatila san koliko volim svoju sobu.svoj krevet,koji je s menom evo 14 godina.kolike su suze prolivene u toj sobi.koliko uspomena stoji u onim zidovima.a opet sve odiše toplinom.daje mi sigurnost.često se zatvaramo ondje i razmišljam.znaju proći i sati.ali ne mogu to izbjeći.misli mi lutaju glavom.neprestano.previše san zatvorena tu s mislima.ljudi mi govore otvori se.otvori se.ali uvijek me nešto spriječava.bojim se da bi netko mogao narušiti taj moj svijet.bojim se da me ljudi ne bi prihvatili,ako se skroz otvorim.baš se bojim.i taj me strah koči.pitam se često kako će biti kad se maknem iz ovog mjesta.kad dođem u nepoznato.bit ću opet sama.ali koliko god bolno bilo čuti,u životnom putu uvik smo sami.bez obzira na prijatelje.ali ima jedna caka.s vremenom se svijet oko nas mijenja.pa se i mi moramo mijenjati.to je neizbježno.nova poznanstva su neizbježna.ne možeš se vezati za jednog prijatelja i ostati s njime cili život.to je neprihvaćanje promjena.za mene to znači i pomalo biti kukavica.jer je potrebna hrabrost oprostiti se od svih i krenuti sam.ako to uspiješ junak si.a ako stalno ovisiš o nekome to je nesigurnosti.nešto što će te sputavati cili život.ali kad ja gledam sa svoje strane.ja nisam sama.s menom je On.i koliko vam to god bilo glupo za čut,ja u to stvarno vjerujem.i jednostvano me nitko ne može odvratit od toga.no di san ja skrenila.trebala san pisat o nečemu skroz desetome.ali sad je tako kako je.to ostavljam za drugi put.drugi put kada budem opet sama.sama sa svojim mislima.i razmislim da kad neki ljudi ovo pročitaju rekli bi ova je poremećena.al mene jednostvano nije briga.ja znam što sam i tko sam.i takvu želim da me prihvatite........
...by...
...PaHuLjIcA....
tiho je
sasvim tiho
kada ne čuješ svoje misli
il ih čuješ
al ne obraćaš pažnju
.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_
jesam li pobjedila
ono čega se bojim
jesam li pobijedila
sebe
.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_
pogledaj mi dlanove
pričaju mi uspomene
tako davne
a opet tako sam mlada
.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_
tko si ti naspram mene
tko si da mi išta prigovaraš
kad u mojim očima
ja sam ti odavno oprostila
.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_
mislim da te volim
te sve tvoje mane
i sve tvoje nestašluke
mislim da te volim brate
.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_.,_
pogledaj me i reci
da li ustinu
uistinu u meni vidiš
anđela
..by...
...PaHuLjIcA....
sjedim ovdje.na stolici.tipkan po tipkovnici.slova.želim da imaju smisla.ali nikako mi ne uspijeva.gledan u ovaj ekran.tišina je.ne znam da li imam više inspiracije za pisat.željela bi jednom reći...napisati u ovom svom blogu bar jedan post koji govori o tome da sam uspjela.da me ništa ne muči.da ću i sutra ustati sa osmjehom.da ću biti spremna za nove izazove.ali istina je da čovjek nikad nije potpuno spreman.nikad nisi potpuno siguran.možda na jedan trenutak osjetiš svu tu sreću.ali to u sekundi nestane.nemoguće je zadržati taj jedan trenutak zauvijek.nemoguće.znam da opet sve ljude zamaran svojin filozofijama....ali kad to ne mogu izbjeći.iskreno,ne znan ni šta trabunjan ode.zamaran sebe i vas.=)možda.željela san kroz ovaj post podijelit par savjeta koje san kroz ove dane ja sama proživjela.ali.ni ne sićan ih se više.da li uživam u životu??da.više nego prije.nekako san našla svoje mjesto.onaj mali kutak pod suncem.nije neki veliki.nego mali.ali ni ne treba mi veći.dok u drugu stranu.uvijek je samnom onaj strah.evo moj strah.baš u ovom trenutku je od škole.ova mi je godina odlučujuća.a ja san sve snizila.bojin se neuspjeha.bojin se loših rezultata.stalno si govorin moraš se trgnit.moraš.ali ne mogu.iman osjećaj kao da živin u jednom velikom mjehuru,koji nikako da probijem.i bojim se toga.bojim se rezultata.ali na kraju uvik se nadam boljem rezultatu.uvik je nada tu.nikad me ne napušta.možda je to moja velika mana.nada.nekad dobra,nekad štetna.ma.....kome ja pišen....zidu?..sama sebi??...ne znam.možda je bolje da.da odem.sa ove stolice.jer mi se čini da ova slova još nisu dobila smisao.možda ni neće.ne znam.previše stvari ne znam.i bolje.istina boli.da........istina....ko je može znati??
