Excedo inferi (2. ep. : II.)
Baš je sladak, zar ne? Naravno, bilo bi ga malo teže držati u stanu, a i gdje bi našla toliku ogrlicu? Ali čitateljice vjerojatno nisu obratile puno pažnje na Kerbya, zar ne?
Mogući nepoznati pojam:
- sablasni kosac (eng. grim reaper)- personificirana smrt, obično starac ili kostur zaogrnut u crno i sa kosom u ruci
- zvjezdice u postu označavaju dijalog iz prošlosti uglavnom iz epizoda
Predikat R
Excedo inferi
by Philip S.
2. ep. : Povratak među žive
3. dio
Angel je mogao samo hodati gore-dolje. Alternativa je bila da sjedne i jednostavno zuri u vrata i dnevnu svjetlost vani koja ga je spriječavala da potraži svoju životnu družicu. Ali bio je previše nervozan za to pa je hodao. Nije ga puno smirivalo, ali je bar imao osjećaj da radi nešto.
Willow je otišla prije nekog vremena. Vidio je da ne želi ostati nasamo s njim. Kako joj to može zamjerati? Kad ga je vidjela zadnji put bio je noćna mora, Angelus, vampir izluđen sa stotinom godina zatočeništva pod dušom. Vrebao je Ubojičine prijatelje i želio uzrokovati kraj svijeta da se očisti od ljubavi koja ga nije htjela napustiti čak i kad duše više nije bilo.
Ne, nije se čudio što je Willow otišla. Ponudila je da ostane dok se Buffy ne vrati, ali je bilo jasno da se nada odgovoru ‘ne, hvala’. Divio se njenoj odanosti i hrabrosti. Bar će ona biti uz Buffy. Od svih Buffyinih prijatelja, Willow je uvijek imala najviše razumijevanja, pogotovo kad se radilo o Buffyinoj vezi s njim. - Vjerojatno joj se činilo tragično romatično - pomislio je.
Hodajući dužinom Gilesovog dnevnog boravka, gore-dolje bez stanke, mogao je samo razmišljati. Bilo je popodne, još nekoliko sati do sumraka. Manje od 24 sata otkad su se vratili iz pakla i već se toliko toga dogodilo.
Bio je siguran da se mnogo toga događa upravo u tom trenutku. Ono s čim se Buffy odlučila suočiti sama.
Odmahnuo je glavom. Bio je to njen izbor i odlučila je. Sjećao se svoja dva susreta sa Joyce. Prvi put kad se pretvarao da Buffy daje repeticije iz povijesti, a zapravo su bili u bijegu pred Trojicom. Drugi put kad je bio Angelus, želeći igrati još jednu igricu sa Ubojicom napadajući joj majku.
Vjerojatno će doći i do trećeg susreta negdje u budućnosti, bez obzira kako prošao razgovor majke i kćeri. Ako ni zbog čega drugoga, Angel je trebao nekakav zaključak. Nikad nije ozlijedio Joyce, ali ne zato jer nije pokušao. Vjerojatno bi je ubio one noći da Buffy nije bila prisutna i da Willow nije izvela magiju za poništenje poziva.
- Gdje je Buffy? - Pogledao je na zidni sat. Willow mu je rekla da je otišla malo poslije dva. Sada je bilo gotovo tri sata. Dobro, možda se prerano brine. Probudio se desetak minuta nakon što je otišla. To je jedva dovoljno vremena da otiđe do svoje kuće i vrati se pod pretpostavkom da je razgovor s njenom majkom trajao dulje od par minuta. Što bi bilo dobro.
Svejedno se brinuo. Sjetio se kad su se u paklu razdvojili prvi put. Nije bio lijep prizor.
*
Bio je potpuno nepomičan, leđima priljubljen uz kamen dok je slušao dahtanje tri glave iza ugla. Kerber je tiho režao i smrdio po poluprobavljenom ljudskom mesu i mokrom krznu. - Nije ni čudo kako kiša u trećem krugu nikad ne prestaje padati. Vjerojatno otkad postoji pakao. - pomislio je.
Opsovao je ispod glasa. Gdje je Buffy? Samo na trenutak ju je izgubio sa vida u zasljepljujućoj kiši, ali to je bilo dovoljno. Sa Kerberom za vratom nije je mogao tražiti. Nije ju mogao čak ni zazvati.
Kad će stvor konačno odustati?
