CAffeine

utorak, 22.01.2008.

BOGOMOLJKA -intro

Eto, konačno da se i ja vratim s bolovanja. Dužan sam još jedan post iz MKD u kojem se objašnjava podrijetlo ohridskih bisera, istjeruje horde "djinnova" alkoholizma iz našeg organizma konzumiranjem još više alkohola (zato što se klinka klinkom zabija) te zaključuje kako ipak nije slučajno što su nas drevni bogovi nerada, jebivjetraštva, barabaštva, prostakluka, i sifilisa protjerali iz podnožja Samuilove tvrđave. Taj se post, međutim, netragom zagubio a mreža softverskih stručnjaka za sitne podvale zaslužna za hvatanje Marinka Prčajića-Kera, Jure Bribirca-Vnage i Trive Drljače-Priključka još uvijek radi na tom ozbiljnom problemu.

Poslije toga započeo sam pisati jednu neobičnu i dirljivu ljubavnu priču za koju sam mislio da će stati u dva posta, ali kako to već biva posredstvom djelovanja kozmičkih zračenja iz daljeg svemira te pod utjecajem emocijama nabijenih meksičkih sapunjara, priča se otegla i detalji su se namnožili kao hrvatski skijaši u Italiji u 1. mjesecu. Tako da sam priču prema modelu sapunjara tipa Beverly Hills, Robinja Isaura i Teško je reći zbogom, razložio u dijelove da bi širem pučanstvu navikle na Ninđu, Šejna i Moju Sudbinu bilo laglje za čitanje. Pa eto, kako slijedi:

DIO PRVI

Ustao je iz kreveta i zgrabio ravnalo sa stola da izmjeri kurac. Radio je to svaki dan, Ilija Radošević, najjači bosansko-njemački žigolo u Munchenu. Dvadeset i pet centimetara. Točno.

Ispusti uzdah nezadovoljstva pa ode u kupaonicu da se otušira. Ne valja. Rođo je postavio uvjete: „Dok ne dohvatiš tridesetku, batali filmove!“. Porno industrija danas ima visoke uvjete. A dotad, ostaje mu rutinska obrada bogatih švapskih udovica. Taman dok si štrca šampon u ruku sjeti se da je zaboravio kad mu se prestalo gaditi. Davno je nestalo meraka, sad je bila bitna samo para.

Izašao je ispod tuša i pogledao se u ogledalo obrubljeno žaruljama, kakva imaju američki glumci. Okrene se u profil, namjesti prsa i napne pločice na trbuhu. Ne sjaje se.

Otvori ormarić pa potraži ulje za tijelo da ulašti kornjaču na trbuhu. Dok uzima bočicu umalo sruši bunt sa svojim vizit kartama. Bile su ružičaste boje, cijela jedna polovina prikazivala je njega napetih mišića u crnoj kurton-potkošulji sa „šapkom“ na glavi, a na drugoj polovini kočoperilo se njegovo ime i prezime, broj telefona i crveno-zelenim cifranim slovima „General“. Ispod svega toga slogan „Vojnik za jednu noć, General za cijeli život“. Slogan i ime iz njegovih striperskih vremena. Dobio ga je kad je prvi put izašao na stage odjeven u časničku uniformu svoga pokojnog djeda, bivšeg službenika još više pokojne JNA.

Našao ju je na tavanu jedne zime, malo iščetkao od prašine, radostan sišao u dnevni boravak i vježbao salutiranje pred ogledalom. Kad ga je stara vidjela gdje izigrava Batu Živojinovića, slomila je čitav drveni beštek na njegovim leđima, uspomenu iz Makarske, 1974.

Poslije tog nemilog događaja nosio ju je samo u rijetkim situacijama kad staraca ne bi bilo doma. Nije, naime, želio da ga stara opet vidi pa da izvadi onaj metalni Zepterov komplet što je donio babo s rada u Njemačkoj a što se vadio samo za rodbinska okupljanja.

Pogledao se još jednom u svoje ogledalo sa žaruljama, izbečio kao porculan bijele zube, pa znalački pogledao Pirellijev kalendar pored ogledala. Dva najdraža predmeta u kući točno jedan pored drugog. Brojevi datuma bili su pažljivo iskrižani crnim markerom, a goloj ljepotici na haubi netko je loše docrtao brkove i bradu. Klasične Draganove pijane budalaštine kojih bi se posljedica tek saznavala nakon nekog vremena. Ova je bila, u to je bio siguran, od prošlog vikenda kad je Borussia dostojanstveno popušila 5 komada od „ljekarnika“ iz Bavarske, a Draganu upalila shema na kladionici. Moralo se to pošteno zaliti.

Ilija je za pojedine dane u mjesecu imao drukčije namjene, pa bi prema tome iznad svakog datuma dopisivao malo slovo kao podsjetnik. Iznad današnjeg datuma, 21. veljače, subota, pisalo je crveno slovo B, zbog kojeg su Iliji oči zaigrale. Pa danas je bio dan za njegov najdraži hobi!

Još jednom je bacio pogled na svoj profil, frknuo kao pas na prišt koji se podmuklo pojavio u lijevoj obrvi, pa izišao iz kupaonice. Uvijek kad se predugo zadrži pred ogledalom počne uočavati detalje, a onda postane razdražljiv. Ali čim je pogledao na sjajan vidik iznad plazma televizora, vrati mu se onaj isti osjećaj kad je vidio slovo na kalendaru. Bile su tamo poslagane njegove bebice, bogomoljke svih vrsta i boja, koje su preparirane iz staklenih zvona promatrale stan s visine, kao kakve dvorske dame. Pažljivo, jednu po jednu, kao da su punjene nitroglicerinom skinuo ih je s police i stavio na stol ispred plazme..