...by...
...PaHuLjIcA...
Želim ti reći,Bože,da se bojim
da me strah
tjeskoba me zatvorila u svoja četiri zida
sama sam
opet
ni prvi ni zadnji put
bojim se ići leći
bojim se sklopiti oči
jer znam da ću se sutra probuditi
da ću morati ispraviti onu pogrešku
koja mi sad skupo naplaćuje dug
onu pogrešku
za koju mi je jedna osoba govorila da će tako bit
ali ja opet po svome
bojim se
na trenutak pomislim
neće ništa biti
ali onda razmislim
i opet se javi onaj strah koji mi okupira srce
i želim Ti reći
da............
da...............
da sam izgubljena
da sam opet ona isprazna ljuštura
želim reći svima vama
ne činite od mene ono što nisam
nemojte da obućem vaša odijela
nemojte da budem ono što nisam ja
nemojte od mene raditi sebe
molim vas
nemojte
.......................................................
nestalo je sve
sve što sam osijećala
ko mi to može vratit
moje osjećaje
mene
tko............
...................................................
nemojte od mene radit sebe
.........................................
Bože,
jesam li ja jedna od njih
........................................
vratite mi ono što je bilo moje
jer ja sam nitko
nitko bez osjećaja
ja sam vi.........
a ja to ne želim
i neću biti....................
znam da mnogi nisu shvatili ovu moju pjesmu,al u ovoj pjesmi je više osjećaja nego u jednoj do sada.ova je pjesma ujedno i molitva...........nitko je ne treba shvatit.......to ni ne očekujem.......samo riječi mnogima nerazumljive.....a riječi koje meni znače sve.....
...by....
......Pahuljica......
I danas kad san se vraćala iz škole.kad san ostala sama.kad san se oprostila s prijama i krenila onih 100 m do kuće sama.kada su mi se u mislima motale brige.baš tada na pola puta san zastala.stojim sama.na cesti.pogledala sam na put ispred mene i pomislila isti je kao put života.oslabljela svijetiljka na uglu.polu mračno.tako je i u život ima svijetlih trenutaka,baš kao onda kad staneš pod svijetiljku, i ima i mračnih trenutaka kao ostatak ceste.i tada pogledah prema nebu,ipak nisam sama,mjesec me prati.ja sam religiozna person tak da volim smatrati da je Bog taj mjesec,koji je svijetlo u mraku i koji me uvijek prati.nema zvijezda.ali nema ni oblaka.nastavim dalje.polagano.ne čujem svoje korake.fažolkice su tako nečujne.osijećam teret na leđima.školska torba.torba predstavlja moje probleme moje brige u životu.osijećam njen teret.pritišće me.ali nema stajanja.do cilja se mora stići.ponekad mi se učini da je netko iza mene,pa se okrenem i vidim samo sjena.onda malo razmislim i poistovjetim sjenu sa zlom.sa onom lošom stranom mene koja je uvijek tu.uvijek je prisutna,ne možeš je se riješiti.u tom svom cijelom putu do kuće pronašla sam sličnosti života.i napokon kad sam stigla,poistovjetila sam dom sa krajem našeg putovanja koje ovisi o nama samima.il je to gore il dolje.nema sredine.i još dok sada ovo pišem kao da mi stoji kamen na srcu.nešto me stišće,pritišće muči moje malo srdašce.znam da ću morati donijeti par odluka u životu,ali ih je tako deško provesti.nezamislivo teško.nekad se bojim.bojim se novog jutra.a nekad se bojim večeri.ne znam.toliko misli mi kola glavom.ali ne mogu ih se riješiti.jednostavno ne mogu.to je taj iscrpljujući dio mene.previše razmišljam.ali ne mogu si pomoći.takva sam kakva sam.ne znam što očekujem od života.nekad mi u životu fali ljubav.onaj neko ko će me zagrliti i reći mi sve je u redu.fali mi taj netko ko će biti samo moj.baš mi fali.sada se osijećam isprazno.nekako nepostojano.kao da me nema.nisam tu,a opet jesam.jesmo li mi stvarno tu........?.........
....by....
......Pahuljica.....