Zemlja na kojoj je stajao je bila napravljena od lica sjena. Sjene mrtvih duša su gledale u kišu bez treptanja, otvorenih ustiju prisiljeni gutati vodu jednakom brzinom kojom je padala iz sivog neba. Angel nije mogao izbjeći hodanje po njima; svaki komadić zemlje je bio prekriven njima. Trudio se ne spuštati pogled.
- Trebali smo čekati - prebacivao je sebi. Procjenio je da su u paklu oko godinu dana, veći dio pokušavajući izaći iz labirinta kamenja u drugom krugu. Zadnjih nekoliko mjeseci su uspjeli naći način da usklade svoje potrebe. Njegovu potrebu za njenom krvlju, njenu potrebu za njegovom. Buffy bi spavala cijeli dan (po njihovoj procjeni) i onda bi pojela koliko god su mogli uloviti, sve da skupi snagu. Onda bi se hranili jedno na drugom.
Ponovo je bilo vrijeme. Osjećao je kako demon u njemu gladno reži. Nadali su se da će brzo proći uz Kerbera i naći neko suho mjesto za odmor među kanjonima. Baš prije nego su došli do trećeg kruga su našli gnijezdo malih demona koje je Buffy prozvala ‘Zubati’. Napravili su improvizirane torbe od koža i ponijeli zalihu hranu koja će Buffy vjerojatno trajati duže vrijeme. Sve je bilo spremno za dugu, opuštajući stanku.
A sada su bili razdvojeni. Buffy će uskoro početi dobivati simptome odvikavanja ako ne dobije njegovu krv. Pomisao na nju samu kad se to počne događati, bespomoćnu dok joj se tijelo trese od potrebe za drogom na koju ju je navikao… mora je naći. Brzo.
Osjetio je da se Kerber pomakao. Svaki korak divovske zvijeri je tresao zemlju. Kucanje srca velikog poput Angela vampirskom sluhu nije moglo promaknuti. Polako, izluđujeće polako stvorenje se počelo udaljavati, natrag prema ulazu u krug. Je li odustao? Angel se mogao samo nadati.
Čekao je iako ga je sve vuklo za njom, da je počne tražiti, ali neće joj moći pomoći ako ga Kerber razdere na komadiće. Tako je ostao nepomičan, slušajući sve udaljenije kucanje čudovišnog srca. Uskoro je čuo samo šum gustog pljuska. I dalje je nepomično čekao još nekoliko minuta i tek onda oprezno provirio iza ugla.
Kanjon kojim su trčali bježeći od čudovišta je bio ravan skoro poput ceste i trenutačno prazan bar koliko je mogao vidjeti kroz kišu. Nije znao koliko duboko su ušli u krug, koliko daleko od mjesta na kojem je Kerber obično stražario. Zvijer bi mogla biti iza ugla, čekajući da se netko pojavi.
Misleći na Buffy, Angel je znao da mora riskirati.
Umjesto da izađe na otvoreno, oprezno se uspeo na gotovo vertikalne stijene koje su ga okruživale s obje strane. Čak su se i njegove čvrste gležnjače davno raspale i odupirao se o sitne izbočine i udubine sa nožnim prstima i rukama, uspjevajući se održati na mokrom kamenu samo zbog svoje natprirodne snage i osjećaja ravnoteže. Uskoro je našao uski izbočeni dio kamena nekih deset metara iznad zemlje prekrivene licima.
Trepčući pod kišom, Angel je ugledao Kerbera kako leži odmah iza prvog zavoja kanjona sa sve tri glave priljubljene uz zemlju.
“Pametan demon,” šapnuo je sebi.
Gledajući po kanjonu pokušavao je naći trag Buffy. Nije mogla otići daleko. Koncentrirajući sva osjetila, uključujući i još uvijek neobjašnjivi osjećaj koji je imao kad je bila u blizini, pokušao ju je naći kroz kišu i sjene.
Ništa.
Potiskujući zabrinutost koja mu je počela stezati utrobu, Angel je pokušao ocjeniti gdje je otrčala. Kad je Kerber skočio prema njima razdvojili su se da ga zbune. Po sjećanju mu se činilo da je to bilo negdje blizu mjesta gdje je paklenska zvijer sada ležala. Stiskajući oči, činilo mu se da tamo vidi prilično uzak usjek u stjeni. Kerber se vjerojatno ne bi mogao uvući tamo.
