ljubav sa velikim LJ
utorak, 22.02.2005.
Sudbina ili?
Noćas sam ponovo sanjala čudne snove. To nije ništa novo. Moji snovi su uvijek živopisni i krajnje neobični. No sjetila sam se sna kojeg je prije nekih mjesec dana sanjala moja prijateljica. Naime, prije tri godine u automobilskoj nesreći poginula je djevojka koju smo poznavale još od vrtića. Nije bila nikakva godišnjica-niti njenog rođendana niti smrti, ali podsvijest u najčudnijim trenutcima izvuče neke stvari. Lana je sanjala je da je dan M.-ine smrti. M. je bila živa, a Lana je znala da tog dana treba umrijeti, no nije joj smjela ništa o tome reći. Lana je u snu M. zatvorila u kuću i nije je puštala nikud samo da bi izbjegla M.-inu smrt i spasila je. No u kuću su došli neki ljudi i htjeli je odvesti. Lana je ponudila da odvedu nju umjesto M. Kad su izašli iz kuće i napali Lanu, ona je počela vrištati i boriti se s njima. M. je to čula i došla na prozor vidjeti što se događa. Ljudi koji su napali Lanu počeli su pucati. Točno u trenu M.-ine prave smrti, zalutali metak ju je ubio dok je stajala na prozoru. Poanta sna je bila: Sudbini ne možeš pobjeći. San je zbilja bio potresan. Čovjek ne može a da se ne zapita, bez obzira na našu slobodnu volju, ima li u našem životu ipak nekih trenutaka kojima ne možemo pobjeći? |
- 23:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljubav u svim oblicima...onim velikim poput munje koja osvjetli noć...i onim svakodnevnim poput šalice čaja koja te ujutro dočeka kad ustaneš... Dal grom odabira hrast? Ili se to pak hrast munjama nametne? Za to baš nemam reći bog zna kako pametne... To je ta sudbina, valjda?... „Sve ima svoje doba,i svaki posao pod nebom svoje vrijeme… vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja… vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.“ Sve u naš život dolazi u svoje vrijeme. U pravo vrijeme.  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||