Polako, milimetar po milimeter, Angel se kretao po uskoj izbočini prema troglavom demonu. Da mu srce kuca u tom trenutku bi mu lupalo u prsima. Izbočina kojom je hodao je bila mokra i skliska i vodila ga je prema čudovištu koje će ga rastrgati ako ga dohvati.
Vidio je samo izbočinu, kišu i zvijer koja je sada bila gotovo točno ispod njega, dva para sjajnih crvenih očiju usredotočeno na smjer kojim je on pobjegao, a treći par gledajući prema uskom putu gdje se sakrila Buffy (bar se Angel to nadao). Činilo se da je Kerber bio sasvim nesvijestan njegove blizine.
Ali neće biti još dugo. Bolje da to učini što brže.
Angel je skočio sa izbočine, namjeravajući preskočiti stvora i nestati u usjeku prije nego shvati što se događa. Na nesreću klizavi kamen mu se odlomio pod nogama kad je skočio i jednom nogom je udario u jednu Kerberovu glavu i izgubivši ravnotežu, skotrljao se na zemlju.
Angel se našao ležeći na trbuhu, gledajući u lica sjena sa očima i ustima ispunjenih vodom kad je Kerber zaurlao iza njega. Refleksno se otkotrljao ustranu tren prije nego je golema šapa zgnječila mjesto gdje je bio maloprije.
Uspravivši se na noge, potrčao je prema usjeku, moleći se da je zaista preuzak za Kerbera. Ako nije…
Napola je prošao kroz usjek kad ga je prostrijelila oštra bol i desna noga mu je popustila. Bacajući se naprijed svom snagom, tresnuo je na zemlju i odmah je bio povučen natrag prema režećoj zvijeri. Okrenuvši se, Angel je vidio da je jedna padža stvora duboko zabodena u njegov list. Kerber ga je izvlačio kao ribu na udici.
“A ne, nećeš!” Angel je posegnuo prema maču koji mu je bio privezan za leđa. To je bio isti mač koji je Buffy bila prisiljena upotrijebiti protiv njega. Odbijala ga je nositi i nije ga htjela ni dodirnuti. Sada mu je to bilo vrlo drago. Izvukao ga je iz korica od demonske kože i zabio ga u Kerberovu šapu.
Urlajući od boli, zvijer je zamahnula šapom udarajući sa Angelom o stijene. Sa Kerberovom pandžom u nozi bio je bespomoćan dok ga je bacao iznova i iznova. Kriknuo je kad su mu se slomila nekoliko rebara pri jednom udarcu o kamen i mač mu je iskliznuo iz ruke.
Tri goleme Kerberove čeljusti su se otvorile u iščekivanju kad je nastavio izvlačiti vampira iz otvora. Zadnje što je čuo prije nego je utonuo u crnilo je bio poznat glas kako ga zaziva po imenu.
*
“Angel?”
Prestao je hodati kad je Buffy ušla. Ostao je bez daha kad ju je vidio sa suncem u kosi, kako joj se koža gotovo isijava na danjem svjetlu.
Izraz njenog lica ga je vratio na zemlju.
Prvi poriv mu je bio da je pita što se dogodilo iako je mogao pretpostaviti. Kad je vidio jad na njenom licu odlučio je da razgovor može pričekati. Umjesto toga je prišao kad je zatvorila vrata i obgrlio je.
Buffy je zagnjurila lice u njegova prsa priljubivši se uz njegov poznati miris i njeno malo tijelo se počelo tresti od jecaja. Zatvorio je oči polako joj gladeći kosu dok je njegov demon bijesno režao na osobu koja je toliko povrijedila njegovu družicu.
Angel će kasnije saznati što se dogodilo. Što god joj je Joyce rekla, što god se dogodilo između majke i kćeri, uskoro će saznati. Ali upravo u tom trenutku je bila važna samo žena u njegovom zagrljaju.
Što se njega tiče ostatak svijeta se mogao goniti u pakao.
*
Probudio ga je poznati glas i bol u nozi. Što se dogodilo? Zadnje se sjećao…
Kerbera!
Angel se naglo uspravio u sjedeći položaj i odmah požalio jer se bol pojačala. Imao je osjećaj kao da mu netko lijeva kiselinu na nogu. Oko njega je bio mrak, ali nije bilo kiše. Vidio je da je u maloj pećini i kameni pod ispod njega nije bio pokriven licima sjena.
Nije bio sam.
Buffy je klečala uz njega i gledala ga raširenim očima.
“Buffy? Što je…što se dogodilo…”
Osjetio je jaki miris krvi, demonske krvi. Mač koji mu je prije ispao je ležao do njega obojan grimizno od vrha do balčaka. Uz mač je bilo još nešto. Shvatio je da je to jedna pandža paklenske zvijeri uz mali komadić prsta.
“Našla sam te baš kad je Kerber…” Buffy je zastala da uvuče nekoliko smirujućih udaha i tada je vidio da je i njena desna ruka prekrivena krvlju gotovo do ramena. Ali ne njenom krvlju. Ne njenom. “Angele, bio si… nisi se micao i… Bože, mislila sam da sam te izgubila.”
Zagrlila ga je, drhteći. Osjetio je buđenje gladi, gubitak krvi i bol su utjecali na njega na isti način kao simptomi odvikavanja na nju. Buffyini očnjaci su vidljivo narasli u zadnjih godinu dana i bili su duži nego što je normalno za ljude. Trenutak kasnije su jedno drugom zarinuli zube u vrat.
Život je potekao u Angela, slatki nektar njegove voljene, tjeran u njega sa svakim udarcem njenog junačkog srca. U isto vrijeme njena usta bila su pripijena njegov vrat, pijući njega dok je on pio nju, hranili su jedno drugo vlastitim životima.
Briga i strah, olakšanje što su oboje preživjeli i osjećaji koji su ih ispunjavali sa svakom kapi krvi su potisli razum. Postali su puno intimniji tijekom protekle godine, osjećaj pijenja jedno iz drugog gotovo jednako ispunjavajući kao jedna noć vođenja ljubavi koju su imali.
Buffyine tople ruke su mu prelazile kožom naizgled oživljavajući sve što su dotakle i pomilovale. Nakon nekoliko dugih trenutaka usta su im se susrela u dubokom, zahtjevnom poljupcu. Čvrsto ju je zagrlio uz sebe, gotovo nesvijesno odgurujući demonsku kožu koju su nosili kao odjeću. Prije nego što su shvatili što se događa spojili su se bez prepreka među sobom. Bilo je tako teško suzdržavati se svaki put kad su se međusobno hranili, tako teško uskraćivati sebi taj zadnji čin bliskosti. I sada kad im je u ušima još odjekivalo frustrirano urlanje sablasnog kosca nakon što im je još jednom neuspješno pokušao uzeti živote, nisu više imali snage za suzdržavanje.
Vani je kiša pljuštala po licima mrtvih ljudi koji nisu mogli zatvoriti oči. Njihovim životima su upravljale njihove potrebe i želje i nikad nisu marili za posljedice sve dok su njihovi hirovi bili zadovoljeni. Zurili su u mračno nebo dok im je voda punila usta do vrha, tjerajući ih da je gutaju i nikad ne utažujući žeđ od koje su umirali iznova i iznova.
U maloj pećini, Angel i Buffy su zaspali, ne razmišljajući što će se dogoditi.
4. dio
“Jeste li sada zadovoljni?” upitao je Giles.
Joyce ga je pogledala sjetivši se da nije sama u kući. On je tu. Taj engleski gad koji ju je mučio sa svojim lažima i pričama, pokušavajući pretvoriti njenu lijepu kćer u neku vrstu… neku vrstu…
Žute oči! Očnjaci!
Ne, to nije stvarno! Ne može biti stvarno! To nije bila Buffy! Što god to bilo, što god bio taj... taj stvor koji je ušao u njenu kuću, to nije mogla biti njena kćer. Njena kćer je bila lijepa, draga djevojka sa zelenim očima i zlatnom kosom i osmijehom na usnama, smijući se na suncu. Bila je sretna djevojka bez obzira na nevolje u koje je upadala i imati će lijep život. Naći će muža punog ljubavi, nekoga tko će je poštovati i obožavati. Imati će djecu, lijepu djecu i imat će sretan život.
Život kojeg je Joyce trebala dobiti, ali nije uspjela. Buffy će ga imati. Hoće!
“Izlazite iz moje kuće!” prasnula je na Gilesa. On je pokušao uništiti život njene kćeri, pokušao ga zablatiti iz nekih svojih bolesnih razloga. Nije ju bilo briga! Nije ju zanimalo!
“Pitao sam vas nešto!” Giles ju nije slušao. Njegovo obično sabrano lice je bilo iskrivljeno u ljutnji. “Vaša kćer se vratila baš kad smo mislili da je zauvijek otišla. Vratila se vama čak i nakon što ste je izbacili iz kuće i rekli joj da se nikad ne vraća i sada ste ju izbacili po drugi put. Ponavljam pitanje: Jeste li sada zadovoljni?”
Joyce je odmahivala glavom. Zašto joj to radi? Što on ima od njenog mučenja?
“To… to nije…”
“Što to?” Prišao joj je i uhvatio je za ramena tresući je dok ga nije pogledala. Sada je u njenim očima bio iskren strah. “Recite mi što je to bilo, gđo Summers! Prosvjetlite me! Recite mi tko je bio taj ‘stvor’ koji je danas ušao u vašu kuću ako ne vaša kćer!”
Trebala bi vrištati, zvati upomoć! Taj čovjek je opasan, lud! Htio ju je povrijediti kao što je povrijedio njenu kćer. Njenu kćer. Buffy! Ne, to nije mogla biti Buffy. To je samo…
“Recite mi tko je to bio!” nastavio je Giles. “Mislite da sam unajmio nekoga tko sliči Buffy i onda, ne znam, dao joj žute leće i odveo je stomatologu sve u mojoj dijaboličnoj nakani da vas prevarim?”
Istrgnuvši se iz njegovog stiska, Joyce zateturala kraj Gilesa u kuhinju. To je bilo previše, previše toga se dogodilo danas. Nije to htjela vidjeti, nije htjela misliti o tome. Buffy više nije bilo, nije bilo njene lijepe kćeri. Netko ju je odveo i Joyce nije znala kako da je vrati.
Trebala je piće.
*Popij još jedno piće!* Buffyin oštri glas je došao odnekud. Sjećala se trenutka iz te užasne noći kad je njena kćer krenula prema vratima, zvučeći umorno i nestrpljivo.
*Ne razgovaraj tako sa mnom! Ne možeš takvo nešto istresti na mene i praviti se da nije ništa!*
Nešto? Što nešto? Kao što je… ne, Buffy to nikad nije rekla, nije mogla.
Piće! Treba joj piće!
Posegla je prema boci na kuhinjskom stolu koja joj je postala dobar prijatelj posljednjih mjeseci kad ju je ruka uzela prije nje. Digla je pogled i vidjela da ju je Giles slijedio u kuhinju.
“Dajte mi to!”rekla je bijesno.
Umjesto odgovora bacio je bocu u najbliži zid gdje se razbila u tisuću komadića ostavljajući mrlju alkohola na zidu. Joyce se uplašeno trgla.
“Gledao sam ovo previše dugo,” rekao je Giles očito se pokušavajući sabrati. “Možda sam ja kriv. Možda sam trebao potaknuti Bufy da vam se prije povjeri, ali ako sam prije pogriješio to sada završava. Buffy vas sada treba, gđo Summers. Više nego ikad treba da je primite natrag, da je prihvatite kakva je, a ne kakvu ste je zamišljali.”
*Rekla sam ti. Ja sam Ubojica vampira.* sjećala se kako Buffy govori.
*Pa ne prihvaćam to!* To su bile njene riječi.
Zar je zaista vodila takav razgovor? O takvim besmislicama? Vampirima? To ne postoji. To su samo… samo neke Buffyine izmišljotine da opravda svoju neposlušnost… i onaj čovjek pred njihovom kućom… ne, nije mogao eksplodirati u prašinu. Samo nekakav trik. Da, trik. Napravljen sa… nije znala kako se izvode takvi trikovi i nije ju bilo briga.
*Mama, otvori oči!* ponovo je čula Buffyin glas. *Što misliš da se događalo zadnje dvije godine?*
Nije htjela znati! Zar to nitko ne razumije? Imali su dobar život, normalan život. Zar ne razumiju da želi da joj kćer bude sretna?
“Sasvim to razumijem,” rekao je Giles. Zar je to rekla naglas? “Zar mislite da ja ne bi htio da je Buffy tako? Da je sretna djevojka kojoj su najveće brige ocjene i što obući za maturu? Bože, toliko to želim za nju. Ali ona to neće imati. Odabrana je koliko god to bilo nepošteno ili okrutno. I dobro nosi tu odgovornost. Trebali biste biti ponosni na nju.”
“Ne!” Joyce je zavikala na njega. “Ne! Ne! Ne!”
To ne može biti istina. To nije moguće. Ne za njenu djevojčicu.
*Misliš da sam izabrala da bude ovako?* Buffyine riječi su joj odjeknule u ušima. *Znaš li koliko sam usamljena? Koliko je opasno? Voljela bi biti gore i gledati TV, tračati o dečkima ili… čak učiti! Ali moram spasiti svijet… ponovo.*
“Prestanite zatvarati oči!” Giles joj je viknuo u lice. “Buffy nije onakva kakva želite da bude! Suočite se s tim! Pokušajte vidjeti osobu koja jest, divnu djevojku koju ste odgojili! Djevojku koja vas treba!”
Njena kćer je nestala prije tri mjeseca. Nestala nakon što je neka vrsta… ne, to nije bilo čudovište na njenom travnjaku. Ništa nije eksplodiralo u prašinu. I bio je neki plavokosi tip u kožnom kaputu, sigurno nekakvi kriminalac. Sjećala se kad je u školi na druženju nastavnika i roditelja pokušao povrijediti njenu kćer. Što joj je učinio?
A što je bilo sa tim čudnim studentom Angelom, Buffy je rekla da joj je bio momak neko vrijeme? Bio je očito nestabilan. Je li joj i on nešto učinio? Srela ga je samo dvaput i drugi put ju je iskreno prestrašio.
*Vampiri! Moram ubijati vampire!* Sjećala se bunovne Buffy u bolnici kako se unatoč sedativima i jakoj virozi sa iznenađujućom snagom odupirala krupnim bolničarima dok su se trudili zadržati je na krevetu.
Na druženje nastavnika i roditelja su upali ljudi sa čudnim licima. Ravnatelj je rekao da su drogirani. Buffy je izašla sama se suočiti sa njima da pomogne prijateljima i izvuče ih žive.
Ništa od toga nije imalo smisla. Nije imalo smisla da je njena draga, normalna kćer upletena u takve stvari.
Osim…
Ne! Nije moguće! To ne postoji! Ne može!
*
Giles nije znao što više reći ili učiniti. Ako Joyce Summers nije vjerovala ni svojim očima, ako je odbijala vjerovati što je vidjela u svojem dnevnom boravku prije nekoliko minuta, kako će je on uvjeriti?
A i počeo sumnjati vrijedi li to truda. Sjećao se kad je jednom raspravljao sa Buffy da li da kaže majci istinu ili ne.
*Volim mamu,* sjećao se kad je rekla. *Ali ona ne bi shvatila. Previše je zaljubljena u savršeni, sretni svijet koji pokušava stvoriti za nas.*
Giles je sad znao da ona nije mogla samo prihvatiti svijet nego i ljude u njemu. Pogotovo svoju kćer. Joyce nije poznavala svoju kćer, znala je samo njenu sliku koju je imala u umu. Jednako ga je rastuživalo što žena pred njim ne samo da ne poznaje svoju kćer nego je ni ne želi upoznati.
Možda bi bilo najbolje da Buffy nema više kontakta s njom. Bolno, da, ako se gleda dugoročno… odmahnuo je glavom. Većina Ubojica je s razlogom trenirana i odgojena u Vijeću daleko od obitelji. Od koje majke bi se moglo tražiti da prihvati da će njena kćer provesti svoj prekratak život boreći se sa čudovištima i demonima?
Pogledao je Joyce koja se grlila oko struka tiho plačući zatvorenih očiju. Njen lijepi, normalni svijet se raspao kao i boca koju je razbio i sada je očajnički pokušavala skupiti komadiće.
Vjerojatno će ići kupiti novu bocu čim on ode. Uzdahnuo je.
“Ako konačno nađete hrabrost da vidite svoju stvarnu kćer javite mi,” rekao joj je. “Imate moj broj.”
I s tim je napustio kuću Summers. Nije prošao ni cijeli dan otkad se Buffy vratila. Ovo sigurno nije bila dobrodošlica koju je zamišljao za nju.
Može li biti gore?
*
G. Jones i g. Smith su se vozili po gradu zaštićeni od opasnog sunca tamnim staklima kombija. Nisu bili baš sretni što su morali početi potragu sa suncem još visoko na nebu, ali njihov poslodavac nije volio čekati.
Tražili su vampira i još nekoga, nekoga tko nije bio ni demon ni čovjek. Nisu znali što bi to moglo biti, ali znali su miris. Sada su ih samo trebali naći.
Naravno, bilo je pitanje što će učiniti kad ih nađu.
***
|
